Tebi Muhamede, Allahov Poslaniče

Piše: Alija Kurtanović

„Daleko je ovaj licemjer od svega navedenog, ali eto želi. I on vapi da bude pokriven Tvojim pokrivačem, donosioče svekolikog dobra.“

Toliko jezika na dunjaluku, toliko načina komunikacije među ljudima, a toliko nedorečenosti. Toliko knjiga, toliko pisama, a toliko malo ljubavi. Toliko ratova, toliko bitki, a tako malo junaka. Toliko suza, toliko smijeha a tako malo emocija. Sjedim, razmišljam odakle početi. Falila mi je osama. Nema je. Nestala je. Čudni miris upaljene svijeće na polici mi daje inspiraciju. Krećem. Težak put, a ja skitnica. Lutam abecedom, kotrljam slova. Pokušavam naći onu pravu, onu najtežu a istovremeno i najlakšu. Pišem Tebi o Tebi Allahov izaslaniče, pišem Tebi Allahov Miljeniče, pišem Tebi naš zastupniče.

Sve je to on. A da li je moj i tvoj, koji ovo čitaš, zatupnik, vidjet ćemo. Bit će, inšallah. Pomalo me strah neznanog, pomalo me strah da li ćeš me prepoznati!? Da li ćeš rukopis ovog Bošnjanina prepoznati od toliko rukopisa koji će vapiti za spasenje, da li ćeš?
Ovo pismo ne poznaje gramatiku bosanskoga jezika, iako možda po njoj i piše. Ovo pismo želi pisati gramatikom srca, tintom krvlju bosanskih šehida i perom bosanskih alima. Daleko je ovaj licemjer od svega navedenog, ali eto želi. I on vapi da bude pokriven Tvojim pokrivačem, donosioče svekolikog dobra.

Želim da ti posvjedočim da sam licemjer, teško svjedočenje ali istinito. Želim da ti posvjedočim da često tvoj sunnet izbjegavam na dnevnom obredu, namaz što ga nazvasmo. Želim da ti posvjedočim da mi je draža kahva sa nazovi ahbabima nego dinar siromahu. Želim da ti posvjedočim da roditelji i nisu baš zadovoljni sa mnom, pa kako da ti budeš!? Želim da posvjedočim da mirno spavam dok se muslimanska krv lije, potoci krvi. Lažem sebe da želim Tebe sanjati, a tebi do sna ne bi zasigurno bilo kada bi bio s nama u ovakvoj situaciji. Mnogo laži. Puno više od nabrojanog.

Poželim Tebe. Kako? Koliko? Kada? ..ne znam. Poželim te, a toliko malo te slijedim. Poželim i tvoje ashabe, a toliko malo o njima znam. Stidim se. Molim Njega da me voli, da ga volim. Da bude zadovoljan sa mnom, i ja Njegovom odredbom. Sebično, znano mi je to. Šta drugo očekivati od licemjera nego li sebičnost!?

(mlađak.com)