Testirajte se: Da li pričamo kao Džennetlije ili Džehennemlije?

Kada ozbiljno odlučimo da budemo srećni, pazit ćemo šta pričamo, o čemu mislimo, s kime se družimo, šta jedemo i pijemo, šta čitamo i učimo, kad idemo na počinak i kad se budimo, vodit ćemo računa o svom tijelu i potrebama svoje duše.
Jedna od kazni za stanovnike Džehennema će biti to što u njemu ništa lijepo ni pozitivno neće moći čuti.

Opisujući kaznu koja čeka stanovnike Vatre, Allah, dž.š., kaže: “U njemu (Džehennemu) će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti”. (Enbija, 100.) Ljudi će u Vatri biti kažnjeni samoćom, jer će svako misliti da se sam kažnjava; njihove duše će izjedati kajanje i tuga zbog propuštenih prilika; njihove uši nikada neće čuti ništa pozitivno niti sretno što će mučenje samo povećati; za svoje će stanje kriviti svakoga osim sebe; za njih neće biti nade u bolje sutra niti izlaza iz problema. Kako je to užasna sudbina kojom će biti kažnjena tijela i duše nepokornih ljudi…

S druge strane, stanovnici Dženneta će samo lijepe i radosne vijesti čuti, a izgovarat će još ljepše riječi zahvale Allahu, dž.š., na blagodatima kojima su darovani: „One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će na Pravome putu podržati, zato što vjeruju; rijeke će teći ispred njih u džennetima zadovoljstva, molitva njihova biće u njima: ‘Hvaljen neka si, Allahu!’, pozdrav njihov: ‘Mir vama!’, a njihova posljednja molitva: ‘Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!’“ (Kur’an, Junus, 9-10.)

Usporedimo rečeno s s dunjalukom i onim o čemu ljudi danas pričaju i kako provode svoje vrijeme. Da li su naša sijela ispunjena lijepim riječima i govorom, ili su prepuna pesimizma, kritikovanja, žaljenja, traženja krivaca? Da li naša sijela i govor slični stanovnicima Dženneta ili Džehennema?
Pozitivan govor, bez besposlica, neistine, optimističan i radostan je poput govora stanovnika Džennetlija. Toga se trebamo pridržavati. Naš Gospodar Allah, dž.š., nas u Kur’anu savjetuje da govorimo isključivo lijepe, korisne riječi: „Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo medu njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.“ (El-Isra, 53.)

Muhammed, a.s., nas uči da čovjek ne može vjerovati sve dok ne bude volio druge ljude, a jedan od načina postizanja ljubavi je činjenje dove i nazivanje selama: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto što ako budete činili voljet ćete se? Nazivajte selam jedni drugima!” (Sahihul-Džami’, br. 7081.)
S druge strane, negativa, tuga, očaj, žalost, ogovaranje i tračanje, itd. su ružna djela koja nalikuju govoru i stanju Džehenemlija, da Allah sačuva, i toga se treba kloniti da bismo bili sretni i uspješni.

Kada ozbiljno odlučimo da budemo srećni, pazit ćemo šta pričamo, o čemu mislimo, s kime se družimo, šta jedemo i pijemo, šta čitamo i učimo, kad idemo na počinak i kad se budimo, vodit ćemo računa o svom tijelu i potrebama svoje duše.
Sreća nije trenutni osjećaj, već zahtijeva rad na sebi i usvajanje pozitivnih navika, a izbjegavanje svega što nam šteti.

Za Akos.ba piše: Nedim Botić