Ti si haram!

Haram! Haram!, čula sam ženu kako viče s drugog kraja džamije. Previše poznata scena gdje pojedinac javno proziva nekog za nešto što vjerske strane smatra nedopustivim.

U svom životu sam doživjela, a sigurna sam da je i veći dio vas, najgore moguće osude od pojedinih muslimana. Po nevolji, izgleda da su oni koji steknu imalo znanja su ponekad oni koji su najoštriji, najkritičniji i oni koji se ponašaju nepristojno prema drugima.

Bezbroj puta sam dobila neovlašteni ‘savjet’, što bih znala cijeniti, da nije dat u vidu javnog posramljivanja, koji je često praćen visokim glasom, uperenim prstom i snishodljivim tonom. Još više bi bilo cijenjeno da je bilo zasnovano na činjenicama.

Ova metodologija je dovela da sama, kao i veliki broj drugih, ili pobjegnem ili se osjećam nervozno u pojedinim mjestima bogosluženja ili društvenim prostorijama. Iskreni ili ne, pojedinci koji su podizali svoje glasove i kritikovali na grub način nisu za veliki broj muslimana učinili ništa osim što su ih odvratili od onoga za šta su tvrdili da ih pozivaju.

Srećom, Allah nije naimenovao pojedince poput ovih da budu posljednji Poslanik. Umjesto toga, On je poslao nekoga ko se u ovakvim situacijama ponašao sa najvećom milosti i mudrosti.

Obratimo pažnju samo na jedan događaj koji se dogodio za života Poslanika, s.a.v.s.:

Ebu Tufejl Amir b. Vasile prenosi da je neki čovjek prošao pored jedne grupe ljudi i nazvao im selam, Oni su mu odgovorili, a pošto je prošao, jedan od prisutnih reče: ‘Ja, doista, mrzim ovog čovjeka u ime Allaha!’ Prisutni na to kazaše: ‘Loše je to što si rekao, tako nam Allaha, obavijestit ćemo ga o tome. Ustani ti!’ Ustao je jedan od njih i oni su mu naredili da sustigne tog čovjeka i ispriča mu šta je bilo. Ovaj ga sustiže i ispriča mu za događaj, a čovjek iz tih stopa se uputi Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i ispriča mu: ‘Allahov Poslaniče, prošao sam pored grupe muslimana među kojima je bio taj i taj čovjek. poselamio sam ih i oni su odgovorili na selam. Kada sam ih razminuo, sustigao me jedan od njih i kazao mi da je taj i taj rekao kako me mrzi u ime Allaha. Pozovi ga i pitaj ga zbog čega me mrzi.’

Poslanik, s.a.v.s., ga je pozvao i upitao ga o tome što se priča, pa je čovjek priznao da je to kazao: ‘Da, rekao sam to za njega, Allahov Poslaniče.’ Poslanik, s.a.v.s., ga upita: ‘Zašto ga mrziš?’ On odgovori: ‘Ja sam njegov komšija i poznajem ga, tako mi Allaha nisam ga nikada vidio da klanja išta mimo ovih pet propisanih namaza, koje klanja i dobročinitelj i grješnik.’ Ovaj drugi čovjek reče: ‘Pitaj ga, Allahov Poslaniče, da li me je vidio da sam svoj namaz odložio do isteka njegovog vremena, ili da sam loše uzeo abdest, loše obavio ruku i sedždu?’ Poslanik, s.a.v.s., ga upita, a on reče: ‘Nisam ga vidio.’

Onda nastavi: ‘Mrzim ga zbog toga što ga nisam vidio da nikada ne posti mimo ramazana, kojeg poste i dobročinitelji i grješnici.’ Optuženi čovjek odgovori: ‘Allahov Poslaniče, pitaj ga da li me je ikada vidio da ne postim dan ramazana ili da kršim principe posta?’ Poslanik, s.a.v.s., ga upita, a čovjek odgovori: ‘Ne, nisam ga vidio.’ A zatim nastavi: ‘Tako mi Allaha, nisam ga nikada vidio da daje šta siromahu ili da udjeljuje na Allahovom putu, osim zekata koji daje i dobročinitelj i grješnik.’

Čovjek kaza: ‘Allahov Poslaniče, pitaj ga jesam li ikada prikrio nešto od zekata onome ko ga je prikupljao.’ Poslanik, s.a.v.s., ga upita, a on odgovori: ‘Ne.’ Na to mu Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Ustani, možda je on bolji od tebe.’ (Ahmed, hadis je vjerodostojan)

Kako okrepljujući hadis. Ovaj događaj je upravo ono sa čim se veliki broj nas suočava u svom životu. Bez obzira da li su imali takvu namjeru ili nisu, osjetili smo da nas neko mrzi ili da nas nepotrebno osuđuje, i, kao u hadisu, tvrdi da naši ibadeti, naši vjerski obredi nisu zadovoljavajući.

Ipak Poslanik, s.a.v.s., nas je ovdje naučio da kritički razmišljamo o ibadetima i postupcima drugih ljudi. Poslanik, s.a.v.s., nas je naučio da je osoba o kojoj se sud donosi možda bolja od one koja donosi sud.

Bez obzira da li smo povrijeđeni ili smo (nenamjerno) povrijedili druge u našoj žarkoj želji da širimo istinu, ovdje je nekoliko stvari koje moramo imati na umu:

Onima o kojima se donosi sud ili se ispravljaju

1. Zapamtite, mi smo izabrali da budemo muslimani zbog naše veze sa Allahom, zbog istine islama, zbog istinitosti poruke Poslanika, s.a.v.s. Naš islam ne bi trebao ovisiti o lošim manirima ili grubim reakcijama drugih muslimana. Naše učešće u zajednici ne treba prestati zbog određenih pojedinaca. Kada se suočimo sa nekim ko nas emotivno povrijedi, ali s vjerske strane, nemojte to shvatiti lično ili kao odraz islama. Krenite dalje i držite se islama kojeg smo izabrali u ime Allaha, ne u ime ljudi.

2. Čitajte siru Poslanika, s.a.v.s.. Ponekad prolazak kroz ovakve incidente može biti emotivno neprijatan. Čitajte život Poslanika Milosti, s.a.v.s., kako biste pronašli događaje poput gore navedenog, gdje je neko bio optužen ili su ga bez razloga mrzili, ali Poslanik, s.a.v.s., je uvijek odgovarao sa ljubavlju i saosjećanjem. A on, s.a.v.s., ne ovi pojedinici, je ljudsko utjelovljenje naše vjere. Dakle, ovakvi događaji trebaju samo povećati našu ljubav prema njemu i našu želju da ga istinski slijedimo.

3. Ako znamo da radimo nešto pogrešno i osoba viče na nas ističući ono s čim već znamo da se borimo, imajte na umu da se mi borimo sa vlastitim manama a da se ta osoba bori sa vlastitim (od kojih jedan može biti karakter, na primjer). Podsjetite se da svi imamo mane i da svi trebamo napredovati. Baška od incidenta, uočimo područja na kojima možemo napredovati i na njima raditi dosljedno, vremenom. Tražite transformaciju jer je to najbolja stvar koja se može učiniti, u ime Allaha, a svi možemo nastojati da budemo bolji ljudi. I nikada nemojte dopustiti svojoj boli da vas učini još gorom osobom.

Ne možemo dopustiti da neko drugi bude razlog da se zaustavimo u potrazi za samo-reformacijom ili da budemo dijelom zajednice. Allahove kuće nisu sagrađene samo za uvijek poslušne meleke. One su sagrađene za nas vjernike koji se borimo da Mu se vratimo sa svim manama i grijesima. Svi mi griješimo i Poslanik, s.a.v.s., nas je podsjetio:

„Svaki Ademov potomak je grješnik, a najbolji grješnik je onaj koji se kaje” (Tirmizi)

Za one koji daju savjete

Ukoliko uočimo nešto što nas ljuti, onda imajmo na umu da će puno gore akcije nekoga udaljiti od islama.
Puno puta, postoje razlike u mišljenjima u nečemu što smatramo nedopustivim. Ponekad smo ljuti zbog nečega što je ukorjenjeno u kulturi i nema osnove u Kur’anu ili sunnetu. Učite od učenjaka. Vrlo je vjerovatno da smo često frustrirani zbog razlika u validnim mišljenjima učenjaka.
Ako već osjećamo potrebu da damo savjet, slijedimo poslanički metod:

Mu’avija b. el-Hakem, r.a., prenosi: „Dok sam klanjao sa Poslanikom, s.a.vs. neko je u namazu kihnuo i ja sam mu rekao ”jerhamukellah’. Ljudi su zurili u mene a ja sam rekao: ’Propao sam, zbog čega gledate u mene?’ Oni su počeli udarati rukama po svojim butinama. Kada sam vidio da me ućutkuju, ušutio sam. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao, nisam vidio učitelja boljeg u podučavanju. Tako mi Allaha, nije me ljutito pogledao, niti me je udario, niti uvrijedio, nego je rekao: ’U namazu nije dozvoljeno ništa od ljudskog govora. On je sastavljen od slavljenja i veličanja Allaha i učenja Kur’ana. (Muslim)

Poslanik, s.a.v.s., je bio toliko milostiv u podučavanju, čovjek koji je učio od njega, s.a.v.s., prenosi da ga Poslanik, s.a.v.s., nije kaznio, niti ukorio niti bio s njim nezadovoljan. Umjesto toga, on, s.a.v.s., ga je osnažio tako što ga je ljubazno podučio.

Ovo je najbolji primjer, dva najbolja poslanička aksioma koja bismo trebali slijediti kada dijelimo savjete. Poslanik, s.a.v.s., nas je učio: „Najmilostiviji pokazuje milost prema onima koji imaju milosti prema drugima. Budite milostivi prema onima na Zemlji! Prema vama bit će milostiv Onaj na nebesima!” (Buhari)

Mekkansko razdoblje objave Kur’ana naročito je usmjereno na odnos vjernika sa Allahom i izgradnju njihovog uvjerenja u budući život/Ahiret. Sve do hidžre u Medinu nisu objavljivanja teža pravna pitanja.

Pa šta je s nama? Kako možemo očekivati da neko ko je tek ušao u islam, bez obzira da li je primio islam ili neko ko se vratio u svoju vjeru ili neko ko je odgajan da bude samo musliman po kulturi da odjednom tačno zna kako da bude savršen musliman- u našim očima (kao da smo sami postigli taj status!).

Moramo biti pažljivi da ne smatramo sebe većim vjernicima, što Allah zabranjuje, zbog našeg prevelikog ibadeta i ‘dobrih djela’ i znanja, samo da bi saznali da smo muflisi/bankroti onda kada to bude stvarno bitno: “Muflis/bankrot moga ummeta je onaj ko dođe na Sudnji dan s namazom, postom i zekatom, ali je psovao onog, potvorio ovog, u imetku zakinuo onog, prolio krv (ranio) ovog, udario onog…“ (Muslim)

Koja je svrha svog našeg znanja i ibadeta ako povrijedimo nekoga i izolujemo drugog, naročito ‘u ime slijeđenja istine’?

Za nas koji se zaista jako trudimo da slijedimo islam u svakom aspektu života, moramo nastojati da u svoj život uvrstimo sljedeću najuzvišeniju poruku Kur’ana i sunneta koja se tiče odnosa sa drugima:

“A tebe smo, Muhammede, samo kao milost svjetovima poslali” (el-Enbija, 107)

Širenje istine zahtjeva slijeđenje sunneta Poslanika, s.a.v.s., On je milost svim svjetovima. Zapitajmo se: Kada nas ljudi susretnu, kojom riječi bi nas opisali? Ako im ‘milostiv’ ne padne na um, onda ćemo morati znatno više da slijedimo Kur’an i sunnet.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Merjem Amirebrahimi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba