Traženje oprosta je lijek za tugu, brige, nedaće i nesreće
Istigfār (traženje oprosta za grijehe) je zasigurno djelotvoran lijek za grijehe, neimaštinu, sušu, a i za razne bolesti. Zato nam je Allahov Poslanik, a.s., naredio da u svim prilikama izgovaramo: “Estagfirullah”. Govorio je, a.s.: „O ljudi, tražite od Allaha oprosta i pokajte Mu se (tewbu činite). Ja oprost u svakom danu zatražim i po 100 puta.“ (Muslim). Znajmo da su to riječi zbog kojih kiša pada i odlazi siromaštvo a za to postoji puno dokaza pa pročitajte par korisnih ajeta, hadisa i savjeta.
Hasan el-Basriju dolazio je čovjek i tužio se da kiša nije dugo pala, pa mu Hasan reče: „Traži oprosta za grijehe.“ Dolazi mu drugi i tuži se na neimaštinu, a Hasan mu reče: „Traži oprosta za grijehe.“ Dolazi mu treći i tuži se da mu je žena nerotkinja, a
Hasan mu reče: „Traži oprosta za grijehe.“ Dolazi mu četvrti i tuži se da mu zemlja ništa ne rađa, a Hasan mu reče: „Traži oprosta za grijehe.“ Prisutni u čudu rekoše: „Kako si ti Hasane čudan! Zar svakome ko ti se na nešto potuži ti samo kažeš: ‘Traži oprosta za grijehe?‘…“
A Hasan im na to reče: „Zar nikada niste čitali Allahove ajete: „…i (Nuh je) govorio: ‘Tražite od Gospodara svoga oprost (estagfirullah) jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati.“ (Nuh, 10-12)
Ako želimo biti srećni i zadovoljni, izgovarajmo često: estagfirullah (tražim oprost od Allaha), jer Allah, dž.š., kaže: „… od Gospodara svoga oprosta tražite i pokajte se, On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite…“ (Hud, 3)
Ako želimo da se sačuvamo od nesreća i katastrofa, izgovarajmo često: estagfirullah (tražim oprost od Allaha), jer Uzvišeni Allah u Časnome Kur’anu kaže: „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dokle neki od njih mole da im se oprosti.“ (El-Enfal, 3)
Ako želimo oprost za grijehe, uvećanje dobrih djela i povećanje ugleda, izgovarajmo često: estagfirullah (tražim oprost od Allaha), jer Uzvišeni kaže: „… i recite: ‘Oprosti’ – oprostićemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela daćemo i više!“ (El-Bekara, 58)
Ako nas pritisnu brige, tuga i nedaće, izgovarajmo često: estagfirullah (tražim oprost od Allaha), pa će Allahovom milošću i dozvolom istigfār odagnati oblake tuge i od tebe otklonuti svaku brigu!
KUR’ANSKI AJETI KOJI NAS UČE TRAŽENJU OPROSTA I POKAJANJU:
Rabbenā innenā āmennā fa-gfir lenā żunūbenā ve ḱinā ´ażāben-nār.
Gospodaru naš, mi zaista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe naše i sačuvaj nas patnje u vatri. (Ali-Imran, 16)
Rabbena fa-gfir lenā żunūbenā ve keffir ´annā sejjiātinā ve teveffenā me´al-ebrār.
Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko ružnih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo sa dobrima. (Al Imran,193)
Rabbenagfir lenā ve li iħvānine-lleżīne sebeḱūnā bil-īmāni ve lā tedž´al fi ḱulūbinā gillen lilleżīne āmenū. Rabbenā inneke reūfur-raĥīm.
Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima, Gospodaru naš, Ti si, zaista, Dobri i Milostivi. (El-Hašr, 10)
Rabbenā źalemnā enfusenā ve in lem tagfir lenā ve terĥamnā lenekūne-nne minel-ħāsirīn.
Gospodaru naš, mi smo se ogriješili o sebi. I ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, zaista ćemo nastradati. (El-A´rāf, 23)
Rabbi-gfir lī ve li vālidejje ve limen deħale bejtije mu´minen ve lil-mu´minīne vel-mu´mināti, ve lā tezidiź-źālimīne illā tebārā.
Gospodaru moj, oprosti meni i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u moj dom uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj. (Nuh, 28)
Rabbenā ´alejke tevekkelnā ve ilejke enebnā ve ilejkel-maŝīr. Rabbenā lā tedž´alnā fitneten lilleżīne keferū vagfir lenā. Rabbena inneke ente-l-´azīzul-ĥakīm.
Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš. Ti si, zaista, Silni i Mudri. (El-Mumtehine, 4-5)
Rabbenagfir lī ve li-vālidejje ve lil-mu´minīne jevme jeḱūmul-ĥisāb.
Gospodaru naš, oprosti meni i roditeljima mojim, i svim vjernicima na Dan kad se bude račun polagao. (Ibrahim, 41)
Uslovljavanje oprosta ili dove riječima: “O Allahu, oprosti mi ako hoćeš” ili “O Allahu, smiluj mi se ako hoćeš” ili “O Allahu, uslišaj mi ako hoćeš” i tome slično, su uzroci neprimanja dove. Onaj koji traži oprost ili čini dovu, mora biti ustrajan u tome, uporan i iskren u svojoj dovi. I mora znati i to da je Allah, dž.š., – Onaj koji dove uslišava i da On voli da Mu se istigfāri i dove upućuju.
NAČINI TRAŽENJA OPROSTA I POKAJANJE ZABILJEŽENIH U HADISIMA:
Estagfirullāh. Oprosti mi Allahu.
Rabbigfir lī, Rabbigfir lī. Gospodaru oprosti mi, Gospodaru oprosti mi. (EbuDavud, Nesai IbnMadždže)
Estagfirullāhe ve etūbu ilejh. Tra#im oprost od Allaha i primi moje pokajanje.(Buharija)
Estagfirullāhe-lleżī lā ilāhe illā-Hū vel-Ȟajjul-ќajjūm ve etūbu ilejh.
Tražim oprost od Tebe Allahu, osim Kojeg drugog boga nema, Živog i Postojanog Održavatelja, i Tebi se kajem. (Ebu Davud, Tirmizi)
Allāhumme Ente Rabbī la ilāhe illa Ente ħalaktenī ve-ene`abduke ve-ene`alā `ahdike ve v´adike meste-t`atu. E’ūżu bike min šerri ma san´atu. Ebu´u leke bi-n´imetike ´alejje ve-ebū´u bi-żenbī, fa-gfir li fe-innehū lā jagfiruż-żunūbe illā Ente.
Allahu moj, Ti si Gospodar moj, nema boga osim Tebe, stvorio Si me i ja sam rob Tvoj, Tebi sam obavezu i obećanje dao u granicama mogućnosti svojih.Tebi se utječem od zla djela koja počinih. Priznajem Tvoje blagodati prema meni, kao što priznajem i grijehe svoje, stoga molim Te oprosti mi, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe. (Buharija)
Allāhumme Ente Rabbī ve ene ´abduke źalemtu nefsī ve´atereftu bi żenbī lā jagfiruż-żunūbe illā Ente fa-gfir lī.
Allahu moj, Ti si moj Gospodar i ja sam rob Tvoj, prema sebi sam nepravdu učinio i priznajem grijeh svoj, samo Ti mozeš grijehe oprostiti, zato mi, molim Te Gospodaru oprosti. (Tirmizi)
Allāhumme innī źalemtu nefsī źulmen kesīren ve lā jagfiruż-żunūbe illā Ente fa-gfir lī magfireten min ´indike ve-rĥamnī inneke Ente-l-gafūrur-raĥīm.
Allahu moj, uistinu sam se mnogo ogriješio prema sebi, a grijehe ne oprašta niko osim Tebe, pa Te molim oprosti mi Svojim oprostom i smiluj mi se. Ti si, Oprostitelj Samilosni. (Buharija i Muslim)
Allāhummagfir lī verĥamnī ve´afinī verzuќnī.
Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, zaštiti me i opskrbi me. (Muslim)
Allāhummagfir lī verĥamnī vehdinī ve´afinī verzuќnī.
Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, zaštiti me i opskrbi me. (Muslim)
Allāhummagfir lī verĥamnī vehdinī vedžburnī ve´afinī verzuќnī verfa´nī.
Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, uputi me i učini neovisnim, zaštiti me, opskrbi me i uzdigni me. (Tirmizi)
Allāhummagfir lī żenbī ve vessi’ lī fī dārī ve bārik lī fī rizќī.
Allahu moj, molim Te oprosti mi grijehe moje, učini i prostranom kuću moju (rahatlukom za ukućane i musafire), i učini berićetnom opskrbu moju. (Nesai)
Allāhummagfir lī żenbī kullehū diќќahū ve džillehū ve evvelehū ve āħirehū ve´alā nijjetehū ve sirrehū.
Allahu moj, molim Te oprosti mi svaki moj grijeh, mali i veliki, prošli i budući, javni i tajni (Muslim)
Rabbigfir lī ve-tub´alejje inneke Ente-ttevābur-raĥīm.
Gospodaru moj, molim Te oprosti mi i primi pokajanje moje, jer Ti si zaista Onaj koji pokajanje prima i Koji je Milostiv. (Ebu Davud)
Rabbigfir lī ve-tub´alejje verĥamnī inneke Ente-ttevābur-raĥīm.
Gospodaru moj, molim Te oprosti mi i primi pokajanje moje, i smiluj mi se, jer Ti si zaista Onaj koji pokajanje prima i Koji je Milostiv. (EbuDavud, Tirmizi, Ibn Madždže)
Allāhummagfir lī mā ќaddemtu ve mā eħħartu ve mā esrertu ve mā e´alentu ve mā esreftu ve mā Ente e´alemu bihī minnī. Ente-l-Muќaddimu ve Ente-l-Mu´eħħiru lā ilāhe illā Ente.
Allahu moj, molim Te oprosti mi moje ranije grijehe i one kasnije, one što počinih potajno i one na javi, one u kojima nisam imao mjere, kao i one o kojima Ti znaš bolje od mene, Ti unapređuješ koga hoćes i Ti unazađuješ koga hoćes. Nema boga osim Tebe. (Muslim)
Allāhummagfir lī ħattīetī ve džehlī ve isrāfī fī emrī ve-mā Ente e´alemu bihī minnī. Allāhummagfir lī džiddī ve hezlī ve ħata´ī ve-´amdī ve kullu żālike ´indī.
Allahu moj, molim Te oprosti mi greške moje, moje neznanje, pretjeranost u postupcima mojim i sve ono što Ti znaš da je kod mene. Allahu moj, molim Te oprosti mi moju neozbiljnost, moju grešku i lošu namjeru, a sve je ovo prisutno kod mene. (Buharija, Muslim)
Subĥāneke allāhumme ve bi-ĥamdike ešhedu en lā ilāhe illʿā Ente estagfiruke ve etūbu ilejk.
Neka si slavljen Allahu i neka Ti je hvala, svjedočim da nema boga osim Tebe. Od Tebe oprost za grijehe tražim i Tebi se kajem. (Tirmizi)
Lā ilāhe illā Ente subĥāneke innī kuntu mineź-źalimīn.
Nema boga osim Tebe, neka Si slavljen Ti, doista sam bio od griješnika. (Tirmizi)
Allāhumme inni e’ūżu bike min-zevāli ni´metike ve teĥavvuli ´āfijetike ve fudžā´eti niќmetike ve džemī´i seħaŧike.
Allahu moj, utječem se Tebi od prestanka Tvojih nimeta (blagodati), od nestanka Tvoga blagoslova (čuvanja), od iznenadne nesreće i svakog Tvoga nezadovoljstva. (Muslim)
ikb-berlin
———————————————————–
Nije dozvoljeno zbog straha od Uzvišenog Allaha izgubiti nadu u Njegovu milost, već treba strahovati i u isto vrijeme nadati se oprostu i nagradi za dobra djela koja se čine. Učenjaci kažu da su najgori ljudi koji druge udaljavaju od Allahove milosti i podstiču ih na gubljenje nade potencirajući samo strah od Allaha
ali ne i nadu u Njegovu subhanehu ve te’ala milost.
“Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah će oprostiti sve grijehe, On puno prašta i milostiv je.” (Ez-Zumer, 53.)
Nada u milost Gospodara svih svjetova
Jedno od akaidskih pravila koja su predmet jednoglasnog stava kod učenjaka ehli-sunneta jeste pravilo: “Vjernik živi izmeðu straha i nade“. Kada bi dominirala jedna od dvije komponente, tada bi ili nestalo nade u Allahovu milost, što neminovno vodi ka ostavljanju djela, ili bi bila beskrajna i varljiva nada koja daje isti rezultat.
Stoga vjernik čini ono što mu je nareðeno, izbjegava zabranjeno i nada se Allahovoj milosti. ali istovremeno strahuje za svoja djela, što ga navodi da iz dana u dan povećava svoju iskrenost prema Allahu. Imam Gazali kaže da su nada i strah kao dva krila bez kojih se ne može letjeti. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod jednog mladića koji je bio na samrti. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “Šta osjećaš (u svojoj duši)?” “Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nadam se i strahujem za svoja djela.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: “Kod koga se spoje ove dvije stvari na samrtnoj postelji, Allah će mu dati ono čemu se nada i sačuvat će ga onoga od čega strahuje.” (Tirmizi, sa dobrim lancem prenosilaca)
Nada u Allahovu milost (redža’) je da se raduješ u Allahovoj darežljivosti i dobrosti, te da budeš zadovoljan Njegovom plemenitošću. Postoje tri vrste nade u Allahovu milost:
1.Nada čovjeka koji je radio dobra djela na osnovu Allahove upute i on se nada Allahovoj milosti.
2.Nada čovjeka koji je griješio, a zatim ostavio te grijehe, očekujući Allahov oprost, rahmet i dobročinstvo.
3.Nada čovjeka koji je prešao granice u griješenju, nemaru i nehaju. On očekuju Allahovu milost, a ne čini dobra djela.
Redža´ ima jednu od najveći, najuzvišenijih i najčasnijih deredža. Put do Allaha se zasniva na nadi, ljubavi i strahu od Allaha.
Da nema nade u Allahovu milost, srčani ibadeti i ibadeti ostalih organa bi otkazali. šta više, da nema nade ne bi bili ni pokorni.
Svakom muslimanu treba nada u Allahovu milost. Musliman je između grijeha za koje se nada oprostu, mahane za koju se nada da će je ispraviti, dobrog djela za koje se nada da će biti primljeno, hodanje Pravim putem za kojeg se nada da će ustrajati, blizine Allahu koju se nada da se postići.
Nada u Allahovu milost nam je potrebna radi tri stvari:
1. Nada u Allahovu milost potiskuje veliki strah.
2. Nada u Allaha čovjeku uljepšava put Allahu i potiče ga na isti.
3. U nadi je iščekivanje Allahove dobrote, a to iziskuje stalno spominjanje Allaha, Njegovih imena i svojstava.
Iskren vjernik nikada ne smije gubiti nadu u Allahovu milost ma koliko jedna situacija, stanje, period izgledao poguban, nemoguć, strahovit i neizdrživo.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, jerekao : ‘Allah, azze ve džell, kaže: –Čovječe, dok god Me budeš skrušeno molio i nadao se Mom oprostu, Ja ću ti opraštati grijehe koje si počinio. Čovječe, kada bi tvoji grijesi bili do neba, a zatim zatražio da ti oprostim, Ja bih to učinio. Čovječe, kada bi Mi došao sa grijesima koji bi cijelu Zemlju mogli ispuniti, a zatim Me na Sudnjem danu sreo, a nisi Mi nikog ravnim smatrao, Ja bih ti došao sa isto toliko oprosta.’” (Tirmizi)
U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre radijallahu anh stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem rekao: “Allah, dž.š., je stvorio sto milosti, za Sebe je zadržao devedeset devet, a samo je jednu milost spustio na Zemlju. I kada bi nevjernik uistinu bio svjestan kolika je Allahova milost, ne bi izgubio nadu u ulazak u Džennet, a kada bi vjernik znao kako je Allahova kazna žestoka i bolna, ne bi bio siguran od vatre.” (Buharija i Muslim)
A od Ibn Omera, radijallahu anh ., se prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, rekao: “Allah će se na Sudnjem danu približiti vjerniku i iza zastora, da ne vide drugi ljudi, pitati ga: ‘Moj robe, jesi li tada i tada počinio taj i taj grijeh’, a on će potvrdno odgovorit. I to će se ponavljati toliko da će taj vjernik pomisliti da je potpuno upropašten od silnih grijeha koje je počinio, a onda će mu Allah reći: ‘Znaj da sam ti ih Ja pokrio na dunjaluku, a danas ti ih opraštam.’”
Razlika između nade i želje
Svaki musliman treba da zna da je nada nezamisliva bez dobrih djela, u suprotnom ona je pusta želja i samoobmana. Ispravno nadanje znači da čovjek čvrsto vjeruje u ono čemu se nada, a to je Džennet, i da iskoristi sve uzroke i sredstva koja su mu dostupna kako bi to ostvario. Kada u čovjekovom srcu proklija klica imana i on je zalijeva vodom pokornosti, zatim srce očisti od korova lošeg ahlaka, i onda se nada da će ga Allah učiniti postojanim na tom putu sve do smrti i da će mu podariti lijep završetak koji podrazumijeva Allahov oprost, takvo iščekivanje zove se istinska nada.
Allah, dž.š., je objavio: Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovu putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. (El-Bekare, 218.) Tj. oni su zaslužili da se nadaju Allahovoj milosti, i Allah potvrđuje da njihova nada neće biti uzaludna. Jer, svi ljudi se nadaju, ali neće svi dobiti ono čemu se nadaju. Rekao je Hasan Basri rahimehullah : “Ima ljudi koje su puste želje obmanule sve dok nisu otišli sa dunjaluka bez ijednog dobrog djela. Njihov izgovor je bio: ‘Ja imam lijepo mišljenje o Allahu’, a laže, jer da je imao lijepo mišljenje o Allahu, onda bi činio lijepa i dobra djela.”
Gubljenje nade u Allahovu milost
Gubljenje nade može biti opasnije od samog grijeha, jer nadu u Allahovu milost ne gube osim pravi nesretnici. Uzvišeni Allah, navodeći riječi Jakuba, alejhi selam, kaže: “O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova i ne gubite nadu u Allahovu milost, doista, nadu u Allahovu milost ne gubi osim narod nevjernički.” (Jusuf, 87.)
Allah nam spominje riječi Ibrahima, a.s., koji kaže: “Nadu u Allahovu milost gube samo oni koji su zabludjeli.” (El-Hidžr, 56.)
Dakle, nije dozvoljeno zbog straha od Uzvišenog Allaha izgubiti nadu u Njegovu milost, već treba strahovati i u isto vrijeme nadati se oprostu i nagradi za dobra djela koja se čine. Učenjaci kažu da su najgori ljudi koji druge udaljavaju od Allahove milosti i podstiču ih na gubljenje nade potencirajući samo strah od Allaha ali ne i nadu u Njegovu subhanehu ve te’ala milost što je itekako prisutno kod sljedbenika haridžijskog pokreta te grupacija i pojedinaca koja u u svojim učenjima naginju ovoj grupaciji.
Ibn Abbas prenosi da je jedan čovjek upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o velikim grijesima! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: “Da Allahu pripišeš druga i da izgubiš nadu u Allahovu milost.” (Taberani i Bezzar sa lancem čiji su prenosioci pouzdani. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 1/104. Šejh Albani ocijenio je ovo predanje dobrim. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/844, i Es-Sahiha, 5/79.)
(ajetulkursija)
