U čemu je smisao zabrane nošenja zlata i svile muškarcima?

Ne samo da su dotjerivanje i elegancija dopušteni u islamu, već su i obavezni i islamu je, uopće uzev, mrzak svaki pokušaj da ih se zabrani.Međutim, islam muškarcima zabranjuje dvije vrste nakita, koje ženama dopušta. To su, prije svega, zlatni nakit, i drugo, odjeća od čiste svile. Alija – radijallahu anhu – prenosi da je Resulullah

Muškarcima su zabranjeni zlato i svila

Ne samo da su dotjerivanje i elegancija dopušteni u islamu, već su i obavezni i islamu je, uopće uzev, mrzak svaki pokušaj da ih se zabrani.

„Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela? Reci: Oni su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih. Eto, tako mi podrobno izlažemo doka­ze ljudima koji znaju.“ (El-A’ raf: 32).

Međutim, islam muškarcima zabranjuje dvije vrste nakita, koje ženama dopušta. To su, prije svega, zlatni nakit, i drugo, odjeća od čiste svile.

Alija – radijallahu anhu – prenosi da je Resulullah – alejhi’s-selam – uzeo komad svile u desnu, a komad zlatnoga nakita u lijevu ruku, pa rekao: „Ovo dvoje je haram muškarcima iz moga Ummeta“ (Ahmed, Ebu Davud, En-Nesai, Ibni Hajjan i Ibni Madže, koji također prenosi i frazu: „ali je halal ženama”).

Omer prenosi kako je Resulullaha – alejhi’s-selam – čuo kako govori: „Ne nosite svilu, jer oni koji je nose u ovom životu neće je nositi na onome svijetu“ (El-Buhari i Muslim; oni su također prenijeli i jedan drugi njemu sličan hadis preko Enesa).

Također u povodu svilene odjeće, on je kazao: „Ovo je odjeća čovjeka koji nema udjela (u dobru).“ (El-Buhari i Muslim).

Poslanik – alejhi’s-selam – je jednom vidio zlatni prsten na ruci nekakva čovjeka. Smjesta mu ga je uzeo i bacio rekavši: „Pojedinci među vama kao da žele uzeti u ruke žeravicu i držati je!“· Nakon što je on otišao sa toga mjesta, neko upita onoga čovjeka: – Zašto ne uzmeš prsten i ne izvučeš kakvu korist od njega? – Ovaj uzvrati: – Tako mi Allaha, neću ga uzeti nakon što ga je Allahov Poslanik bacio! – (Muslim).

Ista zabrana koja se odnosi na zlatni prsten, tiče se i drugih predmeta od zlata kakve možemo vidjeti u raskošnika, npr. zlatno pero, zlatni sahat, zlatna kutija za cigarete i upaljač, zlatna proteza, itd. Međutim, Božiji Poslanik – alejhi’s-selam – je dopustio muškarcima da nose srebreno prstenje.

El-Buhari, preko Ibni Omera, prenosi: – Resulullah – alejhi’s-selam – je nabavio i nosio prsten od srebra. Nakon njega su ga nosili Ebu Bekr, a potom Omer i Osman, sve dok nije ispao u bunar Eris. (El-Buhari u poglavlju Odijevanje).

Što se tiče drugih metala, kao što je gvožde, ne postoji pozdan izvor o njihovoj zabrani. Naprotiv, u El-Buharijevu Sahihu stoji da je Resulullah – alejhi’s-selam – savjetovao čovjeku koji se želio oženiti sa ženom koja mu je ponudila brak: „Zatraži od nje kakav dar, makar to bio i prsten od gvožda.“

Na osnovu ovog hadisa, El-Buhari govori o dopuštenosti nošenja prstenova od gvožda.

Poslanik – alejhi’s-selam – je napravio ustupak kada je dozvolio nošenje svilene odjeće iz zdravstvenih razloga. Tako je Abdur-Rahmanu ibni ‘Awfu i Ez-Zubejru ibni El-‘Awwamu, koji su bolovali od svraba, dopustio da nose svilenu odjeću (El-Buhari).

U čemu je smisao zabrane nošenja zlata i svile muškarcima

Uvodenjem ovih dviju zabrana koje se odnose na muškarce, islam nastoji postići odgojne, moralne i plemenite ciljeve. Zaista islam – kao vjera džihada (borbe) i snage – nastoji zaštititi muške odlike muškarca od bilo kojeg vida slabosti, pasivnosti i letargije. Allah dželle šanuhu je odlikovao muškarca korpulentnošću stasa i skladnošću mišića; za razliku od žene, njemu ne dolikuje da oponaša pjevaljku u oblačenju finih tkanina i isti­canju skupe nošnje i nakita.

Pored ovoga, postoji i društvena opravdanost ove zabrane. Zabrana nošenja zlata i svile muškarcima dio je širega islamskog programa koji nastoji suzbiti luksuz u životu. Sa stanovišta, Kur’ana, luksuzan život vodi slabljenju nacije i njezinoj eventualnoj propasti; luksuz je jedna vrsta društvene nepravde jer ga samo mali broj ljudi može sebi priuštiti i to na račun obespravljenih masa, koje ponekad nemaju osnovnih sredstava za život. Pored toga, luksuzan život je neprijatelj svakog pozivanja na istinu, pravdu, dobro i socijalne reforme.

Kur’an kaže: „Kad hoćemo da jedan grad uništimo, onima koji su u njemu na ra­skoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.“ (El-Isra’: 16)

i: „Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na raskošan život bili navikli : „Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!“ (Sebe’: 34)

U duhu Kur’ana, Resulullah – alejhi’s-selam – je muslimanima zabranio da se odaju konzumiranju svega što je sumnjivo. Ne samo da je mu­škarcima zabranio da nose zlato i svilu, već je i ženama i muškarcima zabranio da koriste zlatni ili srebreni pribor. Konačno, ove zabrane imaju i neke ekonomske reference. Budući da je zlato univerzalno sredstvo razmjene, koristiti ga za izradu predmeta za potrebe domaćinstva ili nakita za muškarce, besmisleno je sa ekonomskoga aspekta.

Poglavlje iz knjige „HALAL I HARAM U ISLAMU”, dr. Jusuf El-Karadavi, Izdavač: Ljiljan, Sarajevo, 1997. godine

Izvor:akos.ba