“U kuće na vrata njihova ulazite”

U kontekstu govora o paganskom običaju koji je nalagao da čovjek, nakon što stupi u ihrame, ne ulazi u kuće na vrata (što su pagani smatrali pobožnim činom i dobročinstvom) Gospodar je objavio: “Pitaju te o mlađacima. Reci: ‘Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk.’ Ne iskazuje se čestitost u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite, nego je čestitost u tome da se Allaha bojite. U kuće na vrata njihova ulazite i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite” (el-Bekara, 189). Ovaj kur’anski ajet objavljen je zato da se dokine ovaj predislamski običaj, koji je bio oblik očitog protivljenja normalnom ponašanju, a postoji još polja u kojima se ovo kur’ansko pravilo može primijeniti; o tome su govorili islamski učenjaci.

Ovo kur’ansko pravilo znači da se svakom poslu i djelovanju treba pristupiti sasvim prirodno, a ne usiljeno, i da treba izabrati najlakši način da se ostvari cilj kojem se stremi. To podrazumijeva savršeno poznavanje uzroka, posljedica i sredstava. I kad je o tome riječ, ne postoji razlika između teoretskih i praktičnih stvari, vjerskih i svjetovnih, ličnih i zajedničkih…

Činjenje ibadeta, koji vodi ka Svevišnjem Allahu, polje je na kojem se ovo pravilo može primijeniti. Onaj ko želi zaslužiti milost i blizinu Gospodara svjetova mora kročiti putem koji ustinu vodi Njemu, a to je put koji je trasirao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Novotar je onaj ko čini ibadet koji nije propisan ni časnim Kur’anom ni sunnetom. Novotar islamu ne pristupa onako kako treba, pa njegovo djelo neće biti primljeno.

Traganje za znanjem, bez obzira na to radilo se o vjerskom ili svjetovnom, i stjecanje nafake jesu polja na kojima se ovo pravilo može primijeniti. Neizostavno će uspjeti onaj ko krene nekim putem ili se bavi određenim poslom prilazeći tome onako kako treba, neusiljeno, jer je Sveznajući Allah rekao: “U kuće na vrata njihova ulazite…” (el-Bekara, 189). I sve što je cilj veći i teže dostižan, više je potrebno obratiti pažnju na ovo pravilo, pa naći najbolji i najpraktičniji način da se taj cilj ostvari.

Razgovaranje s ljudima također je polje primjene ovog kur’anskog pravila. Allahove, džellešanuhu, riječi: “U kuće na vrata njihova ulazite…” (el-Bekara, 189) na sadržajan način upućuju muslimana na to da vodi računa o načinu na koji razgovara s ljudima, to jest da s njima razgovara o potrebnim i koristinim stvarima i u odgovarajućem vremenu, te da ima na umu karakteristike i nivo onog s kim razgovara. Sve ima svoje vrijeme i svaka prilika zahtijeva nešto posebno. Kad se želimo obratiti uglednom, odnosno učenom čovjeku, ne priliči nam da mu se obratimo onako kako se obraćamo drugim ljudima. Mudrost je u tome okosnica uspjeha, a mudrost je golemi Božiji dar.

I prilikom suzbijanja porodičnih i društvenih problema može se primijeniti pravilo: “U kuće na vrata njihova ulazite…” (el-Bekara, 189), koje nam stavlja u obavezu da spoznamo najpraktičnija rješenja za problem. Onaj ko rješavanju problemā ne pristupi na prirodan i neusiljen način doprinijet će tome da se oni samo povećaju i dodatno zamrse. Svoje smo probleme, ma kakvi oni bili, dužni rješavati rukovodeći se Allahovom knjigom i Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetom, pritom čvrsto vjerujući da islam ima rješenje za sve s čime se ljudi sreću u životu. Allah, džellešanuhu, rekao je: “Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu…” (el-Isrā, 9), to jest vodi jedinom ispravnom putu u svemu: u vjerovanju, u propisima halala i harama, u društvenim, ekonomskim i političkim pitanjima… No, nedostatak je u nama samima, koji, možda, podbacimo i rješenje za svoje probleme ne tražimo u Kur’anu časnom.

Uzvišeni Allahu, pomozi nam da razumijemo Tvoju knjigu, da se njome rukovodimo i da nas ona vodi Pravim putem!

Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil

Preveo: Abdurrahman Kuduzović