U Kur’anu je lijek – ako ga ispravno koristiš!

Uzvišeni Allah je objavio Kur’an kao pojašnjenje za sve i svjetlo kojim On Uzvišeni, vodi Svojoj uputi koga hoće od Svojih robova. Nesumnjivo je u njemu veliki lijek i stvarno rješenje za brojne probleme. Uzvišeni kaže: Mi ti objavljujemo Kur’an koji je lijek i milost za vjernike. Ovaj lijek se koristi tako što se o Kur’anu razmišlja i analiziraju njegovi ajeti.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je puno razmišljao o kur’anskim ajetima i često ih ponavljao. To je često radio na noćnom namazu, te je znao jedan kur’anski ajet ponavljati čitavu noć do sabaha:

Ako ih kazniš, pa oni su robovi Tvoji, a ako im oprostiš, pa Ti si Silan i Mudar. (El-Maida, 118)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je mnogo razmišljao o Kur’anu i njegovim značenjima, tako da je u tome došao do krajnjih granica. Ibn Hibban prenosi u svome Sahihu, sa dobrim senedom, od Attare da je rekao: Ja i Ubejdullah b. Umejr smo ušli kod Aiše, r.a., pa joj Ubejdullah reče: ‘Ispričaj nam o onome najčudnijem što si vidjela kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s.’ Ona je zaplakala, a nakon toga rekla: ‘Jedne noći je ustao klanjati noćni namaz, te mi se obratio: ‘Aiša, ostavi me da ibadetim svome Gospodaru.’ Ja sam na to rekla: ‘Allahov Poslaniče, ja volim tvoju blizinu i drago mi je ono što tebe raduje.’ On je zatim ustao i počeo klanjati, toliko je plakao dok nije nakvasio bradu. Onda je nastavio plakati da je i zemlju nakvasio. Tada je došao Bilal i proučio ezan za sabah. Vidjevši Allahovog Poslanika kako plače, reče mu: ‘Allahov Poslaniče, zar plačeš, a oprošteni su ti prijašnji i potonji grijesi?’ Poslanik je na to odgovorio: ‘Zar da ne budem zahvalan rob? Večeras su mi objavljeni ajeti, teško onome ko ih pročita, a o njima ne razmisli:

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. (Ali Imran, 190).“

Ovo ukazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., razmišljao o kur’anskim ajetima.

Kur’an obiluje brojnim kazivanjima o tevhidu, obećanjima i prijetnjama, obavijestima i kazivanjima, pričama o bontonu i moralu i njihovom uticaju na ljudsku dušu. Isto tako, neke sure više unose straha u srce čovjeka od drugih. Na to ukazuju i riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:Osijedile su me sure Hud i njoj slične prije vremena. (Silsiletus-sahiha, 679/2.)

U drugoj verziji hadisa stoji: Sure Hud, El-Vaki’a, El-Murselat, Amme jetesa’elun i Izeš-šemsu kuvviret. (Bilježi ga Tirmizi, 3297, pogledaj: Silsiletus-sahiha, 995.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je osijedio zbog svih onih vjerskih istina i veličanstvenih obaveza o kojima ove sure govore. Sve to je teretom ispunilo Poslanikovo srce i to se odrazilo na njegovu kosu i tijelo.

I ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., su mnogo razmišljali o kur’anskim ajetima. Ebu Bekr, r.a., je bio pod snažnim utjecajem Kur’ana, bio je nježan i blagog srca. Kada bi imamio ljudima i učio Allahove riječi, ne bi se mogao suzdržati od plača. Omer, r.a., se razbolio, što je bila posljedica učenja ajeta: Doista je kazna Gospodara tvoga stvarna i ništa je ne može odagnati.

Dok bi učio riječi koje je izgovarao Jakub, a.s.: Ja brigu svoju i tugu svoju prepuštam Allahu, toliko bi plakao da bi se jecaji čuli iza safova.

Osman, r.a., je govorio: Kada bi naša srca bila čista, nikada se ne bismo zasitili Allahovih riječi. Nepravedno je ubijen, pao je kao šehid, a njegova nevina krv ostala je na stranicama Mushafa.

Puno je predanja od ashaba koja govore o ovome. Ejjub priča kako je slušao Seida b. Džubejra kako više od dvadeset puta na jednom rekatu ponavlja ajet: I bojte se dana u kome ćete se Gospodaru svome vratiti. (Sijerul-e’alam, 324/4.) Ovo je posljednji ajet objavljen u Kur’anu, a njegov kraj glasi: Zatim će svako biti nagrađen onako kako je činio i nikome nepravda neće nanesena biti.

Ibrahim b. Beššar je kazao: „Ajet zbog koga je Alija b. Fudajl preselio je: I da ti je vidjeti ih kada u Vatru budu stali, pa budu povikali: ‘Kamo sreće kad bismo se vratili…’ Na ovom mjestu, učeći ovaj ajet (od straha) je umro, i ja sam mu klanjao dženazu. (Sijerul-e’alam, 446/4.)

Kada je neki čovjek proučio ajet sa sedždom u suri Isra: Oni su na sedždu padali i plakali, pa im je Allah skrušenost povećavao, učinio je sedždu, a nakon toga sebe prekorio: „Ovo je sedžda, ali gdje su suze?“

Jedan od najznačajnijih aspekata razmišljanja o Kur’anu je razmišljanje o kur’anskim primjerima koje Allah navodi, i nakon kojih nas poziva da o tim primjerima razmislimo i iz njih uzmemo pouku: Allah navodi primjere ljudima, kako bi pouku uzeli. To su primjeri koje mi ljudima navodimo kako bi razmislili.

Jednom prilikom je jedan od učenjaka prvih generacija razmišljao o značenjima jednog ajeta, ali nije mogao prodrijetu u ono što ajet znači, pa je počeo plakati. Kada je upitan zbog čega plače, on je rekao: „Uzvišeni Allah je rekao: Te primjere koje Mi navodimo mogu shvatiti samo učeni. Ja nisam shvatio ovaj primjer, pa plačem što me je znanje mimoišlo.’“

Uzvišeni Allah nam u Kur’anu navodi brojne primjere: primjere onih koji su raspalili vatru, primjer zrna iz koga iznikne sedam klasova, primjer psa koji dašće, primjer magarca koji nosi knjige, primjer mušice, pauka, slijepog i gluhoga, onoga ko vidi i onoga ko čuje, pijeska koji je vjetar uskovitlao, primjer lijepog drveta i primjer lošeg drveta, primjer vode koja se spušta s nebesa, niše u zidu u kojoj se nalazi svjetiljka, primjer roba koji ne posjeduje ništa, primjer čovjeka koji ima loše partnere, i druge primjere kojima se treba obratiti i dobro ih analizirati.

Ibn Kajjim rezimira i ukratko govori o svemu onome što je čovjek dužan uraditi ukoliko želi izliječiti svoje srce Kur’anom, pa kaže: Potrebno je da uradi sljedeće stvari: da svoje srce iz dunjalučkog prebivališta naseliš u ahiretsko, a zatim ga u potpunosti okreneš značenjima i proučavanju Kur’ana, razmisliš o značenjima na koja se tu aludira, o onome zbog čega su objavljeni, iz svakog ajeta uzmeš dio za sebe i staviš ga na svoje bolesno srce. Na taj način će ovaj ajet, uz Allahovu dozvolu, izliječiti tvoje srce.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Muhammed Salih el-Muneddžid

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba