U Kur’anu se uz svakog poslanika spominje imenica ”narod” osim uz Isaa, a.s., i Adema, a.s.

A šta je sa Isaom, a.s., koji je također bio poslat Benu Izraelćanima?
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kur’an je, kao Allahova objava, najveća mu’džiza data Muhammedu, s.a.v.s. Njegova nadnaravnost je višeznačna, a mi ćemo u ovom kratkom tekstu navesti veličnastven primjer jezičke nadnaravnosti Kur’ana.

Naime, u kur’anskim kazivanjima o Allahovim poslanicima, spominje se da su se svi poslanici svome narodu obraćali riječima: ”O narode moj!”

Tako, spominjući Nuha, a.s., i njegov poziv narodu u tevhid, Kur’an veli: ”Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ‘O narode moj’ – govorio je on – ‘Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu.”’ (El-A’raf, 59.)

Hud, a.s., rekao je svome narodu: ”I Adu – brata njihova Huda. ‘O narode moj’ – govorio je on – ‘Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.”’ (Hud, 50.)

Salih, a.s., rekao je: ”I Semudu – brata njihova Saliha. ‘O narode moj’ – govorio je on – ‘klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.’” (Hud, 61.)

Lut, a.s., rekao je: ”I Luta – kad reče narodu svome: ‘Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio?”’ (El-A’raf, 80.)

Musa, a.s., obraćao se svome narodu sljedećim riječima: ”I kada je Musa rekao narodu svome: ‘O narode moj, prihvativši tele, vi ste samo sebi nepravdu učinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja vašeg, On će vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv.’” (El-Bekara, 54.) Naravno, to se odnosi na Benu Izraelćane, jer je Musa, a.s., poslat njima.

A šta je sa Isaom, a.s., koji je također bio poslat Benu Izraelćanima?

Njegov slučaj je drugačiji od Musaovog, a.s. Naime, ne postoji ajet u Kur’anu u kojem se zajedno spominju riječi Isa, a.s., i ”narod”. On se svome narodu uvijek obraćao riječima: ”O sinovi Israilovi!”, bez spominjanja riječi ”narod”.

Isa, a.s., govorio je: ”A Mesih je govorio: ‘O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.”’ (El-Ma’ida, 72.)

Govorio je također: ”A kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik…”’ (Es-Saff, 6.)

Dakle, u Kur’anu se nigdje ne spominje Isaov, a.s., narod.

Jedini ajet gdje se uz Isaovo, a.s., ime spominje riječ ”narod”, je ovaj: ”A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili.” (Ez-Zuhruf, 57.) I ovdje se riječi: ”tvoj narod”, ne odnose na Isaa, a.s., već na Muhammeda, s.a.v.s., jer je govor upućen Muhammedu, s.a.v.s.

Šta je tajna toga da se uz Isaa, a.s., ne spominje njegov narod? Kur’an, čak i onda kada govori o Isaovoj, a.s., majci Merjem, a.s., spominje uz nju riječ ”narod”, kao što dolazi u ajetu: ”I dođe ona s njim narodu svome, noseći ga. ‘O Merjema’ – rekoše oni – ‘učinila si nešto nečuveno!”’ (Merjem, 27.)

Odgovor na spomenuto pitanje leži u činjenici da se čovjekovo porijeklo veže za oca, a otac je taj koji pripada određenoj porodici, plemenu ili narodu. Zbog toga se i njegova djeca vežu za pleme ili narod kojem pripada njihov otac.

Kome onda pripada Isa, a.s.? Isa, a.s., ne pripada nijednom narodu i njegovo rođenje je samo po sebi mu’džiza, jer je on na svijet došao bez biološkog oca. Stoga bi bilo pogrešno da je on Benu Izraelćanima govorio: ”O narode moj!”

Tu dolazi do izražaja nadnaravnost kur’anskog jezičkog izražaja koji je besprijekorno precizan i tačan, tako da, kad je riječ o Isa, a.s., i riječi ”narod”, ne postoji u Kur’anu nijedan ajet koji je iznimka iz gornjeg pravila.

No, ovdje se postavlja logično pitanje, šta je onda sa Ademom, a.s., koji je na ovaj svijet došao bez oca i bez majke i kojeg je Allah stvorio od zemlje. U Kur’anu, također, ne postoji nijedan ajet u kojem se spominje Ademov, a.s., narod, već se spominje sintagma: ”sinovi (potomci) Ademovi”. Ovo je još jedan dokaz kur’anske preciznosti i tačnosti u izražavanju.

Dakle, sva ljudski bića imaju svoje narode, osim dvojice ljudi: Adema, a.s., i Isaa, a.s.

Kur’an nije izostavio ni ovu činjenicu koja se odnosi samo na Adema, a.s., i Isaa, a.s.

Tako u Kur’anu dolazi: ”Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’ – i on bi.” (Ali Imran, 59.) I to je jedini ajet u Kur’anu u kojem se Adem, a.s., i Isa, a.s., spominju zajedno.

Pa, neka je slavljen Allah, Koji je Muhammedu, s.a.v.s., objavio Kur’an kao uputu čovječanstvu do Sudnjega dana.

smisaozivota.com