Uljepšavanje debljanjem i mršavljenjem
Ako je žena neprirodno mršava i želi da poveća tjelesnu težinu to joj je dozvoljeno, svejedno bilo to upotrebom određene hrane ili upotrebom lijekova. Ebu Davud je naslovio jednu cijelinu u svom Sunenu „Poglavlje o lijeku za debljanje“ u kojem je naveo hadis Aiše, radijallahu anha, gdje je rekla: „Moja majka je htjela da me udeblja za ulazak Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ali nisam ništa od nje prihvatala sve dok me nije nahranila tikvom i svježom datulom nakon čega sam udebljala kako to najljepše može biti.“ (Bilježi Ebu Davud i Ibnu Madže, hadis je vjerodostojan po ocjeni šejha Albanija, pogledati: Sahihu Ebi Davud, 3903.)
Iz ove predaje razumjevamo da su načini povećanja tjelesne težine bili poznati u Medini i da su to žene koristile. Prema tome dozvoljeno je konzumirati hranu koja deblja uz uvjet da se ne jede preko sitosti, kao što je dozvoljena i upotreba lijekova, ukoliko su sami po sebi dozvoljeni. Međutim, ako je lijek zabranjen zbog određenih nedozvoljenih sastojaka onda nije dozvoljen, jer nastojanje povećanja težine nije vid prijeke potrebe zbog koje se, kada nema druge solucije, dozvoljava zabranjeno u mjeri koja je neophodna. Ova dozvola je opća za udate i neudate žene, a muškarcima je to, kako to hanefijski učenjci naglašavaju, pokuđeno, ako se radi o uljepšavanju, međutim, ako se radi o mršavosti koja je odraz bolesti onda nema pokuđenosti jer se radi o liječenju. (El-Fetava el-hindije, 5/356.)
U našem vremenu govor o mršavljenju daleko je aktuelniji od govora o debljanju jer je izobilje hrane uz skromnost u kretanju rezultiralo prekomjernim povećanjem tjelesne težine. Svakako ženi je dozvoljeno da nastoji smanjiti tjelesnu težinu radi ljepšeg izgleda, smanjenjem hrane, naročito ako se uzme u obzir da je skromnost u jelu pohvalna. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Čovjek nije napunio goru posudu od svog stomaka. Čovjeku su dovoljni obroci koji će ga održati, a ako je baš neminovno, neka jedna trećina bude za njegovu hranu, trećina za piće i trećina za disanje.“ (Bilježi Ahmed, Tirmizi, Ibnu Hibban i Hakim, hadis je vjerodostojan, pogledati: Es-Silsiletus-sahiha, Albani, br. 2265.)
U komentaru ovog hadisa rečeno je: „Doista su čovjeku dovoljni zalogaji koji će održati njegovo tijelo i njima će sebi dati snage da izvršava dobra djela, a ako se ta mjera neminovno mora prekoračiti neka podjela bude na tri djela, kao što je spomenuto u hadisu, a jedenje preko sitosti je haram.“ (Tuhfetul-Ahvezi, 7/51-52.)
Ukoliko se smanjenje hrane ne može postići ličnom voljom i samokontrolom, dozvoljeno je koristiti lijekove koji smanjuju apetit ako ne sadrže haram sastojke i nemaju štetnih posljedica po tijelo i zdravlje. Sve to dozvoljeno je i muškarcu jer je skromnost u hrani šerijatski pohvalna i nije ograničena na žene. Ženi je, također, dozoljeno da putem tjelesnih vježbi i gimnastike pokušava smanjiti težinu uz uvjet da to čini sama u svojoj kući gdje je ne vidi onaj kome to nije dozovljeno, a odlazak u sportske klubove radi tih vježbi ženama je zabranjen, čak i u slučaju da ti klubovi odrede određene dane samo za žene i da ih vježbaju žene, jer je žena tim izlaskom izložena fitni a nije u prijekoj potrebi za njim obzirom da se to može izvoditi u kući. (El-Mufesal fi ahkamin-nisa, Abdulkerim ez-Zejdan, 3/406.)
Što se muškarca tiče, njemu je to dozvoljeno uz uvjet da bude propisno odjeven i da ne otkriva stidno mjesto.
El-Asr
