Uređenje ovozemaljskog života

”Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni svoj postupak, a kad Allah htjedne jedan narod (zbog grijeha) kazniti, niko tu kaznu ne može odbiti i niko osim Allaha im ne može pomoći.” (Er-Read 11.)

Svi ljudi na ovome svijetu se trude da što je moguće bolje urede svoj ovozemaljski život, koji je samo jedna od faza u čovjekovom hodu prema Uzvišenom Allahu dž.š. Ovozemaljski život – dunjaluk je mjesto na kojem čovjek doživljava i sreću i tugu, i ugodnost i neugodnost, i zadovoljstvo i nezadovoljstvo, i on na sve to mora računati.

Čovjek se po svojoj prirodi trudi da u ovodunjalučkom životu donosi ispravne odluke, da povlači ispravne poteze i kad ih realizira ispunjen je srećom i zadovoljstvom.

Međutim, među najveće prepreke na putu „siratul mustekim“, na Pravom putu, putu općeg dobra, svakako spada upravo šejtan i njegovo neprijateljsko djelovanje i osobe u koje se smjestio šejtanski identitet.

Prokleti šejtan ne posustaje, ne odustaje. On je uporan i neumorno traži ljudske slabosti i udara tamo gdje je čovjek najslabiji.

U zajednici, u džematu, šejtan djeluje, razumije se, preko najslabijih pripadnika u njoj, a sve u nastojanju da unese slabost, razdor i nejedinstvo.

S tim u vezi Allah, dž.š., kaže: ”Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! on poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri.” (Fatir, 6)

Ako se prisjetimo Kur’anskih kazivanja o drevnim narodima, vidjećemo da su mnogi od njih nestali zbog svoje nepokornosti Svemogućem i zbog toga što su poslanike Njegove u laž ugonili. Iako su se kasnije kajali i pomoć Božiju prizivali, to im ništa od koristi nije bilo.

Allah, dž.š., nam navodi brojne primjere kako bismo pouku primili, kako bismo se pobojali, kako bismo svoj život na dunjaluku uredili i kako bismo se shodno tome grijeha klonili.

Ako sada pogledamo Kur’anska kazivanja o drevnim narodima vidjećemo i mi iz ovog našeg džemata Čaršijske džamije u Kalesiji kako je Allah, dž.š., kažnjavao i ljude pojedinačno a i cijele narode zbog grijeha koje su činili.

Vidjećemo, također, da su Adem, a.s., i njegova supruha h. Hava iz kuće uživanja premješteni u kuću iskušenja i patnji. Vidjećemo da je Iblis, leanetullahi alejhi, proklet, zbog svoje nepokornosti Allahu, dž.š., i da je odbačen iz kosmičkog carstva i sa visokih položaja.

Zatim, vidjećemo da je Adov narod uništen vjetrom. Lutov narod Allah dž.š. je bio visoko uzdigao a onda ga je u provaliju sručio, a potom ga kamenom kišom uništio. Nad Šuajbov narod se nadvio crni oblak a potom je iz tog crnog oblaka, užarenom kišom spaljen. Kur’an, a.š., nas detaljno uči da su Faraon i njegov narod u moru potopljeni skončali. Zatim, vidjećemo da su Karun i bogatstvo njegovo u zemlju utjerani itd i itd.

O strahotama koje su doživljavali narodi drevni, o njihovom kažnjavanju zbog svoje neposlušnosti i zbog počinjenih grijeha govori se na mnogo mjesta u Kur’anu samo da bismo mi iz svega toga pouku uzeli i shodno tome Allahu pokorni bili i grijeh izbjegavali.

Allahov Poslanik a.s. kaže: ”O muhadžiri! Molim Allaha da ne doživite petero:

– kad se u nekom narodu proširi nemoral i počne se javno činiti, oni će biti pogođeni bolestima od kojih njihovi preci nisu bolovali;

– kada ljudi počnu zakidati u mjerenju biće pogođeni teškim nedaćama i nepravdom vladara;

– kada ljudi prestanu davati zekat na imetak biće im uskraćena kiša, i da nije životinja ne bi nikada padala;

– koji god narod raskine ugovor, Allah će dozvoliti da ih pokori neprijatelj iz drugog naroda koji će im oduzeti njihovu imovinu i

– kada njihove vođe ne budu radili po Allahovoj objavi, Kur’anu, Allah će ih okrenuti jedne protiv drugih.”

Ukoliko želimo sačuvati društvo, zajednicu od pokvarenosti i zle sudbine koja je zadesila prijašnje narode, moramo se svrstati u front borbe protiv svih oblika griješenja.

Allahov poslanik nam poručuje:

”Ko od vas vidi kakvo nevaljalo djelo neka ga spriječi rukom, ako nije u stanju neka to uradi jezikom, a ako nije u stanju ni tako, neka ga u srcu prezre, samo to je najslabiji oblik imana.”

Trebamo imati na umu, braćo, ako ne budemo napadali zlo ono će napadati nas. Svako zatvaranje očiju pred grijehom, svako tolerisanje grijeha doprinosi njegovom širenju i navlači Allahovu srdžbu.

Razmotrimo li ulogu svih Allahovih poslanika, vidjećemo da je jedna od glavnih njihovih zadaća bila eliminacija grijeha i nemoralnog života kod njihovih naroda.

Propagirajući čist, moralan i pošten život ukazivali su na njegove dobre posljedice a suprostavljajući se grijehu ukazivali su na njegove loše posljedice i isticali pogubnost neprimjerenog odnosa naspram Allaha, dž.š.

Nakon svega navedenog, braćo, imamo li razloga upitati se koliki je naš udio u svim nedaćama koje kušamo na svojoj koži. Dakako da imamo, posebno nakon jasnog Božijeg obraćanja: ”Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario sve dok se on sam ne promijeni…” (El-Enfal 53.)

Imamo li na umu Kur’anski ajet u kome Allah, dž.š., kaže da se pojavio metež na kopnu i na moru zbog onoga što ljudi rade, ako ovo imamo na umu onda možemo zaključiti da su kušnje i belaji, u čitavom svijetu pa i kod nas, djela naših ruku. Strah, gladovanje, poplave, gubljenje imanja, gubljenje ljetine i života, sve su to nuspojave našeg iskrivljenog i arogantnog odnosa prema Allahu dž.š., prema dini islamu.

Ignorisanje islamskog učenja negativno i poražavajuće se odražava na sve tokove muslimanskog života. U tom smislu h. Omer r.a. je kazao: ”Bili ste slabi i razjedinjeni pa ste s islamom postali složni i moćni. Kad god ga ostavite ponovo ćete biti nemoćni, slabi i razjedinjeni.”

Prema tome, kada muslimani diljem svijeta, pa i ovi u našoj Kalesiji, upoznaju vjeru i kada je usvoje u svojoj praksi kao svoj životni moto, oni će postati Božije halife na zemlji pa i respektabilna sila u svijetu.U protivnom, našu inferiornost, našu indolentnost, naš nemaran odnos prema islamu, Muhammed, a.s., opisuje ovako: ”Na vas će se obrušiti narodi kao što se gladni ljudi obruše na sofru! Hoće li to biti zbog naše malobrojnosti, Allahov Poslaniče? – upitaše ashabi. Ne -reče Poslanik, a.s. – vas će tada biti mnogo, ali ćete biti slabi poput pjene koju bujica nosi. Strah će biti iščupan iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca biće ubačen vehn. – A šta je to vehn? – upitaše ashabi. – Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti.” – odgovori Allahov Poslanik a.s.

Bračo naša draga, ostavimo VEHN – pretjeranu ljubav za ovim svijetom! I nije islamski strahovati od smrti koja će svakom ponaosob ionako doći. To nije nikakav ćar i fajda dugoročno posmatrano. Jedino je ispravna ljubav ona koja se razvija prema Allahu, Njegovom poslaniku i uzimanjem regula islama u živoj islamskoj praksi. Takvu zaljubljenost njegujmo pa nećemo zalutati sa puta časnoga!

Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne da ostanemo samo u takvoj ljubavi i na suratul mistekimu, kao i da uz nas bude i na ovom i na budućem svijetu. Amin!

Bilal ef. Husić