Veličanstven položaj namaza u islamu

Hvala Allahu, Koji je propisao namaz i učinio ga najvrednijim djelom pokornosti i najuzvišenijim ibadetom. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Koji ponosnim čini pokorne, a poniženim čini grešnike. Svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik i najbolji musalija, klanjač, namazdžija, i predvodnik skrušenih. Neka su salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, i sve ashabe. Ono što me je podstaklo da pišem o ovoj temi jeste ogroman broj ljudi zaslijepljenih vidika, okamenjenih osjećaja, zauzetih dunjalukom i nemarnih prema ahiretu, koji ostavljaju namaz, a slijede strasti, zapostavljaju Allahove naredbe i nemarni su prema sjećanju na Allaha, ne boje se Njegove silnosti niti kazne. Allah Uzvišeni kaže: “Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha, oni su šejtanova stranka.” (El-Mudžadela, 19)

Oni su sebi dozvolili ostavljanje namaza, a Allah im je dao zdravlje i sigurnost u njihovim zemljama, dao im obilnu opskrbu, a oni su Allahove blagodati, nimete, zamijenili nevjerovanjem, kufrom. Teško njima! Kako je samo krupno to što su počinili kako je samo ružno to u što su se upustili! Oni krše prava svog Gospodara, Plemenitog Darovatelja, mada su na vrhuncu ovisnosti o Njemu. Otuda sam htio da poklonim svojoj braći ovaj poklon, ne bi li Allah dao da probudi nemarnog ili podstakne lijenog, a Allah je moćan da dovu usliši i da to učini.

VAŽNOST NAMAZA
Namaz u islamu zauzima najveličanstvenije mjesto, on je najveći i najpritvrđeniji stub islama poslije dva šehadeta, i dokaz islama i imana svakog pojedinca. Kako i ne bi bio, kada je namaz stub islama, tako se od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema vjere onaj ko nema namaza.” Dobrim ga je ocijenio Albani u Sahihu tergibu.

Namaz je prvo za što će se polagati račun na Sudnjem danu, pa ako bude ispravan, ispravna će biti i ostala djela, a ako bude neispravan, neispravna će biti i ostala djela. Kada se Resul, sallallahu alejhi ve sellem, opraštao od dunjaluka, posljednjim uzdasima govorio je: “Namaz, namaz i oni u vašem posjedu.”

NAJUZVIŠENIJE MJESTO
O ti koji vjeruješ u Allaha kao Gospodara, i u islam kao vjeru, i u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanika, znaj da namaz u islamu ima najuzvišenije mjesto koje ne dostiže nijedan drugi ibadet.

Namaz je stub vjere bez kojeg ona ne može ni opstojati. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Glava svih stvari je islam, njegov stub je namaz, a njegov vrhunac borba na Allahovom putu.” (Tirmizi, vjerodostojan)
On je prvo za što će rob polagati račun na Sudnjem danu. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prvo za što će rob od svojih djela na Sudnjem danu polagati račun jeste namaz, pa ako bude ispravan, uspio je i spasio se, a ako bude neispravan, onda je propao i izgubio. A ako bude manjkalo štogod od farzova, Gospodar Uzvišeni i Plemeniti reći će: ‘Pogledajte ima li Moj rob dobrovoljnih namaza!’, pa će se njima dopuniti ono što bude nedostajalo od farzova, a potom će i druga djela ovako biti obračunavana.” (Ibn Madža, vjerodostojan) Namaz je osnova čovjekovog uspjeha i spasa, jer od ispravnosti namaza ovisi i njegov uspjeh, a radi njegove neispravnosti, on dospijeva u propast, Allahu se od nje utječemo!
Uzvišeni Allah učinio je brigu o namazu osobinom vjernika, kada je kazao: “Uspjeli su vjernici, oni koji su u svojim namazima skrušeni…” do riječi: “… i oni koji o svojim namazima brigu vode.” (El-Mu’minun, 1–11)
S druge strane, nemaran odnos prema namazu i lijenost u njegovom obavljanju Uzvišeni je učinio osobinom munafika. Uzvišeni kaže: “Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu” (En-Nisa, 142); “Oni na namaz ne dolaze osim lijeno” (Et-Tevba, 54). O osobinama munafika Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nema težeg namaza za munafike od sabahskog i jacijskog namaza.” (Muttefekun alejhi)
Namaz je ustvari blagodat kojom je Allah Uzvišeni obdario Svoga halila, prijatelja, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u noći Miradža, nagrađujući ga za iskreni ibadet svome Gospodaru. Time je namaz bio prvi propisani ibadet, koji je Allah lično, bez posrednika propisao. Namaz je i blagodat i počast ovom ummetu kako bi njegova veza s Allahom bila jaka i ustrajna.
Kada bi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pritisnula nedaća ili briga, utočište bi tražio u namazu (Ahmed, vjerodostojan), dozivao bi svoga Gospodara, nalazeći smiraj u Njegovom spominjanju, njemu se žaleći na ono što ga brine, pa bi mu se Allah odazivao i otklanjao njegove brige.
U namazu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nalazio spokojstvo i sreću, što svjedoče njegove riječi: “Dato mi je da radost i spokojstvo moga oka bude u namazu” (Nesai, vjerodostojan). Često bi govorio obraćajući se Bilalu, radijallahu anhu: “Odmori nas i razrahati namazom, Bilale.” (Ahmed, vjerodostojan)
Kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opraštao od dunjaluka, namaz je bio njegova posljednja oporuka ummetu. Govorio je ispuštajući svoje posljednje izdisaje: “Oporučujem vam namaz i osobe koje su u vašem posjedu.” (Ahmed, vjerodostojan)
Namaz je najvrednije djelo. Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, kazao: “Znajte da je namaz vaše najvrednije djelo.” (Ibn Hibban)
Radi važnosti namaza, Allah nam je naredio da vodimo brigu o njemu, na putovanju i kod kuće, u miru i u ratu, kad smo zdravi, a i bolesni, onako kako možemo, i ne dozvoljava nam da namaz ostavimo ni u jednom stanju.
Namaz je svjetlo, dokaz i spas na Sudnjem danu. Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Resul, alejhis-selam, kazao: “Ko se bude brinuo o namazu, on će mu biti svjetlo, dokaz i spas na Sudnjem danu. A onaj ko se o njemu ne bude brinuo, pa taj neće imati dokaza, ni svjetla, a ni spasa, a na Sudnjem danu bit će s Karunom, Hamanom, faraonom i Ubejjom b. Halefom.” (Ibn Hibban)
Učenjaci kažu: “Onaj ko ostavlja namaz bit će proživljen s ovom četvericom, jer ga je od obavljanja namaza odvratio njegov imetak ili vlast ili ministarstvo ili trgovina. Onaj ko zapostavi namaz radi imetka, bit će proživljen s Karunom. A onaj ko zapostavi namaz radi svoje vlasti bit će proživljen s faraonom. Onaj ko zapostavi namaz radi ministrovanja, bit će proživljen s Hamanom. Onaj ko zapostavi namaz radi trgovine, bit će proživljen s Ubejjom b. Halefom, trgovcem mušrikom iz Meke.” (Zehebi, Kebairuz-zunub, str. 19)

Na važnost namaza ukazuju mnogi jasni tekstovi koji upućuju na kufr, nevjerovanje onoga ko namaz ostavi. Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, kazao: “Odista između čovjeka i između širka i kufra je samo ostavljanje namaza.” (Muslim) Burejda, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ugovor između nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi počinio je kufr, nevjerovanje.” )Ibn Hibban)
Ovo je položaj namaza, koji je veza između roba, koji zna kako će svome Gospodaru ibadet činiti, i između njegovog Gospodara, Koji ga je odgojio i obasuo blagodatima kao i sve svjetove. Namaz je i znak robove ljubavi prema njegovom Gospodaru i Stvoritelju, i poštovanja prema Njegovim blagodatima, i zahvalnost na dobročinstvu i dobrotama. S druge strane, izostavljanje namaza, lijenost i nemarnost u njegovom obavljanju, i nastojanje da se što prije namaz završi, govori da je srce potpuno prazno od ljubavi prema Allahu ili je ona toliko slaba, pa je srce zauzeto ljubavlju prema prolaznim dunjalučkim užicima.

Autor: Abdurrahman b. Abdulkerim ez-Zejd

Preveo i priredio: Selman Omer Hadžić, prof.
Izvor:n-um.com