Veliki graditelji spomenuti u Kur’anu

Među ljudima koje Kur’an spominje kao primjere u graditeljskim vještinama, inovacijama i različitim zanimanjima, nalaze se i ovi:

Nuh, a.s.

Nuh, a.s., inače je bio jedan od najvećih asketa među poslanicima i među ljudima općenito, i držao se podalje od ovosvjetskih ukrasa i izazova. Allah nas obavještava u Kur’anu da je, kada je htio uništiti Nuhov narod, naredio Nuhu, a.s.: ”I gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika – oni će, sigurno, biti potopljeni” (Hud, 37.)

I Nuh, a.s., počeo je graditi veliku lađu kakvoj nije bilo primjera u svijetu, jer ona je, pored Nuha, a.s., i njegovih sljedbenika, trebala nositi i po par od svih životinja. Allah je mogao da tu veliku lađu spusti sa neba, ili da uzdigne Nuha, a.s., i njegove sljedbenike iznad Zemlje, pa da voda do njih ne može doprijeti, ali nije, već je naredio Nuhu, a.s., da gradi lađu od dasaka i da u njih zakucava eksere, te da na taj način napravi i izgradi najveću lađu na svijetu o čemu govore ajeti: ”A njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj koja je plovila pod brigom Našom – nagrada je to bila za onoga ko je odbačen bio. I Mi to ostavismo kao pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio? i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!” (El-Kamer, 13.-15.)

Davud, a.s.

Allah dž.š., obavijestio nas je u Kur’anu da je On darovao Svome robu Davudu, a.s., znanje o osnovama vojne industrije, pa mu je željezo učinio mehkim da bi mogao praviti pancire kojima su se ratnici štitili u ratu. Davud, a.s., bio je preteča u izradi takve vrste vojne opreme. I nakon što bi završio sa izradom pancira ili oklopa, prodavao bi ga, pa bi jednu trećinu zarade odmah podijelio kao sadaku, jednu trećinu je ostavljao za potrebe svoje porodice, a jednu trećinu je ostavljao i svaki dan dijelio kao sadaku dok ne bi napravio novi pancir. Uzvišeni Allah o tome u Kur’anu kaže: ”I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni?” (El-Enbija, 80.) Zatim: ”Mi smo Davudu Našu milost ukazali – ‘O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!’ – i učinili da mu mekahno gvožđe bude. ‘Pravi široke pancire i čestito ih pleti!’ – i činite dobro, jer Ja vidim šta radite vi.” (Saba, 10.-11.)

Zulkarnejn

Zulkarnejn je bio jedan od pravednika i dobrih Allahovih robova, mada ima i onih koji smatraju da je i on bio Allahov poslanik. On se u Kur’anu navodi kao primjer dobrog i pravednog vladara kojem je Svemogući Allah dao vlast na Zemlji, na istoku i na zapadu, pa je on uspostavljao i širio pravdu i mir. Zulkarnejn je, također, bio primjer superiornosti u graditeljstvu i bio je u stanju da izgradi ogromnu branu od željeza i bakra koja je razdvojila narode Je’džudž i Me’džudž od ljudi koje su oni mučili i tlačili. Bila je to brana kakvu ljudska povijest nije vidjela. O tome govore ajeti: ”Donesite mi velike komade gvožđa!” I kad on izravna dvije strane brda, reče: “Pušite!” A kad ga usija, reče: “Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.” I tako oni nisu mogli ni da ga pređu niti su ga mogli prokopati.” (El-Kehf, 96.-97.)

Kada spominjemo ovu priču, osjećamo kao da govorimo o savremenoj civilizaciji u naše vrijeme. To nije čudo, jer Muhammed, s.a.v.s., nije nas podučio da se odričemo dunjaluka nauštrb Ahireta, niti Ahireta nauštrb dunjaluka, što potvrđuje i sljedeća predaja. Naime, kada je jedanput Poslanik, s.a.v.s., prošao pored uginule ovce, on je iskoristio taj prizor da pobudi kod ashaba želju za asketizmom i skromnošću u odnosu na prolazni i ništavni dunjaluk, ali isto tako je iskoristio priliku i da probudi nadu kod njih, pa se u jednom momentu okrenuo prema ashabima, kojima je prizor sa uginulom ovcom bio neprijatan, rekavši im: ”Zašto ne biste uzeli njezinu kožu, pa je uštavili i okoristili se njome?” Oni su odgovorili: ”Allahov Poslaniče, ali ona je uginula.” Na to im je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Da, ali zabranjeno nam je samo jesti meso uginule životinje.” (Muslim)

saff.ba