VIDIO SAM MELEKA SMRTI KAKO JE DOŠAO ČOVJEKU UZETI DUŠU ALI GA JE ODBILO…

Bilježi Taberani u “Velikom mu’adžemu, kao i Hakim i Tirmizi u “Nevadirul-usulu” i Asbehani u “Et-tergibu”, od Abdur-Rahman ibni Semure, r.a, da je rekao:”Jednoga dana došao nam je Poslanik, s.a.v.s, i rekao: “Juče sam zaista u svom snu vidio čudo; -Vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako mu je došao melek smrti da bi mu uzeo dušu, pa je ispred njega stalo njegovo dobročinstvo prema roditeljima i odbilo meleka od njega. – Zatim sam vidio čovjeka… od moga ummeta kome je bio određen kaburski azab, nakon čega mu je došao njegov ABDEST, i spasio ga kaburskog azaba. -Potom sam vidio čovjeka od moga ummeta koga su okružili šejtani, pa je došao njegov ZIKRULLAH (spominjanje Allaha dž.š.) i spasio ga od šejtana. -Onda sam vidio čovjeka od moga ummeta koga su opkolili meleki azaba (kazne), pa je došao njegov NAMAZ i spasio ga od njih. Potom sam vidio isto tako čovjeka od moga ummeta koji je isplazio jezik od žeđi, i kada god bi se primakao mome havdu (vrelu u džennetu), bio bi spriječen da se s anjega napiji, pa je došao njegov POST, napojio ga i tako mu ugasio njegovu žeđ. -Onda sam vidio poslanike, poredane u halke (kružoke), i čovjeka iz moga ummeta koji, kada god bi pokušao da se primakne nekoj od tih halki, oni bi ga otjerali, pa bi došao njegov GUSUL tj. kupanje od dženabeta, potom ga uzelo za ruku i postavilo uz jednu od tih halki.

-Isto tako sam vidio čovjeka iz moga ummeta u sledećem stanju: ispred njega, iza njega, sa njegove desne i lijeve strane, ispod njega i iznad njega bila je tmina, a on je stajao zbunjen u svim tim tminama, pa su došli njegovi HADŽ I UMRA i izveli ga iz tih tmina na svjetlo. -Potom sam vidio čovjeka od moga ummeta koji je pokušavao da priča sa vjernicima, a oni mu nisu odgovarali na to, pa je došlo njegovo ODRŽAVANJE RODBINSKIH VEZA i kazalo im: “Pričajte sa njim”, pa su oni tada počeli pričati s anjim. -Zatim sam vidio čovjeka od moga ummeta, prestravljenog od užarene vatre, a njene iskre su bile ispred samog njegova lica, pa je došla njegova SADAKA (milostinja) i postavila se kao paravan ispred njegova lica i bila nad njegovom glavom. -Potom sam vidio čovjeka od moga ummeta kome su prilazile zebanije (meleki džehennema) sa svih strana, pa je došlo njegovo NAREĐIVANJE NA DOBRO, i ODVRAĆANJE OD ZLA, spasilo ga njih i dovelo ga melekima rahmeta (milosti). – Onda sam vidio čovjeka od moga ummeta kako kleči na koljenima, a između njega i Allaha dž.š. je bio zastor, pa je došao njegov AHLAK (lijepo ponašanje), uzelo ga za ruku i dovelo Allahu dž.š. – Potom sam vidio čovjeka iz moga ummeta, kome je knjiga njegovih djela bila uručena sa njegove lijeve strane, pa je došao njegov strah prema Allahu, dž.š, uzeo tu knjigu i prebacio je na njegovu desnu stranu. Također sam vidio čovjeka iz moga ummeta čija su loša djela na mizan-vagi pretegnula njegova dobra djela, pa je došla nagrada dobrih djela, tako da su onda ona prevagnula. – Zatim sam vidio čovjeka iz moga ummeta koji je stajao na rubu džehennema, pa mu je došlo njegov STRAH SAMO NASPRAM ALLAHA i spasilo ga sa džehenemskog ruba. – Potom sam vidio čovjeka od moga ummeta koji je bio bačen u vatru, pa su došle njegove suze koje je pustio još na dunjaluku, plačući samo iz straha naspram Allaha, dž.š, pa su ga oslobodile od džehenemske vatre. – Također sam vidio čovjeka od moga ummeta kako stoji na Sirat-ćupriji i njiše se kao što se njišu palmine grane i lišće, pa je onda došlo njegovo LIJEPO MIŠLJENJE O ALLAHU, učvrstilo ga, te je nastavio sa prelaskom preko Sirat-ćuprije. -Potom sam vidio čovjeka iz moga ummeta također na Siratu, koji je malo gmizao a malo puzio, pa je došao njegov SALAVAT na mene, uzeo ga za ruku, i učvrstio ga, pa je nastavio put preko Sirata-ćuprije. -Onda sam vidio čovjeka od mog ummeta koji je došao pred vrata dženneta, a ona mu se zatvoriše pred njim, pa mu je došao ŠEHADET(svjedočenje) da nema drugog Boga osim Allaha, otvorilo mu ta vrata i uveo ga u džennet. – Zatim sam vidio ljude izrezanih i izgriženih usana, nakon čega sam upitao: “Ko su ovi, o Džibrile?”, na što mi je on odgovorio: “To su oni koji su ogovarali ljude”. Potom sam vidio ljude koji su bili obješeni za njihove jezike, nakon čega sam opet upitao: “A ko su ovi o Džibrile?”, a on mi reče: “To su oni koji su bacali potvoru na vjernike i vjernice a oni su bili čisti od svega toga.” Ovu predaju bilježi imam Taberani u “Velikom Mu’adžemu”, zatim imam Hakim i Tirmizi u “Nevadirul-usulu” i Asbehani u “Et-tergibu”, Kurtubi kaže: “Ovo je divan hadis, u njemu je Poslanik, s.a.w.s., spomenuo posebna djela koja izbavljaju onoga koji ih čini iz raznih nevolja.”