Vjernik ne može pobjeći iskušenjima

Fitna je probila vrata ubistvom drugog halife Omera, radijallahu anhu, i od tada, kroz čitavu povijest islama, ne da mira muslimanima.

Ali vjernik musliman (mu’min) ne može biti ostavljen da iskreno vjeruje u Allaha, dželle ša’nuhu, a da ne bude iskušavan u svom životu.

“Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni?”[1]

Zulm

Zulm u jeziku znači nepravdu, tlačenje, ugnjetavanje, nasilje nekog i nad nekim, ali zulm je i idolatrija, zulm je širk.[2]

Zulm je stavljanje neke stvari na mjesto koje joj ne pripada, uzimanje prava (hakka) od nekog.[3]

Čovjek može činiti zulum prema samome sebi, i prema drugim stvorenjima, ljudima ili ostalim bićima.

Čovjekovo činjenja zuluma samome sebi

Čovjek čini zulum prema samome sebi tako što ne vjeruje u Allaha, dželle ša’nuhu, i time čini širk, ali isto tako čini i zulm i ako ne izvršava propise naredbi (namaza, posta, zekata, hadža…) i zabrana (klonjenje svega što je zabranjeno, kao što je alkohol, blud, kleveta, nasilje…) u islamu.[4]

“O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda (veliki zulum).”[5]

„Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima (onima koji čine zulum) neće niko pomoći.“[6]

“Zulumčarima (mnogobošcima) neće niko pomoći.”[7]

Zulum čovjeka prema čovjeku ili prema drugim stvorenjima

Čovjek može učiniti zulum prema svojim roditeljima, supruzi, djeci, susjedima, zajednici. Grupa ljudi, džemata, može učiniti zulum prema drugim pojedincima, ili zajednicama. Država i zemlje mogu učiniti zulum prema drugoj državi.

Ali zulum je zlo koje se uvijek, prije ili kasnije, pokaže, i za koje slijedi ponižavajuća kazna za one koji koriste oružje zulma i na dunjaluku i na ahiretu.

Na dan kad su svi muslimani ujedinjeni bili, na oprosnom hadžu, posljednji Božji Poslanik, Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, reče muslimanima: “O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast su zabranjeni (haram je činiti zulum jedni drugima), kao što vam je nepovrediv (svet) ovaj dan, u ovom mjestu, u ovom mjesecu.”[8]

Zulm nema milosti

Živimo u vremenu gdje je milosti među ljudima, muslimanima, nestalo ili je nestaje, a to je tako jer se pojavio fesad i zulum i na kopnu i na moru.

„Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež (fesad) i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.“[9]

Spominje se da je Ibn Tejmije, rahmetullahi alejhi, rekao da Allah, azze ve džell, može pomoći nevjernike u blagostanju na dunjaluku, ako su njeni vladari i ljudi pravični, i učiniti da zemlje muslimana postanu donje i gubitničke, ako se ponašaju nasilnički prema svom narodu.

“Ko nema milosti, milost neće ni dobiti.”[10]

Svaka opreka pravdi jeste zulm

Sve ono što je u suprotnosti pravde jeste nasilje prema čovjeku i narodu. A Allah, dželle ša’nuhu, zabranjuje zulm.

„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“[11]

Musliman teži dobro bratu muslimanu, on mu pomogne ustati, osloniti se na noge, a ne radi na tome da mu podmeće, omalovažava, ponižava ili da mu radi zulum.

“Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke sigurni drugi muslimani.”[12]

Propast onih s mnogo namaza i dobrih djela

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Znate li vi ko je muflis (onaj koji nema nikakvog imetka)? Ashabi odgovoriše: – Muflis je kod nas onaj koji nema ni novca ni robe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: – Muflis moga ummeta je onaj ko dođe na Sudnji dan s namazom, postom i zekatom, ali je psovao onog, potvorio onog, u imetku zakinuo onog, prolio krv onog, udario onog, pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela. A ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda baciti u vatru.”[13]

Onome kome je učinjena nepravda dova se ne odbija

Musliman, mazlum – onome kome je zulum učinjen, ne traži nijednog roba za spas, nego na svojoj sedždi kad je najbliži Uzvišenom Allahu, žali se Gospodaru svjetova i traži Njegovu, subhanehu ve te’ala, pomoć i pravdu. I digne rob mazlum ruke u svojoj dovi i traži spas za sebe, ali traži i uputu za druge, jer vjernikovo je da poziva u tevhid, pravdu, a ne da širi nered. A mazlumova dova se ne odbija; nema između takve dove i Gospodara Trona veličanstvenog nikakve prepreke.

“Bojte se dove onoga kome je nepravda učinjena (mazluma), jer između te dove i Allaha nema prepreke.”[14] [1] Sura el-Ankebut, ajet 2.

[2] Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, str. 910; Klaić, Rječnik stranih riječi, str. 1451.

[3] Mu’adžem el-Vesit, II/598

[4] Postoji slaba predaja, ali koja u sebi, ako se uzmu u obzir svi propisi vjere, može se uzeti kao primjer (ne i kao dokaz) kome sve čovjek može činiti zulum i grijeh: „Tri su zapisana grijeha (divana; Ebu Davud navodi tri su zuluma) kod Allaha, azze ve džell: Grijeh (zulum) za kojeg Allah neće mariti; grijeh iz kojeg Allah ništa neće ostaviti; i grijeh kojeg Allah nikako neće oprostiti. Grijeh (divan) kojeg Allah neće oprostiti je širk, obožavanje nekog drugog osim Allaha. Grijeh za kojeg Allah neće mariti jeste između njega i njegova Gospodara, od posta kojeg nije ispostio, ili namaza kojeg nije klanjao; Allah oprašta to i prelazi preko njega, ako bude htio. Grijeh preko kojega Allah neće preći jeste nasilje (zulum) kojeg su ljudi činili jedni prema drugima, i odmazda je neminovna!“ Hakim, el-Mustedrek, IV/619, broj hadisa 8717 – daif; isto Ahmed, 26031; isto Ebu Davud u Musnedu, III/579, broj hadisa 2223.

saff.ba