Vodič ka džennetu: Samo je jedan put do Dženneta!

Samo je jedan put do Dženneta!

O tome da postoji samo jedan put do Dženneta potpuno su saglasni svi poslanici, od prvog do posljednjeg, s.a.v.s.

Što se tiče puteva koji vode do Džehennema, oni skoro da se ne mogu ni izbrojati. Zbog toga Uzvišeni Allah ističe daje samo jedan put koji do Dženneta vodi, a sastavlja puteve do Džehennema, kada kaže: “I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” El-En’am, 153.

On još kaže: “Allahovo je da ukaže na Pravi put, a ima ih i krivih.” En-Nahl, 9.

Drugim riječima, ima puteva koji su krivi, koju skreću sa staze Upute, a to je zabluda. I kaže Uzvišeni: “‘Ove ću se istine (puta) Ja držati’ – reče On. ” El-Hidžr, 40.

Ibn Mesud priča da im je, jedne prilike, Allahov Poslanik, s.a.v.s., na pijesku nacrtao jednu liniju i rekao: “Ovo je Allahov put.” Zatim je povukao linije s njegove desne i lijeve strane, i rekao: “Ovo su putevi, a na svakom od njih vreba vas šejtan, koji vas njemu poziva. ” Zatim je citirao kur’anski ajet: “I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite… ”

Neko može postaviti pitanje zašto se u Kur’anu, na drugom mjestu, kaže: “A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna, kojom Allah upućuje na puteve spasa…” El-Maide, 15-16.

Ovdje je riječ o stazama koje su objedinjene u jednom putu, poput više rukavaca koje sadrži jedan, glavni put. Slično je i sa ograncima imana koji su objedinjeni u jednom osnovnom ogranku, a to je iman- vjerovanje. Ili, kao što korijen drveta objedinjuje njegove stupove i grane. Ovi putevi predstavljaju odazivanje onome koji poziva Allahu, tako što se povjeruje u Njegovu obavijest i što se njoj pokorava. Putevi koji vode do Dženneta predstavljaju odziv onome koji tom časnom mjestu poziva. Baš tako, jer Buharija bilježi daje Džabir rekao: “Došli su meleci kod Vjero vjesnika, s.a.v.s., pa neki rekoše da spava, a neki rekoše da mu samo oko spava, a da mu je srce budno. Rekoše: ‘Ovaj vaš prijatelj, zaista, primjer je drugima. Zato, navodite njegov primjer drugima. Primjer njegov je kao primjer čovjeka koji je sagradio kuću i pozvao na veselje, poslavši one koje će na njeg pozivati. Ko se odazove, ući će u kuću i jesti na gozbi, a ko se ne odazove, neće ući u kuću i neće biti počašćen j elom. ’ Jedni rekoše: ‘ Pojasnite o čemu se radi, da se bolje razmije.’ Neki od njih rekoše: ‘Njegovo oko spava, a srce mu je budno. Kuća je Džennet, a onaj koji poziva na veselje je Muhammed. Ko se pokori Muhammedu, pokorio se i Allahu, a ko mu bude neposlušan, neposlušanje i prema Allahu. Muhammedje podijelio ljude.’” U Tirmizijevoj verziji ovaj hadis, od istog prenosioca, glasi ovako: “Došao nam je jednog dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: ‘Vidio sam u snu Džibrila kod moje glave, a Mikaila kod mojih nogu. Jedan reče drugom: ‘Navedi njegov primjer. ‘ Onaj drugi reče: ‘Čuj, neka ti uho čuje i pamti, a neka ti srce zapamti. Tvoj primjer i primjer tvoga ummeta je kao primjer vladara koji je sagradio sebi dvore i u njima jednu kuću. pa priredio gozbu i poslao glasnika da razglasi svijetu da su svi pozvani. Neki se od njih odazvaše glasniku, a neki odbaciše poziv. Allah je vladar, utočište je islam, kuća je Džennet, a ti si, Muhammede, poslanik. Ko ti se odazove, ušao je u islam, ko u islam uđe, ušao je u Džennet, a ko uđe u Džennet, častit će se njegovim plodovima.”’

Tirmizija drži daje sahih predaja i hadis koji prenosi Abdullah b. Mesud, u kojem stoji: “Kada je jedne noći Allahov Poslanik, s.a.v.s., džematile klanjao jaciju izašao je, uzeo me za ruku i poveo u jednu mekansku dolinu. Tu me posadio da sjednem, nacrtao mi jednu liniju i rekao: Ne smiješ preći tu liniju! Doći će ti neki ljudi. Ti im ništa ne govori, a i om tebi nece ništa govoriti.’Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., otišao tamo gdje je htio, a dok sam ja sjedio dođoše mi neki tamnoputi ljudi, koji su izgledom podsjećali na cigane. Nisam mogao vidjeti njihov avret niti njihovu kožu. Dođoše do mene, ali samo do one linije, koju ne pređoše. Okrenuše se potom Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i tako ostadoše do kraja noći.’

Kad mije Allahov Poslanik, s.a.v.s., na kraju došao, dok sam ja i dalje sjedio, reče mi da me je promatrao cijelu noć. Zatim uđe u onaj ocrtani prostor, nasloni se na moje stegno i prileže. A, kad god bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilegao, zahrkao bi. I, dok sam ja tako sjedio, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., na mom stegnu spavao, dođoše neki ljudi u bijeloj odjeći. Samo Allah zna kako su bili lijepi! Kad dođoše do mene, jedna grupa sjede kod glave Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a druga grupa kod njegovih nogu. Om rekoše: ‘Nismo vidjeli da je nekom čovjeku dato ono što je dato ovom vjerovjesniku. Njegove oči spavaju, ali je njegovo srce budno. Navedite njegov primjer kao primjer gospodara koji je sagradio dvorac, priredio gozbu i pozvao ljude na nju, da jedu i piju. Ko mu se odazove, častit će se njegovim jelom i pićem, a ko mu se ne odazove ukorit će ga.’ Ili je rekao, kaznit će ga.Kad su otišli visoko u nebo, Allahov Poslanik, s.a.v.s., probudio se i rekao mi: ‘Čuo si šta su ovi govorili? Znaš li ko su oni?’ ‘Allah i Poslanik Njegov najbolje znaju’, rekoh. On reče: ‘Milostivi je sagradio Džennet i pozvao Svoje robove da u njega uđu. Ko se odazove, uči će u Džennet, a kose ne odazove, zaslužitće Njegovu kaznu.“

****

Naslov originala:   Hadil-ervah ila biladil-efrah

Autor: Ibn Kajjim el-Dževzi