Volimo te, o Allahov Poslaniče!

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Hvala Allahu, Koji je ljudski život osvijetlio svjetlom poslanstva i Božanske upute, Koji je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učinio pečatom Svojih poslanika, a Kur’an pečatom poslanicâ i posljednjom objavom putem koje je ljudima objasnio smisao i mudrost života, i izbavio ih iz tmina zablude, neznanja i stradalništva, objavivši: ”A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna, kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje.” (El-Ma’ida, 15.)

Najveći svjetski umovi ostaju zapanjeni pred slučajem ovog djeteta i njegovog rođenja koje je, kako se navodi u vjerodostojnim predajama, bilo u znaku čuda (mu’džiza), kao i pred njegovim izvanrednim osobinama i svojstvima kojima je odlikovan, u odnosu na sve druge ljude, ali i u odnosu na džine i meleke.

Amidža Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Abbas, radijallahu anhu, rekao je o njemu:

”Kad si se rodio zemlja je zasjala, a svjetlo je horizont obasjalo

Mi smo sada u toj svjetlosti i taj nur nam stazu upute obasjava.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odrastao je, a da nikada nije štetu učinio ni jednom djetetu, već je i njegovo djetinjstvo bilo u znaku pomaganja, ljubavi i dobrote. Nikada nije obožavao kipove, nikada nije pio alkohol, nikada nikoga nije psovao i vrijeđao, nikada nije slagao.

On je prema vjernicima bio samilosniji i bolji nego njihovi roditelji, on je za nas na većem i uzvišenijem stepenu od naših očeva i majki, on je Allahov miljenik, najdraže stvorenje Allahu, on je naš uzor u vjerovanju, ahlaku i ponašanju.

To je ono što su ashabi dobro shvatili i zbog čega su ga voljeli i dali mu prednost nad svojim porodicama i imetkom, govoreći: ”Ako nam kažeš da idemo preko mora mi ćemo ići; a ovo je naš imetak, uzmi koliko hoćeš i dijeli ga kome i kako hoćeš, mi ćemo uvijek biti uz tebe.”

Alija, radijallahu anhu, govorio je: ”Allaha mi, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio nam je dražio od našeg imetka, od naše djece i naših roditelja, i od hladne vode onome koji skapava od žeđi.”

Ljubav vjernika prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dio je ljubavi prema Allahu, jer Allah voli Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i naredio je vjernicima da ga vole, objavivši: ”Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove.” (El-Ahzab, 6.)

Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, voljele su i generacije poslije ashaba, a posebno islamski učenjaci koji su sakupili njegove hadise, odnosno kompletan njegov Sunnet, poput: imam Buharije, Muslima, Tirmizija, Ebu Davuda, Nesaije, Ibn Madže, Ahmeda ibn Hanbela, Bejhekija, i mnogih drugih hafiza hadisa i muhadisa.

Možemo samo zamišljati i pretpostaviti kakvu su ljubav osjećali i sa kakvim žarom i strpljivošću su sakupljali i zapisivali hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, provodeći besane noći u proučavanju i klasifikaciji hadisa, i koliko su samo žudjeli da vide Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, makar u snu.

Mi također, iako nismo bili njegovi savremenici kao ashabi, iako nismo uložili trud i napor u sakupljanju i proučavanju njegovih hadisa, potvrđujemo našu neizmjernu ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

I prema njemu osjećamo i kažemo isto ono što je osjećao i riječima iskazao pobožni musliman, rekavši: ”Istina je da nisam gledao svjetlo na tvome licu i nisam nikada slušao tvoj blagi glas, nisam se borio na Uhudu, niti sam na Bedru ubijao kolovođe nevjerstva, nisam nikada ni Hidžru učinio, nisam bio ensarija, niti sam ti donosio hranu u pećinu Sevr. Ali, Allahov Poslaniče, Allaha mi, ja te mnogo volim i ljubav prema tebi u mom srcu gori poput plamena.

Da, ja sam kasnije došao na ovaj svijet, jer nisam imao izbora, a da čovjek ima mogućnost da bira, ja bih sigurno ubrazao svoj dolazak na dunjaluk i izabrao bih da živim u tvom vremenu. Nisam bio ni ashab Enes ibn Malik koji te je služio, niti Omer ibn Hattab koji te je štitio, ni Ebu Bekr koji ti je od prvog trenutka povjerovao i tvoj vjerni drug bio. Nisam bio ni Alija ibn Ebi Talib koji te je čuvao, ni Osman koji te je pomagao, ni Hamza, ni Halid ibn Velid, niti sam ikada čuo Bilalov milozvučni glas dok uči ezan, već sam rođen kao musliman u muslimanskoj porodici i to mi je velika čast. Ali, o Allahov Poslaniče, ja te neizmjerno volim.

Volim Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeka, volim Muhammeda, sallallahua lejhi ve sellem, pravednika, uvijek nasmijanog lica, darežljivog dobročinitelja, koji je ljudima udjeljivao prije nego su tražili. Volim Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeka najljepšeg ahlaka, plemenitog komšiju, brižnog oca, plemenitog i uzoritog supruga.

Volim Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pred Allahom poniznog roba, čistog, strpljivog; volim ga kao istinskog vođu, kao pobožnog i skromnog čovjeka koji nije mario za dunjalukom, milostivog i blagog.

Volim Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeka koji je ostajao dostojanstven i kad je tugovao i kad se radovao. Volim Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, dok u pećini Hira razmišlja i čeka, i dok mu melek Džibril prvu objavu dostavlja. Volim Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je pohvaljen u Kur’anu, Tevratu i Indžilu.

Volim te, o Allahov Poslaniče, i nadam se tvome šefa’atu na Sudnjem danu, na Danu najvećeg straha, kada će se svi ljudi pred Allahom sakupiti, goli, bosi i neobrezani. Kada će poput djeteta izgubljenog u pustinji biti i sa svih strana dozivati: ‘Ja resullallah, zauzimaj se za nas kod Allaha! O Poslaniče milosti, moli Allaha da nam oprosti i da nam se smiluje, jer Allah je obećao da će primiti tvoje zauzimanje!”

I znaj da ja, o Allahov Poslaniče, ne posjedujem ništa posebno u šta bi se toga Dana mogao pouzdati, osim nade da će mi Allah, zbog moje neizmjerne ljubavi prema tebi, oprostiti.”

Nema sumnje da se rođenje posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, smatra veličanstvenim i neuporedivim događajem u ljudskoj historiji, i da je njegova časna poslanička misija došla kao milost cijelom čovječanstvu i velika Božanska blagodat za sve ljude, shodno ajetu: ”A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107.)

Rođenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svojevrsni je nagovještaj suočavanja i obračuna sa neznanjem, paganizmom, idolatrijom, sujevjerjem, nemoralom, nepravdom, korupcijom, tiranijom, ali i nagovještaj suočavanja sa svim oblicima fanatizma i favoriziranja lažnih sloboda koje razaraju društvo u moralnom i duhovnom smislu i obesmišljavaju ljudski život na zemlji.

I samo praktična primjena poslaničkog učenja – Kur’ana i Sunneta – i uzvišenog morala sa kojim je poslat (a ne samo puko proslavljanje i obilježavanje dana njegovog rođenja), daju mogućnost stvaranja dobrog okruženja u kojem će se svaki čovjek osjećati potpuno sigurno, sretno i zadovoljno.
Izvor:saff.ba