“Vrati se, prešla ti je mačka preko puta!”

Svevišnji je Allah rekao: “Oni rekoše: ‘Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!’ ‘Od Allaha vam je i dobro i zlo’, reče on, ‘vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.’” (En-Neml, 47)

“Oni rekoše: ‘Uzrok vaše nesreće je s vama! Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.’” (Ja-Sin, 19)

Prethodno smo naveli predanje Muavije b. Hakema u vezi s oslobođenjem robinje, a u kojem je rekao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, među nama ima ljudi koji imaju zle slutnje.” Na to je odgovorio:“Zloslutnja je nešto normalno što čovjek osjeti u prsima, ali nemojte da vas ona odvrati od onoga što ste naumili uraditi.”

Enes, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Nema zaraze niti zloslutnje, a drago mi je optimističko predviđanje – lijepa riječ.”[1]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: “Nema zloslutnje, a drago mi je optimističko predviđanje.” “Šta je optimističko predviđanje?”, upita neko, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Lijepa riječ koju čovjek izgovori.”[2]

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi:“Nema zaraze niti zloslutnje, a loš je predznak u sljedeće tri stvari: ženi, kući i jahalici.”[3]

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:‘Zloslutnja je širk; svako od nas ima zle slutnje, ali ih Allah odagna uzdanjem u Njega.’”[4]

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:‘Koga zloslutnja odvrati od nečega, počinio je širk.’ ‘A šta je iskupljenje za to?’, upita neko, na šta Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘Iskupljenje je da prouči: ‘Moj Allahu, u Tebe je svako dobro; ne može se ništa desiti osim što Ti odrediš, i nema boga osim Tebe!’’”[5]

Ebu Derda, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Visoke stupnjeve u Džennetu neće zaraditi onaj ko se bude bavio vračanjem, niti onaj ko se bude povodio za strelicama mejsira, niti onaj ko se vrati s puta iz zloslutnje.”

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, zloslutnja je jedna od paganskih djela, a to je oslanjanje na let ptice: ako bi ona poletjela udesno, oni bi se obradovali i nastavili sa započetim poslom, a ako bi poletjela ulijevo, smatrali bi to lošim predznakom i ustuknuli bi. Štaviše, neki su od njih plašili pticu da vide na koju će stranu poletjeti i to uzimali za mjerodavno. Onu koja bi poletjela na desnu stranu nazivali su sanih (dobar predznak), a onu koja bi poletjela na lijevu stranu nazivali subarih (loš predznak). Ne postoji nikakav razumski argument koji im u tome može poslužiti; to je traženje znanja i indicija na pogrešnom izvoru, to je, ustvari, neznanje i zabluda. Čak i neki pagani osuđivali su takve postupke smatrajući ih neznanjem. Jedan od njihovih pjesnika spjevao je stih gdje kaže da su gatanje na osnovu leta ptica, zloslutnja i vračanje samo zabluda, a da je gajb od ljudi skriven. A drugi je spjevao da se ni iz bacanja piljaka ni iz leta ptica ni iz zloslutnje ne može saznati šta je Allah odredio da će se desiti.

Drugo, čisti Šerijat u osnovi je isključio zloslutnju jer ptice nemaju razum da bi se čovjek ravnao prema njihovom ponašanju i uzimao ga za mjerodavno. Otuda je preko nemalog broja ashaba prenesen veliki broj hadisa u kojima Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranjuje. I Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje u kojem je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…a loš je predznak u sljedeće tri stvari: ženi, kući i jahalici”, ne može se preferirati nad tim velikim brojem hadisa budući da prenosioci nisu istovjetno prenijeli ovaj hadis. Naime, neki su ga prenijeli u sljedećoj verziji: “…zloslutnja dolazi zbog kuće, žene i jahalice.” Neki su ga prenijeli u verziji na čijem početku stoje riječi iz kojih se razumije da zloslutnji i pesimizmu nema mjesta, kao što je slučaj s hadisima navedenim na početku poglavlja. A po jednoj verziji Ibn Omerovog, radijallahu anhu, hadisa koji je zabilježio imam Ahmed stoji: “…ako čovjek može razložno biti pesimista u pogledu nečega, onda treba biti u pogledu žene, jahalice i kuće.” Otuda je najispravnija verzija s dodatkom na početku hadisa zbog sljedećeg: prvo, većina prenosilaca prenijela je verziju s dodatkom, i ona se mora prihvatiti jer u njoj je informacija više; drugo, u prethodno spomenutoj verziji koju je zabilježio imam Ahmed, Aiša, radijallahu anha, upućuje nas na povod izricanja hadisa. Naime u predanju stoji da su dva čovjeka iz plemena Benu Amir ušla kod nje i ispričala joj kako Ebu Hurejra pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…a loš je predznak u sljedeće tri stvari…” pa se nevjerovatno žestoko naljutila i rekla: “Tako mi Onoga Koji je objavio Kur’an Muhammedu, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije izgovorio te riječi, već je kazao: ‘Pagani su u tome vidjeli zloslutnju.’” Po Ahmedovoj i El-Hakimovoj verziji, rekla je: “…već je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ‘Pagani su govorili: ‘Zloslutnja je u ženi, kući i jahalici.’’” Zatim je Aiša, radijallahu anha, proučila ajet: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko…” (El-Hadid, 22) Dakle, povod izricanja hadisa ide u prilog konstataciji da je verzija u kojoj Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, negira zloslutnju – tačna, i da su tako govorili pagani; treće, verziji koja negira zloslutnju također ide u prilog i to što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, općenito zabranio zloslutnju i pesimizam, pohvalivši ljude koji se toga apsolutno klone: “U Džennet će bez prethodnog polaganja računa ući sedamdeset hiljada ljudi, a to su oni koji se ne liječe kauterizacijom, niti traže liječenje rukjom, niti se bave zlim slutnjama, a na svoga se Gospodara oslanjanju.” Četvrto, u autentičnom hadisu čak se negira pesimizam, a potvrđuje optimizam u vezi s tri prethodne stvari: ženom, jahalicom i kućom. Naime, Ibn Madža i neki drugi muhadisi, s vjerodostojnim lancem prenosilaca (jer su svi iz Šama), zabilježili su predanje preko Hakima b. Muavije, on od svoga amidže Mehmera b. Muavije, a ovaj od Ismaila b. Ajjaša, koji je govorio: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori:‘Nema mjesta pesimizmu, a optimizam je možda u pogledu žene, jahalice i kuće.’” Na osnovu toga možemo konstatirati da je verzija u kojoj se potvrđuje pesimizam, odnosno zloslutnja (što je po učenjacima isto) – iznimna, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Otuda hadis možemo prokomentirati na sljedeći način: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, negira utjecaj zloslutnje, zabranjujući i nju i pesimizam, zatim stavlja do znanja: ako se mogu imat zle slutnje, onda bi to trebalo učiniti kada je riječ o ženi, jahalici i kući, ali nije rekao da zloslutnji u vezi s tim ima mjesta, što, opet, znači da ako se ne smije time baviti kada je riječ o te tri stvari, onda se ne smije baviti zlom slutnjom ni kada je riječ o ostalim stvarima, a Svemogući Allah najbolje zna.

Imam El-Begavi zapaža: “Neki su učenjaci rekli da su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Ako je zloslutnja i u čemu…’ digresija, a značenje je: ako čovjek ima kuću u kojoj ne želi stanovati, odnosno ako ima ženu s kojom ne želi živjeti, odnosno ako ima jahalicu koja mu se ne sviđa, neka preseli u drugu kuću, odnosno neka pusti ženu, odnosno neka proda jahalicu, da bi nestao ružan osjećaj koji ima prema tim stvarima. Primjer za to jeste predanje u kojem stoji da je neki čovjek rekao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, dok smo živjeli u jednoj kući, bilo nas je mnogo i bili smo i imućni, a kada smo preselili u drugu kuću, smanjio se naš broj i osiromašili smo’, na šta mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: ‘Ružna li je, napustite je!’, jer im je bilo teško nastaviti u njoj živjeti i zato što je bila izdvojena. Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio im je da potraže drugu kuću za stanovanje kako bi nestao prijezir prema prvoj koji su osjećali, ne zbog toga što je kuća razlog kakve zloslutnje.”[6]

Ako neko kaže: ‘‘Ni Ebu Hurejrin ni Enesov hadis (u kojima se negira učešće zloslutnje) ne mogu se razumjeti prema spoljašnjem značenju, i iz zloslutnje izuzima se dobro i optimizam, odgovor glasi: Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Nema zloslutnje, a drago mi je optimističko predviđanje”došle su u smislu objašnjenja i tobožnjeg prihvaćanja stava koji je zauzeo neistomišljenik, a sve u cilju da se ne bježi od razmišljanja o ponuđenom, što je bodrenje slušaoca da sluša i prihvati istinu; kada o njoj nepristrasno razmisli, prihvatit će je. To Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao zato što u zloslutnji i pesimizmu stvarno ima dobra, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna. To pojašnjava sljedeća tačka.

Treće, Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, volio je optimizam, a mrzio zloslutnju”, i ovo je jasan argument koji ističe razliku između optimizma i zloslutnje, kategorički govoreći da nisu slični. A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je optimizam i lijepu riječ zbog sljedećeg: prvo, Svemogući Allah učinio je da čovjek voli lijepu riječ kao što voli vidjeti lijep prizor: sresti čovjeka s lijepim licem, vidjeti čistu vodu (makar mu bila i nedostupna), a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je i to da ljudi jedni druge dozivaju lijepim imenima; drugo, pesimizam je bezrazložno ružno mišljenje o Allahu, dželle šanuhu, a optimizam je lijepo mišljenje o Njemu, a čovjeku je naređeno da u svakoj situaciji lijepo misli o svome Gospodaru; treće, optimizam bodri čovjeka i morališe kada je riječ o onome što želi uraditi; i, četvrto, za razliku od pesimizma, slušalac neće imati zle slutnje iz lijepih riječi, a o tome da će taj optimizam shvatiti kao Allahovu, dželle šanuhu, podršku da i ne govorimo; čovjek će Mu zahvaliti na tome što je čuo riječi podrške, koje će mu, Allahovom voljom i dobrotom, pomoći da uspješno obavi posao, a Svevišnji Allah najbolje zna.

[1] El-Buhari (5756) i Muslim (2224).

[2] El-Buhari (5754) i Muslim (2223).

[3] El-Buhari (5753) i Muslim (2225).

[4] Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: El-Buhari, u djelu El-Edebul-mufred (909), Ebu Davud (3910), Et-Tirmizi (1614) i Ibn Madža (3538).

[5] Hadisjeautentičan. Zabilježio ga je imam Ahmed, 2/220.

[6] El-Husejn b. Mesud el-Begavi, Šerhus-sunna, 12/178-179.

IslamZivot.com