ZA ŠTO ĆE PRVO ČOVJEK BITI PITAN NA SUDNJEM DANU?
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
«Prvo za što će čovjek polagati račun na Sudnjem danu, od svojih dijela je namaz, pa ako mu namaz bude valjao biće spašen i položiće račun, a ako mu namaz ne bude valjao biće upropašten i izgubljen. Ako mu bude nedostajalo farzova, Allah, dž.š., će reći: -Pogledajte ima li Moj rob dobrovoljnih namaza! Sa nafilama će biti nadopunjeno ono što nedostaje od farzova i tako će biti i sa ostalim njegovim djelima.»[1]
Komentar hadisa
U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava na vrijednost namaza i obavještava nas da će svaki čovjek na Sudnjem danu prvo biti pitan za namaz. Ako namaz bude ispravan biće mu olakšano polaganje računa za ostala djela, a ako namaz ne bude dobar, teško će mu biti polaganje računa za ostala njegovih djela.
Hadis također ukazuje na vrijednost klanjanja sunneta i ostalih nafila / dobrovoljnih namaza, jer ako bude nedostajalo farzova onda će se dopunjavati od nafila.
Namaz treba klanjati skrušeno i voditi računa na koji se način obavlja, jer imamo dosta hadisa koji govore o tome da će od namaza biti primljeno samo ono u čemu je čovjek koncentrisan i misli na ono što uči. Evo nekih od tih hadisa:
“Allah dž.š. ne gleda u roba koji ne ispravi svoja leđa poslije ruku’a i između sedžde.”[2]
“Najgori kradljivac je onaj koji krade od svoga namaza. Neko upita: -Kako to krade od svoga namaza? -Ne upotpuni ruku’ i sedždu- odgovori Poslanik.”[3]
“Neće biti primljen namaz čovjeku sve dok ne poravna leđa na ruku’u i sedždi.”[4]
“Prvo što će nestati od ovoga ummeta je skrušenost u namazu, tako da nećeš vidjeti skrušenog čovjeka kako klanja.”[5]
“Zaista ponekad čovjek završi sa namazom a ne bude mu od njega upisano ništa osim njegova desetina, devetina, osmina, sedmina, šestina, petina, četvrtina, trećina ili polovina namaza.”[6]
Dakle, zavisi od toga koliko je čovjek bio skoncentrisan u namazu toliko će mu biti primljeno od tog namaza.
Treba napomenuti da skrušeno klanjanje ne smije preći granicu umjerenosti pa da neko, ko klanja kao imam, previše dugo uči i time otežava ljudima namaz i čini im taj posao teškim i nepodnošljivim.
Omer, r.a., je jednom prilikom rekao: „Nemojte da ljudi zbog vas zamrze Allaha, dž.š.! -A kako to- upitaše prisutni. -Nekada neko od vas bude imam u namazu pa previše dugo klanja tako da ljudi zamrze ono u čemu se nalaze, ili počne neko od vas da vazi pa previše dugo govori tako da ljudi počnu mrziti ono o čemu se govori.“[7]
Također, Poslanik, s.a.v.s., upozorava da se ne smije puno otezati sa namazom pogotovo, kada je neko imam drugim ljudima. Na to ukazuje slijedeći hadis:
Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Kada neko od vas klanja kao imam ljudima neka bude umjeren u namazu jer zaista među njima ima slabih, bolesnih i ljudi sa potrebama, a kada neko od vas klanja sam onda neka odulji koliko hoće.“[8]
U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., traži od imama, koji predvode namaz da budu umjereni u učenju, nakon sure El-Fatiha znajući da iza njih ima slabih, bolesnih, starih, nemoćnih, žena trudnica ili dojilja, putnika i drugih osoba s različitim potrebama ili ograničenjima.
Umjerenost pri učenju u namazu podrazumjeva to da se ne uči previše dugo poslije El-Fatihe te da se ruku’ i sedžda ne otežu više nego što treba. Sa ovim se ne misli na momenat povratka sa ruku’a niti na sjedenje između dvije sedžde. Upravo radi toga Buharija je ovom hadisu stavio ovakav naslov: “Poglavlje u kojem se govori o umjerenosti imama na kijamu i potpunom izvršavanju ruku’a i sedžde.”
Imam je prvenstveno odgovoran za svoj namaz i za namaz onih koji su iza njega, jer ako on pogriješi džematlije imaju sevap a on postaje griješan, kao što stoji u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., koji kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Imami će vam klanjati pa ako to obave kako treba imaćete nagradu i vi i oni, a ako pogriješe vi ćete imati sevap a oni će snositi grijehe.”[9]
U nekim pouzdanim hadisima prenešeno je da se Poslanik, s.a.v.s., naljutio na neke ashabe koji su predvodili džemat radi toga što su previše dugo učili poslije El-Fatihe kao što je to bilo sa Muaz ibn Džebelom i Ubej ibn Kabom, r.a., pa im je Poslanik, s.a.v.s., nakon toga rekao:
“O ljudi zaista među vama ima onih koji razgone džemat. Ko od vas bude imam ljudima neka bude umjeren u učenju Kur’ana, jer zaista iza vas ima slabih, starih i ljudi sa potrebama.”[10]
Jednom prilikom se desilo da je Muaz, r.a., oduljio sa učenjem na jaciji namazu, pa mu je Poslanik, s.a.v.s., na to rekao:
“O Muaze, zar hoćeš da posiješ smutnju među muslimanima?”[11]
Allahov Poslanik, s.a.v.s., vodio je računa o onima koji su klanjali za njim pa bi nekada skratio učenje iza fatihe i učinio bi namaz umjerenim.
Ebu Katade r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Zaista ponekad počnem da klanjam namaz i želim da duže učim, ali kad čujem plač djeteta onda skratim učenje u namazu ne želeći da činim poteškoću njegovoj majci.”[12] Treba napomenuti da se mora voditi računa o ispravnom izvršavanju namaskih ruknova i skrušenosti u namazu kako ova umjerenost ne bi dovela do kvarenja namaza pa da ne budemo od onih koji klanjaju namaz a namaz im se ne prima, jer je namaz ono za što ćemo prvo biti pitani, kao što je već napomenuto.
[1] Hadis je zabilježio Tirmizi, Kitabul-imanu, hadis broj: 2564.
[2] Hadis je hasen a zabilježio ga je Ahmed.
[3] Hadis je sahih a zabilježili su ga Taberani u Evsatu, Ibn Hibban i Hakim.
[4] Hadis je sahih a zabilježili su ga Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Ibn Hibban i drugi.
[5] Hadis je hasen a zabilježili su ga Taberani i Ibn Hibban.
[6] Hadis je sahih a zabilježili su ga Ebu Davud, Nesai i Ibn Hibban. Pogledaj ove i slične hadisu u Et-Tergibu vet-terhib 1/334-344.
[7] Hadis je zabilježio Bejheki u Šuabul-imanu, 6/276.
[8] Muttefekun alejhi
[9] Hadis je sahih, a zabilježio ga je Buharija 2/187 (654)
[10] Hadis je sahih, a zabilježio ga je Buharija 2/200 (704)
[11] Hadis je sahih, a zabilježio ga je Buharija 2/200 (705)
[12] Hadis je sahih, a zabilježio ga je Buharija 2/201 (706)
