Zapečatio je Allah srca njihova…

“Zapečatio je Allah srca njihova…” (El-Bekare, 7.)
Želim vam reći nešto mnogo lijepo i moćno o ovoj suri:
Ta Knjiga, u koju nema sumnje, (2:2) Gdje počiva sumjna? U srcu.
Uputa je za bogobojazne, (2.2) Gdje je uputa? Uputa je također u srcu. Gdje je bogogojaznost? I bogobojaznost je u srcu.
Onda On kaže: “One koji vjeruju u nevidljivo… ” (2:3) Vjerovanje, iman. Gdje je iman? U srcu.
Sve što smo spomenuli do sada je stvar srca. Ponovo i ponovo. Čak i nevjerstvo – Uistinu! Oni koji ne vjeruju… (2:6) Gdje je nevjerstvo? U srcu. Doslovno unutar srca. Tu leži nevjerstvo. Za sada sve ovo ima veze sa srcem.
Zapečatio je Allah srca njihova i sluh njihov, (2:7) Dakle šta je prvo zapečatio? Srce. Srce je prvo zapečatio. Zar čitav kontekst, zar čitava tema nije imala veze sa srcem?
Imala je. Dakle, kada se radi o pečaćenju, šta je Allah prvo zapečatio? Srce.
Ako pogledate suru El Džasije naći ćete nešto interesantno. Allah kaže: “On (Allah) je zapečatio sluh njegov i srce njegovo…” (45:23) Šta je Allah promijenio?
Umjesto da je srce zapečaćeno prvo, u 23. ajetu sure El-Džasije, šta je (Allah) prvo zapečatio? Prvo je zapečatio sluh.
Kako sad to? U jednoj suri prvo su zapečaćena srca, a u drugoj je prvo zapečaćen sluh. U suri El-Džasije, u 8. ajetu, smo nešto naučili: Slušajte ovaj ajet! Allah kaže: Sluša ajete Allahove, uče mu se, zatim ustrajava oholo kao da ih nije čuo. (45:8)
Šta je grijeh nevjernika u suri El-Džasije? Odbijanje čega? Odbijanje slušanja. Pa 15 ajeta poslije, kada se radi o pečaćenju, Allah je prvo zapečatio njegov sluh.
“On (Allah) je zapečatio sluh njegov i srce njegovo…” (45:23) SubanAllah!
Kako precizan govor. Čak i način na koje su riječi poredane. Allah, azze ve dželle, je stavio savršenstvo u njih.

(Nouman Ali Khan)