ŽENA KOJOJ JE MELEK SMRTI UZEO DUŠU U TRENUTKU DOK SE ŠMINKALA

“Prije par dana preselila je jedna mlada žena, neočekivano, bez znakova bolesti i umora. Kao svaka smrt dobro me zamislila, sjetim se kratkoće dunjaluka i svih užitaka koji nestaju na samu pomisao na kabur, ono što je bilo specifično kod ove žene jeste u trenutku kad joj je melek smrti dušu uzimao ona je držala maskaru za oči u ruci pripremajući se da bude nepokorna Uzvišenom. Allah joj uzeo dušu dok se pripremala da se našminka, da se dotjera za strance, tuđe muževe, Allahu se vratila ‘nespremna’… Na Sudnjem danu bit će proživljena sa maskarom u ruci, dok Allahove robinje koje je Allah počastio hidžabom budu proživljene sa pokrivačem na tijelu, jer ih je Uzvišeni počastio da im melek smrti dođe u trenutku dok su svoju mahramu popravljale iz straha da im se ne otkrije avret.
Zamisli stanje žene na Sudnjem danu koja je svako jutro prije izlaska iz kuće dobro se nagizdala, stavila jaku šminku, obukla tijesnu odjeću, kad se vratila u svoju kuću, pred svojim mužem navukla trenerku ‘za oko kuće’, ‘odmorila’ lice od šminke, stopala od visokih podpetica… Zamisli trenutak smrti žene koja je život provela u zavođenju nečijih muževa, braće i očeva, žene čije su majke nosile široke dimije, stidljivo prikrivale tijelo, ‘da se ne vidi’, ‘sramota je’…a možda se i ona htjela pokriti kada ostari, hidžab smatrala zaostalim, možda su sve čedne djevojke koje su obukle odjeću bogobojaznosti za nju bile ‘vehabijke’.
Ona je svoj vijek na ovom dunjaluku završila, Allahu se povratila, ostavila svoju ‘maskaru’ da nama bude ibret, sve lijepe i nagizdane djevojke upozorila da će zemlja svaku od njih prekriti, ćefine će svaka obući, taman da svijet zapamti njenu ljepotu ona će nestati. Ta prelijepa kosa koja eto nikako se ne može sakriti raspadne se u kaburu kao da nije ni postojala, usne koje su se morale istaći makar sjajem u kaburu postanu hrana crvima, oči se izobliče, koža potpuno nestane. Kad bi neko od onih zbog kojih žena nije htjela da se pokrije mogao bar iz daleka vidjeti njeno tijelo treći dan u kaburu, zaboravio bi svaki sekund u kojem se naslađivao njenim tijelom, zaboravio bi da je ikada upoznao lijepu i namirisanu ženu, od slike i mirisa koji bi osjetio.
Dunjaluk je kratka vijeka, valja Allahu se povratiti, valja Allahu odgovarati za ovo tijelo, za svaki sekund proveden pred ogledalom i trenutak uljepšavanja za ‘publiku’.

Sestro moja, ako ne želiš Allaha sresti u takvom stanju, ne čini to djelo, makar u tvojim očima bilo ‘sićušno’ poput ove maskare Allahu je veliko. Ne gledaj u veličinu grijeha, nego u veličinu Onog kome si nepokorna.”