ZNAČAJ I VRIJEDNOST ZNANJA

Važnost znanja se ogleda u mnogim koristima. Putem znanja se stiže do upotpunjenja duše i smirenosti srca. Znanje je najvredniji imetak, a to znaju oni koji ga posjeduju.

Uzvišeni Allah kaže: “Reci (O Muhammede, s.a.v.s.): “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Kur’an, sura Ez-Zumer, 9.)

Na drugom mjestu kaže: “Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. (Kur’an, sura El-Mudžadele, 11.)

Kur’an odaje počast i uzdiže na velike stepene one koji posjeduju istinsko znanje.

Zbog njihovog visokog položaja i bitne uloge Uzvišeni Allah učenjake u slijedećem ajetu spominje skupa sa Sobom i časnim melekima: “Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni – i da On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog! (Kur’an, sura Ali Imran, 18.)

Također, važnost znanja se vidi i iz sljedećeg ajeta: “Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara.. (Kur’an, sura El-Alek, 1.) Ovo su prve riječi upućene od strane meleka Džibrila, a.s., Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i one govore u prilog činjenici da je islam vjera znanja i nauke, a da su njeni nosioci učenjaci.

Znanje je obavezno prije djela, jer ko bude radio neko djelo prije znanja o njemu, moguće je da padne u zabludu, da poveća svoje neznanje i doživi poniženje.

Uzvišeni je rekao: “I da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur’an istina od Gospodara tvoga, pa u njega povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah će vjernike, doista, na Pravi put izvesti. (Kur’an, sura El-Hadždž, 53.)

Iz citiranog ajeta se vidi da veznik u riječima “pa u njega povjerovali” ukazuje na redoslijed između znanja i imana. Znanje neminovno podrazumijeva iman (vjerovanje), a iman implicira sklonost (ka nečemu). Dakle, smisao navedenog ajeta bio bi da – kada steknu znanje i vjerovat će, a kada povjeruju bit će skloni (slijediće uputu). Uzvišeni na drugom mjestu kaže:

“Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se kre?ete i gdje boravite. (Kur’an, sura Muhammed, 19.) U ajetu je naredba znanja došla prije naredbe da se čini djelo, u ovom slučaju da se traži oprost za učinjene grijehe.

Znanje nam je potrebnije od hrane i pića

Nauka je hrana idejama i mislima, na njoj se grade se čovjekovi životni principi. Dakle, znanje nam je potrebno u svakom trenutku života i upravo zbog toga je imam Ahmed b. Hanbel o znanju rekao slijedeće:

“Nauka je ljudima potrebnija više od hrane i pića, jer čovjek ima potrebu za hranon i pićem dnevno jednom ili dva puta, a znanje mu je potrebno onoliko koliko mu je potrebno i izdisaja.” (Ibnul-Kajjim, Miftahus-se’ade,1/89.)

Važnost znanja se ogleda i u činjenici da je neznanje najpoznatija osobina stanovnika Džehennema, te je u tom mislu opasno napustiti traženje znanja i nauku ili je zanemariti i umisliti da se dostigao stepen učenjaka. Onaj ko to uradi, napravio je samoga sebe neznalicom, a Uzvišeni Allah je za neznalice rekao:

“I reći će: “Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema bili!” (Kur’an, sura El-Mulk, 10.)

Dakle, sluh i razum su osnova spoznaje i ona se upravo putem njih ostvaruje. U tom smislu Uzvišeni kaže: “Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni. (Kur’an, sura El-‘Araf, 179.) Citirani ajet nam govori da spomenute kategorije stvorenja nisu ostvarili spoznaju putem ni jedne od tri navedene mogućnosti spoznaje: ni putem razuma, ni putem sluha niti putem vida. Prema tome, možemo zaključiti da je sticanje znanja obaveza vjernika, a dužnost onih koji imaju znanje je da odgoje ljude na temelju tog znanja i spoznaje, kako bi se mogli suprostaviti zlu i zaštiti sebe i druge od zla.

Za Sebil.eu pripremio mr. Fahrudin Vojić