Znate li čiji je rukopis u Kur’anu kojeg učite?
U islamskoj tradiciji, od vremena Ebu Bekra, r.a., a intezivnije od vremena Osmana b. Affana, r.a., nastala je jedna nova umjetnost protkana snažnom ljubavlju prema Allahovoj riječi, Kur’anu. Prve primjerke Kur’ana su svojeručno prepisali ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a među njima Zejd b. Sabit kome je pripala čast da prepiše prvi mushaf sa komada papira, drveta, glinenih ploča, kože i palmina lišća. Ljubav prema Kur’anu utjecala je da su kroz historiju mnogi prepisivači usavršavali tehnike prepisivanja kur’anskog teksta i uljepšavanja kur’anskim stranicama različitim motivima.
U vremenu kada štampa nije bila razvijena, pa i kasniije kada su štamparije bile manje dostupne, brojni hafizi Allahove knjige u našim krajevima su obnavljali svoj hifz upravo prepisivanjem Kur’ana. Jedan od najljepših prepisa Kur’ana kod nas jeste prepis Fadil-paše Šerifovića, čiji original se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Brojni su prepisi Kur’ana u mnogim našim džamijama, ali i kućnim bibliotekama. I pored ekspanzije štamparstva i štamparija, ručno prepisivanje Kur’ana je i dalje veoma popularno. Čak i tzv. medinski mushaf, koga većina nas ima u svojim kućama je djelo prepisivača, koje je, nakon prepisivanja, prenešeno u štampanu verziju. Znate li ko je autor tog prepisa Kur’ana?
Njegovo ime je Ebu Mervan, Osman b. Abduhu b. Husejn b. Taha. Rođen je 1934. godine u Halebu, Sirija. Završio je studije šerijatskog prava, a također je studirao arapski jezik i kaligrafiju. Učio je pred navjećim kaligrafima tog perioda, a 1973. godine osvojio je prvo mjesto u kaligrafiji pred poznatim kaligrafom prof. Hamidom el-Amidijem.
Prvi mushaf je prepisao 1970. godine za sirijsko Ministarstvo vakufa, a 1988. godine doselio se u Saudijsku Arabiju i imenovan je za prepisivača mushafa u Kompleksu Kralj Fahd za štampanje Plemenitog Mushafa u Medini. Iste godine je imenovan za člana žirija na tradicionalnom međunarodnom takmičenju u islamskoj kaligrafiji koje se održava svake treće godine u Istanbulu.
O počecima svog bavljenja kaligrafijom, Osman Taha priča: “Od djetinjstva sam se počeo zanimati za kaligrafiju. Prve časove sam imao kod moga oca koji je bio stručnjak u pisanju pismom rika’ (vrsta arapskog pisma). Uzeo bih knjigu i prepisivao redove iz nje. Moj rukopis je bio identičan štampanom tekstu. Tada sam prepisao nekoliko traktata iz akide i arapske gramatike. Nisam imao više od osam godina. Taj prepis još čuvam kod sebe u kabinetu. Kada me je otac poslao u Haleb u osnovnu školu, tamo sam se susreo sa velikim kaligrafom Muhammedom Alijem Mevlevijem. Od njega sam učio pisanje rika’ i farisi stilom. Susreo sam i brojne druge kaligrafe od kojih sam naučio i usavršio nesh i rika’ stilove pisanja.
Govoreći o ekspanziji tehnologije i mogućnosti da kompjuter zamijeni ručno pisanje mushafa, Osman Taha ističe da je kompjuter odličan izum, čudo 20. vijeka i da je nezamislivo da danas ijedan intelektualac ne koristi kompjuter. Ali i pored toga, kompjuter je samo mašina koja ne može unijeti ljepotu i ljubav u pisanje kur’anskih riječi. Kompjuter samo niže harf za harfom i nema sposobnosti da uljepša, kao što može ruka prepisivača.
Prije nego krene sa prepisivanjem, Osman Taha ističe da prvo odabere kvalitetan papir, kvalitetno mastilo i odgovarajuće pero. Mushafe prepisuje nesh stilom, jer je najlakše za čitanje i lišeno je svih suvišnosti. Na svakoj stranici koju Osman Taha prepiše ima po 15 redova.
Ako pogledamo neke stare mushafe, vidjet ćemo da se ne završava svaka stranica uvijek sa završetkom ajeta, ali mushafi koje je prepisao Osman Taha su identični u tome i svaka stranica završava se završetkom ajeta. Nikada se ne prenosio dio ajeta na narednu stranicu. On nam je prenio priču kako je to uspio: “U ranom periodu sam pronašao jedan stari mushaf, prepisan još u osmanskom periodu. On je bio tako koncipiran da se svaka stranica završavala završetkom ajeta. Ja sam samo usvojio tu metodologiju i koristim je u prepisivanju mushafa.”
On ističe da je za prepisivanje jednog mushafa potrebno dvije ipo godine uz stalnu kontrolu onoga što je već prepisano. Za 35 godina prepisao je mushaf 14 puta.
Sljedeći put kada otvoriš svoj mushaf sjeti se priče o Osmanu Tahi, čijom rukom su ispisani harfovi koje učiš.
IslamBosna.ba
