ZNATE LI KAKO JE ISPUSTIO DUŠU PROKLETI EBU LEHEB?

Ebu Leheb je bio najbliži rod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bio je jedan od njegovih amidža. Zvali su ga Ebu Leheb zbog plamene boje njegovog lica. (Tefsir, Ibn Kesir, skr. izdanje, str. 1543) Iako mu je bio najbliža rodbina, to ga nimalo nije spriječilo od vrijeđanja, psovanja i omalovažavanja svog bratića – Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogo ga je ponižavao i negirao vjeru s kojom je poslan. Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao: “O ljudi, recite LA ILAHE ILALLAH (Nema boga sem Allaha) uspjet ćete (spasit ćete se)!”, jedni su se oko njega okupljali, a on bi ga pratio, stajao iza njega i govorio: “Laže, on je napustio svoju vjeru!”Pratio ga je i ne bi mu dao nikuda mirno proći. Također bi govorio, odvraćajući ljude od Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poziva: “Tako mi Boga, ovo je sramota, spriječite ga prije nego vas zavede!” Na to bi mu Ebu Talib, drugi od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, amidža, odgovorio: “Tako mi Boga, ne možemo ga spriječiti dok smo živi!” Nije bilo nijednog napada na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da on nije u njemu učestvovao i pomagao ga. Bio je jedan od jedanaestorice mekkanskih nevjernika koji su trebali da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali ga je Allah Uzvišeni spasio i razbio njihovu spletku.Kako je Uzvišeni naredio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jasni poziv u vjeru, i kad mu je objavio: “I opominji rodbinu svoju najbližu”, popeo se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na Saffu (brežuljak nadomak Mekke, op.a.) i počeo dozivati: “O potomci Fihra! O potomci Adijja! O Kurejšije…”, i tako redom, dok se ne okupiše. Odazva se i Ebu Lehebin. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Šta mislite, kada bih vas obavijestio da se u dolini nalazi konjica koja će vas napasti, biste li mi povjerovali?” Odgovoriše: “Da, ti nikada nisi lagao.” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ja sam poslan vama da vas upozorim na tešku patnju i kaznu koja vas čeka.” Ebu Leheb reče: “Propao ti ostatak dana, zar si nas zbog toga okupio?”Tada je Allah, dželle ša’nuhu, objavio: “Neka propadne Ebu Leheb”

Poznati učenjak, Vahidi, navodi u svome djelu “Esbabun-nuzuli” (Povodi objave) više verzija ovog događaja koji se svode na isto. Na osnovu ovoga objavljena je jedna cijela kur’anska sura El-Leheb (Ugarak).U istoj suri se kaže: “… i žena njegova što drvlje nosi.” Ovdje se govori o osobi koja se na ovom mjestu treba neizostavno spomenuti, a to je Ummu Džemila, žena Ebu Lehebova. Nimalo nije zaostajala za svojim mužem u neprijateljstvu prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.Nosila bi trnje i bacala ga ispred nogu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, i pred njegova vrata, noću. Prenosila je riječi i tako zavađala ljude i zagorčavala život Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Također, poticala je pjesnike da kleveću Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Pjesnici su bili ubojito oružje na tom putu. Njihova uloga tada bila je, u stvari, uloga kakvu danas imaju mediji. Kada je čula šta Kur’an o njoj govori, došla je kod Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u mesdžid Ka’be gdje je sjedio, a sa njim je bio i njegov vjerni drug Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu ‘anhu. U ruci je nosila veliki kamen, ali kad se zaustavila pred njima, Allah ju je onemogućio da vidi Poslanika. Vidjela je samo Ebu Bekra. “Ebu Bekre!” Upitala je: “Gdje ti je tvoj drug?” “Čula sam da mi se ruga! Kad ga nađem, ovim kamenom ću mu, Boga mi, razbiti usta!” Potom je otišla, a Ebu Bekr se okrenuo Poslaniku: “Zar te nije vidjela, Allahov Poslaniče?” “Nije me vidjela”, odgovorio je Poslanik. “Allah me je za nju učinio nevidljivim.” Stoga Uzvišeni o njoj kaže: “… o vratu njenom bit će uže od ličine usukane.”

Kada nakon veličanstvene pobjede islamske vojske na Bedru mušrici stigoše u Mekku, to žestoko uzdrma Ebu Leheba. Nevjernički poraz i kataklizma zatrese ga svom silinom. Priča Ebu Rafi’ – oslobođeni rob Muhammedov, ‘alejhis-selam: “Radio sam kao dječak kod Abbasa, kad su islam primili neki iz naše kuće. Islam primiše Abbas, Ummul-Fadl (žena) i ja. Ebu Leheb nije krenuo na Bedr, ali je poslao za sebe zamjenika. Kada mu dođoše vijesti sa Bedra, poraz ga sruši i ponizi, a mi osjetismo snagu i veličinu. Ja sam tada bio siromašan čovjek. Pravio sam strjelice i glačao ih u prostorijama zemzema (šator). Tako sam ja radio u toj sobici, a kod mene je sjedila Ummul- Fadl kad do nas stiže vijest koja nas je mnogo obradovala. Odjednom se pojavi Ebu Leheb, vukući noge, noseći zlo. Sjede na ivicu šatora, okrenuvši leđa mojim leđima. Tada neko povika: “Eno Sufjan bin Abdul Mutalib dolazi.” Ebu Lehab povika: “Hodi ovamo, pričaj, sigurno imaš vijesti!” Ebu Sufjan sjede kod njega, a ljudi se okupiše oko njih. Ebu Leheb reče: “Sine moga brata, pričaj mi, šta je bilo s ljudima?” “Ništa naročito, mi se sukobismo s njima, podmetnusmo svoja pleća, a oni su nas ubijali kako su htjeli, zarobljavali kako su htjeli. Ali i pored toga ja ne krivim naše borce, jer su se čuda desila, pa se naš svijet razbježa. Sretali smo bijele ljude na krilatim konjima, jure i slijeću s neba. Niti dotiču zemlju, niti slijeću na nju. I nikog ne ostavljaju, niti im se ko može suprotstaviti.” Ebu Rafi dalje priča: “Podigoh šatorska krila sobice rukom i rekoh: “To su, tako mi Allaha, meleki.” Ebu Lebeb podiže svoju ruku i udari mi jak šamar. Oduprijeh mu se, a on me dohvati i baci me na zemlju. Pritisnu me i poče me udarati, a bio sam slabašan čovjek. Umul-Fadl ustade, zgrabi kolac od šatora i njime udari Ebu Leheba po glavi i napravi mu ranu, pa reče: “Napadaš slaboga jer mu nije gospodar tu, sram te bilo!” Ebu Leheb ustade i ode teturajući, a ne prođe više od sedam noći i on, tako mi Allaha, umrije od rane i još od neke pjegave zaraze. Zbog zaraze sinovi mu se ne smjedoše tri dana približiti da ga zakopaju. Kada se pobojaše da ga tako drže, uguraše ga štapovima u raku, zatrpaše ga kamenjem koje su bacili iz daljine.” Tako Allah ponizi Svoga neprijatelja i zatra mu trag za sva vremena. Nije li u ovom kazivanju poruka za sve one koji su razumom obdareni?

Sanin Musa – Kako su završili oni koji su vrijeđali Muhammeda s.a.v.s. Novi Horizonti