Znoj koji nije istekao umaranjem na Allahovom putu, isteći će od stida i straha na Sudnjem danu

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Imam Gazalija je rekao: ”Znoj koji nije istekao umaranjem na Allahovom putu, kroz hadž, džihad, post, bdijenje u namazu, pomaganje muslimanima u njihovim potrebama, podnošenju teškoća i uvreda u pozivanju na dobro i odvraćanju od zla, isteći će od stida i straha na mjestu okupljanja ljudi na Sudnjem danu. Ovu istinu potvrđuju riječi Uzvišenog Allaha o stanovnicima Džehennema:
”Kada će se neka lica potištena, premorena, napaćena u vatri užarenoj pržiti.” (El-Gašije, 2.-4.)

Dakle, ta lica nisu bila potištena na dunjaluku pa će biti potištena na Ahiretu, nisu bila umorna na dunjaluku (od činjenja dobra i ibadeta), pa će biti umorna na Ahiretu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., obišao je bolesnika, pa ga je obradovao riječima: ”Raduj se! Allah, dž.š., rekao je: ‘To je vatra kojoj Ja izlažem vjernika na dunjaluku da bi mu to bio udio ili zamjena za vatru na Sudnjem danu.” (Sahihul-džami’, br. 32.) Tj. tvoja bolest je tvoja kazna koja ti je ubrzana na dunjaluku zbog grijeha koje si počinio, umjesto da ti je Allah odgodi za Ahiret, kada će kazna biti mnogo teža i bit će trajna.

Stanje zulumćara na Sudnjem danu

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Nema ni jednog čovjeka, koji je bio zapovjednik ili nadređeni makar desetorici ljudi na dunjaluku, a da na Sudnji dan neće doći vezan u okovima, pa će ga pravda osloboditi ili će ga nepravda upropastiti.” (Sahihul-džami’, br. 5695.)

Vlast i odgovornost su lanci kojima će biti vezani na Sudnjem danu oni koji su imali vlast. Međutim, onaj ko je kao vladar i nadređeni bio pravedan, njega će pravda osloboditi tih okova, a onaj ko je kao vladar i nadređeni bio nepravedan, ostat će u okovima. Stoga, u dodatku spomenute predaje koju je zabilježio imam Ahmed, dolazi: ”Neće ga osloboditi tih okova (tog stanja) osim pravda.”

Zato ne čudi zabrinutost i strah Omera ibn Abdul-Aziza nakon što je izabran za halifu muslimana. Naime, njegova supruga Fatima rekla je: ”Ušla sam jedanput kod halife Omera ibn Abdul-Aziza i zatekla ga kako sjedi na mjestu gdje je klanjao namaz, rukama je držao obraze niz koje su se slijevale suze. Rekla sam: ‘Šta ti je?’ Odgovorio je: ‘O Fatima, povjereno mi je vođstvo ovog ummeta, pa razmišljam o gladnom siromahu, napuštenom bolesniku, ucviljenom siročetu, usamljenoj udovici, potlačenom i obespravljenom, usamljenom tuđincu, zatvoreniku, starcu, onome ko ima mnogobrojnu porodicu a malo imetka, i njima sličnima po svim pokrajinama islamskog carstva, jer znam da će me moj Gospodar pitati za sve njih na Sudnjem danu i da će, osim njih, moj parničar biti i Muhammed, s.a.v.s., pa se bojim da neću imati argumente i dokaze u svoju korist i zbog toga plačem.”’
Izvor:saff.ba