Priča o Junusu a.s.

Prelazimo na kazivanje o jos jednom velikanu iz plejade poslanika. Poslaniku cija je prica tako rijetka. Govorimo o Junusu, a.s.Junus ibn Metta kome se ne spominje, kako je to obicaj kod ostalih poslanika, porijeklo. Pouzdano znamo samo da se zvao Junus ibn Metta i da je bio od Ibrahimovih potomaka. Nazivaju ga jos i Zun-Nun, a Nun je velika riba. Allah, âê, ga jos naziva i Sahibul-Hut (vlasnik velike ribe). Sve su to imena kojima se naziva Junus, SiH
Allah ga posla velikom gradu zvanom Niniva na sjeveru Iraka, nasuprot drugog velikog grada zvanog Mosul na rijeci Tigris. Na jednoj obali Tigrisa je bio Mosul a na drugoj Niniva. Ibnu Kesir spominje da je u njegovo vrijeme bilo tragova kipova oborenih na njihova lica.
Allah ga salje kao Svoga poslanika narodu Ninive:

I Junus je bio poslanik. (As-Saffat, 139.)
Broj stanovnika Ninive toga vremena je bio velik. Allah dz.s, kaze:
I poslasmo ga stotini hiljada Ijudi, i vise. (As-Saffat, 147.)
Preko stotinu hiljada stanovnika, vecina historicara se slaze da ih je bilo oko stotinu dvadeset hiljada. Veliki broj ljudi, posebno za to vrijeme.
Bili su nevjernici, Junus ih je godinama u islam pozivao, ali oni ostase privrzeni svome kufru. Kao sto je bila praksa sa ranijim poslanicima i njihovim narodima, tako i ovaj put Junusu zaprijeti njegov narod da se okani toga cemu ih poziva. Tada ih Junus a.s, upozori rijecima: “Imate roka jos tri dana.” Potom ih Ijutito napusti i ode prijeteci iz tog grada.

Allah dz.s., mu je dao izun dozvolu da ih upozori i kaze im kako imaju jos samo tri dana da povjeruju u ono cemu ih poziva, ali mu Allah ne dozvoli da ih napusti. Ali Zun-Nun ih upozori i srdit ode sto dalje od njih. Allah dz.s. kaze:
I Zun Nunu se, kada srdit ode i pomisli da ga necemo kazniti.
(Al-Anbiya1, 87.)
Cudni su neki mufessiri koji kazu kako je Junus napustio svoj narod ljut na Allaha! Kako poslanik moze biti ljut na Allaha! On je bio ljut na svoj narod. Napusti svoj narod misleci da ga Allah zbog toga nece kazniti. Mnogo je onih koji grijese u razumjevanju znacenja ovog ajeta. Imam Er Raziveli:
“Ko samo i pomisli da je Allah nemocan, taj je vec nevjerovanje ucinio!”
Ko bi pomislio da je Allah nemocan da ga kazni, taj bi zanijekao Allaha. Sigurno je da Junus nije ni pomislio da moze Allahu pobjeci i da ga Allahova kazna ne moze stici, ne daj Boze, to nije ni slucajno pomislio!

Prema tome koliko mu je Allah dao nafake. (At-Talaq,7.)

Znaci, koliko je kome Allah stijesnio rizk opskrbu. Junus je mislio da ako izade bez dozvole, da to nece povuci za sobom Allahovo kaznjavanje njega zato sto je on Aîlahov poslaîiik, a oni su narod koji zasluzuje kaznu, koji su posijednji put upozoreni i na koje se Allah rasrdio. Zato je pomislio da ga Allah nece, kazniti a nije ni slucajno pomislio kako ga Allah ne moze kazniti.
Napusti Junus a.s. svoj narod i ode bez Allahove dozvole, Ijutit na svoj narod misleci kako se Allah nece na njega naljutiti zbog takvog njegovog postupka. Ode na obalu mora. U tom periodu se pocese obistinjavati znakovi Allahove kazne nad Ninivom. Prekri ih ogromni crni oblak iz kojeg se jasno vidjelo zlo i opasnost po stanovnike toga grada. Prvog dana, kad ugledase crni oblak, shvatise kako ce se Junusova prijetnja Allahovom kaznom nad njima obistiniti. Znali su oni dobro sta je bilo sa Lutovim narodom jer su nastanjivali grad koji je bio blizu razorene Sodome. Sakupise se prvaci toga naroda i zakljucise: “Tako nam Allaha, ovo je totalno unistenje! Zadesit ce nas isto ono sto je zadesilo narode prije nas. Sakupite Ijude!” Sakupise se Ijudi i razgovarajuci o novonastaloj situaciji jednoglasno zakljucise: “Tako nam Allaha, istinu je kazivao Junus, Allaha nam ovo je azab, nema nam spasa od Allahove kazne, osim ako povjerujemo i tevbu ucinimo!”
I sve i jedan postadose vjernid. A Junusa ne bi medu njima. Svaki stanovnik od stotinu dvadeset hiljada prisutnih posta muslimanom! Obukose iznosanu odjecu, zaleci za ucinjenim grijesima i moleci Allaha, Je, za oprost, popese se na brda, rastavise majke od djece kako bi majke plakale sebi a djeca sebi, sve u nadi da ce Allah svoj azab skrenuti od njih. A Allahova kazna lebdi nad njima, samo sto se nije obistinila. Tako je bilo puna tri dana! Plakali su, pomagaisali i molili Svemoguceg za oprost.

Pa im se Allah, subhanehu ve te’ala, smilova i otkloni od njih azab. Allah dz.s. kaze:
Zasto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u zivotu na ovorne svijetu otklonili i zivot mu jos neko vrijeme produzili? (Junus, 98.)
Jesi li cuo za neki prijasnji narod koji je povjerovao pa da mu je koristilo to vjerovanje?
Svaki grad bi u mvjerovanju isao do samog kraja, osim]unusovog naroda.
Ibnu Kesir kaze: “Znacenje ajeta je: Jesi li nasao u kazivanjima o drevnim narodima narod ciji su pripadnici svi bili vjernici?! Da citav narod povjeruje. Ajet govori da se to nikada nije desilo, osim sa Junusovim narodom. Nema naroda ni grada bez nevjernika ili bar munafika, osim]unusovog naroda. Nakon sto su svi bili u kufru, postase svi u imanu! Ovo je jedna od Allahovih mudziza i Njegove milosti.” Sto se tice Junusa a.s. on nije znao sta se desava sa njegovim narodom. Ode do mora:
I on pobjeze na jednu ladu prepunu. (As-Saffat, 140.)
Rijec Ebeka se u arapskom jeziku koristi za odbjeglog roba od svoga gospodara. Allah za Junusa kaze da je “Ebeka” odbjegli rob svoga Gospodara. Nije cekao Allahove upute nego je ostavio svoj narod i pobjegao.
Ukrca se na ladu. Ta lada je bila pretrpana, prenatovarena, preteska. Valovi golemi je gotovo potopise. Rekose: Rasteretite je bacajuci stvari koje nosite sa sobom. Pobacase sve svoje stvari, ali je lada jos uvijek bila preteska. Rekose: “Nekoga od ljudi moramo baciti u more.
Odlucise da bacanjern strelica odluce koga ce baciti u more i to ce ponavljati sve dok se lada ne smiri. Prva izvucena strelica je bila Junusova, “Necemo”, – rekose, – “mladica, vidi se da je dobar, ostavite njega, ne bacajte ga. Izvlacimo drugi puta.” I drugi puta opet izvukose Junusovu strelicu. Zacudeni rekose: “Treci put”! Po treciputa izvukose Junusovu strelicu. Allah dz.s. kaze:
I baci kocku i kocka na njega pade. (As-Saffat, 141 .)
Rekose: “Moramo ga baciti.” Kad ga bacise umore, lada se smiri. On je bio cilj, gdje ce pobjeci! U moru ga proguta velika riba. Ne mora biti da je to bio kit, ali je sigurno da je rijec o velikoj ribi.
I riba ga proguta, a bio je zasluzio prijekor. (As-Saffat, 142.)
Junus shvati da su sva desavanja na ladi ustvari bila zbog njega. On je bio cilj. Poce sam sebe koriti, kako je mogao napustiti narod bez Allahove dozvole. To je prvi znak tevbe: samoprijekor, da insan sam sebe kori. Prvi korak tevbe jeste da covjek shvati da je grijesnik i da zbog toga sam sebe kori: “Kako si mogao to uciniti!” Allah naredi ribi:
Ne jedi mu meso i ne lomi mu kosti (Tefsk Ibnu Kesira, 3/193.)
Naredba ribi je bila cudan zatvor. Pogledajmo moci Svemoguceg Allaha dz.s. I osta Junus u utrobi ribe neko vrijeme.
U nekim predajama se spominje da je tu proboravio tri, u nekim sedam ili najvise cetrdeset dana. Poce Junus dove uciti i moliti za oprost. Allah dz.s. kaze:
Pa poslije u tminama zavapi. (Al-Anbiya’, 87.)
Spomenute tmine u ajetu su: tama mora, tama riblje utrabe i tama noci. Sve tame se sakupile nad njim, pomrcina od koje nista nije vidio. Allah dz.s. kaze:
I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale,
sigurno bi ostao u utrobi njezînoj do Dana kad ce svi biti ozivljeni. (As-Saffat, 143.-144.)

Da nije poceo Allaha tesbih ciniti ostao bi u utrobi sve do Sudnjeg dana. Prestade Junus uciti dove, samo je tesbih Alîaha cinio. U predajama se spominje da je Junus nakon sto se u ribi spustio na morske dubine poceo cuti tesbih stvorenja mora. Kao da ga je Allah uputio da i on Allaha tesbih cini. Allah dz.s. kaze:

Pa poslije u tminama zavapi: “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogrijesio prema sebî!” (Al-Anbiya, 87.)

Sav ovaj belaj ga je zadesio samo zato sto je bez dozvole napustio narod nevjernicki! Zasto? Allahov poslanik mora izvrsiti naredbe od Allaha precizno. Svaki prijestup povlaci za sobom sankciju.
U ovom kazivanju je i opomena nasem Poslaniku da zadacu tacno i precizno dostavi i da nista ne cini bez Allahove dozvole.
Junus je mnogo puta ponavljao:
“Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogrijesio prema sebi!”
Allahov Poslanik, Me, u hadisu kojeg biljeze Ahmed, Tirmizi i drugi, kaze:

Dova Zun-Nuna kadje bio u utrobï ribe: “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriiesio prema sebi” je dova sa kojom musliman ne
‘
zamoli svoga Gospodara za nesto, a da mu Allah tu dovu neprimi. (Tefsirul-Kurtubijj, 8/314.)

Kabul dova, posebno u otklonjanju poteskoca i nedaca. I Allah, al, ga izbavi iz tog velikog iskusenja.
Odazvasmo se i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike. (Al-Anbiya1, 88.)
Jedan ashab upita Allahovog Poslanika s.a.w.s.:
-Allahov Poslanice, Zun-‘Nunova dova u utrobi ribe: “Newa boga, osim Tebe, hvaljen neka si, aja sam se zaista ogrijesio prema sebi!” je bila spas samo Junusa ili je ona spas ï za vjernike poslije njega?
Rece:
-Za Junusa posebno i za sve muslimam opcenito, zar nisi procttao rijeci Uzvisenog Allaha: Eto, tako Mi spasavamo vjermke.(Ttfeiï Ibnu Keska, 3/194.)
Cetrdeset dana i noci je samo to bila dova Junusa a.s. Na kraju tog perioda i nakon sto mu Allah primi dovu, riba ga izbaci na obalu mora. Allah dz.s. kaze:
I Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan.
(As-Saffat, 145.)
El-Ara je predio bez drveca, pusto mjesto. Junus je pored te pustosi bio i bolestan.

Komentatori Kur’ana kazu da je posljedica boravka u ribljoj utrobi bilo ogoljeno meso, bez koze. Nepomican, bolestan i sam! Tada se desi cudo, pored njega izraste drvo.
I ucinismo da iznad njega izraste vrijeza jedne tikve. (As-Saffat, 146.)

Zasto je Allah izabrao bas tikvu? Historicari kazu zato sto su njezini listovi veliki pa su mu bili hlad, i prekrili su ga kako ogoljeloni mesu ne bi naudio vjetar. Ona je ugodna mirisa koji mu je blazio samocu, a od odlika tog mirisa je da odgoni insekte. Tako je Allah otklonio sve moguce vrste smetnji od Junusa pa pogledajmo u Allahovu moc i mudrost.
Komentatori kazu: “Poslao mu je Allah gazelu koja bi mu dosla iznad samih usta i on bi se njezinim mlijekom hranio.” U takvom stanju je proboravio sve dok nije potpuno ozdravio. Allahovom miloscu je po drugi put ustao zdrav kao da se nista nije ni dogodilo! Allah dz.s. ga ponovo posla njegovom narodu:

I poslasmo ga stotini hiljada Ijudi i vise i oni povjerovase, i njima dadosmo da do roka odredenog pozivc. (As-Saffat, 147.-148.)

Svi povjerovase u ono cemu ih je pozivao. Ovo je jedna velika pouka nama. Ne reci: Umorio sam se sa tim i tim, nema nikakve koristi i smisla dalje mu govoriti, pozivao sam i pozivao, ali sve uzalud! Ne budi kao Vlasnik ribe, ne gubi nadu u insana sve dok u njemu ima znakova zivota. Junus je bio izgubio svaku nadu u taj narod, godinama ih je pozivao u islam i nijedan mu ne povjerova, nakon sto je izgubio nadu u njih, naljutio se na njih i napustio ih, a oni tek tada povjerovase. I to ne neki od njih, nego sve ijedan.
Ti neces nikada znati u kojem momentu dolazi uputa:

Ti, doista, ne mozes uputiti na pravi put onoga koga ti zelis uputîti, – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoce, i On dobro zna one koji ce pravim putem poci. (Al-Qasas, 56.)

Ovdje je velika lekcija o uputi i nadi u prihvatanje upute, neka se niko ne uzda u svoje sposobnosti kada Ijude poziva u islam. Tvoja je zadaca da pozivas Ijude vjeri, a uputa je samo od Allaha.
Allah dz.s je izabrao Junusa, pocastio gai cistim ucinio:
Ali, Gospodar njegov ga je odabrao i ucinio ga jednim od onih koji su dobri. (Al-Qalam, 50.)
Allahov Poslanik s.a.w.s. u hadisu kojeg biljeze Muslim i drugi kaze:
Ne prilici nikome da kaze: Bolji sam od Junus ibn Metta’a. (Buhari, hadis 4630.)
Neka niko ne kaze da je bolji od Junusa koji je bio izgubio nadu u svoj narod, a ja nisam.
Allah je Junusa odabrao Sebi za poslanika i cestitim ga ucinio, u Kur’anu ga imenom spomenuo, a ima li vece pocasti za Allahovog roba od toga da ga Allah po dobru u Kur’anu imenom spomene.
U ovom kazivanju je dosla velika poruka nasem Poslaniku s.a.w.s.
Ti strpljivo cekaj presudu Gospodara svoga i ne budi kao Vlasnikribe. (Al-Qalam, 48.)
U kazivanju o Junusu je velika lekcija o cvrstini u pozivanju i istrajnosti onih koji pozivaju druge spasu dini islama.