Kako me je polovno auto naučilo dobročinstvu

Prošle zime imala sam problema sa autom i to me je strašno počelo nervirati. Bio je to model iz 2001. godine koji se praktično raspadao po šavovima. Osjećala sam se kao da svaki mjesec ili dva moram izdvojiti nekoliko stotina dolara da bih zamijenila ili popravila dijelove.

Konačno sam odlučila da je vrijeme da kupim novije auto. Kao i većina osoba koja želi kupiti auto, provela sam nekoliko sedmica tražeći povoljne trgovce autima i isprobavajući različite marke i modele auta. Međutim, iz nekog razloga, nijedno auto mi se nije činilo pogodnim. Dovila sam tražeći od Allaha, s.v.t., da mi podari auto koje će mi najviše odgovarati.

Nekoliko sedmica nakon što sam počela svoju potragu, mog oca je nazvao njegov stari prijatelj. Putovao je na duži period u inostranstvo i tražio je novi dom za svoje auto. Pitao je moj oca da li bi njegova kćerka Esma željela primiti njegovo auto kao poklon.

Nisam bila sigurna kako je znao da mi je potreban auto, ali moj odgovor je bio DA.

Sljedećeg dana otišla sam po auto kod očevog prijatelja i da se uvjerim da su dokumenta uredu. Ono što se tada dogodilo me je potpuno iznenadilo.

Kada sam mu zahvalila zbog nevjerovatno velikodušnog poklona, ponašao se kao da mu činim uslugu. Osjećala sam se malo neprijatno što dobijam tako veliki poklon, a bila sam prilično nervozna dok sam išla do njegove kuće. Međutim, njegovo ponašanje me je odmah smirilo.

Kada sam pogledala auto, primijetila sam da je savršeno čisto. (Imati čisto auto usred bljuzgave, ledene, snježne kanadske zime je nemoguće- znači da ga namjerno oprao za mene.)

Kada sam ušla u auto i upalila ga, primijetila sam da je rezervoar bio potpuno pun. U autu je također visio novi osvježivač zraka od vanilije, a jedan CD je stajao pored mjenjača- učenje Amme džuza od karije Muhammeda Džibrila.

Stanje auta me je odmah podsjetilo kako se Aiša, r.a., ponašala prema novcu prije nego što bi ga udijelila kao sadaku. Aiša, r.a., bi obično poprskala novac parfemom prije nego što bi ga stavila u ruke onih u potrebi. Kada su je upitali zbog čega to radi, ona je odgovarala da sadaka prije stiže do Allaha, s.v.t., nego do ruku onih kojima je potrebna.

Prva riječ koja sam pomislila dok sam sjedala u taj tek očišćeni, svježe namirisani auto bila je – ihsan (dobročinstvo).

Ne samo da mi je prijatelj mog oca poklonio auto- vrlo velikodušno djelo samo po sebi- on je to uradio na najljubazniji i najplemenitiji način. Učinio je da bude potpuno spremno za vožnju, da izgleda čisto, da svježe miriše i da imam nešto da slušam dok vozim.

Nije morao uraditi ništa od ovoga. Bila bih jednako sretna da sam morala pokupiti auto kojem je bilo potrebno čišćenje ili da je u rezervoaru bilo jedva benzina. Ipak je to auto! Ali, on je vježbao ihsan.

Riječ ihsan u arapskom je izvedena od riječi ‘ahsana’ što u suštini znači ‘raditi stvari bolje’. U poznatom hadisu Poslanika, s.a.v..s., Džibril mu dolazi u obliku čovjeka i postavlja mu niz pitanja vezanih za islam, iman i ihsan. Omer, r.a., prenosi: Jednog dana dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pomoli se prema nama čovjek izrazito bijele odjeće, izrazito crne kose, na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja, a niko od nas ga nije poznavao. Sjeo je pored Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i prislonio svoja koljena uz njegova, a ruke je stavio na svoja stegna, i zatim rekao:

‘Muhammede, obavijesti me o islamu.’ Na to Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Islam je da svjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hadž obaviš posjećujući Kabu, ako budeš u mogućnosti.’ Na to će onaj nepoznati čovjek: ‘Istinu si rekao.’ Kaže Omer: ‘Mi mu se začudismo, pita ga a zatim veli: ‘Istinu govoriš.’ Onda taj čovjek reče: ‘Obavijesti me o imanu.’ Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u Allahov kader – odredbu dobra i zla.’ Na to nepoznati čovjek reče: ‘Istinu si rekao, pa obavijesti me o ihsanu.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zasigurno, vidi.’

Na osnovu Poslanikovih odgovora Džibrilu, ulema kaže da postoje tri nivoa islama. Prvi stepen je islam, predavanje Allahu i svjedočenje da niko nije vrijedan obožavanja osim Njega. Po definiciji, izgovaranje šehadeta čini vas odgovornim da morate obavljati radnje koje se nalaze u gore navedenom hadisu.

Drugi nivo je iman- dublje razumijevanje vjere koje dovodi do toga da istinsko vjerovanje uđe u vaše srce. Ne samo da praktikujete osnove vjere, već također da imate sigurno ubjeđenje i na putu ste da produbite svoje znanje.

Iako se čini da se oba nivoa isprepliću, tehnički je moguće biti musliman, a da nužno ne budete mu’min (onaj koji ima iman). Naprimjer, kada je pleme Arapa došlo Poslaniku, s.a.v.s., kako bi prihvatili islam, oni su rekli Poslaniku, s.a.v.s.: “Mi vjerujemo”. Njegov odgovor je zabilježen u sljedećem ajetu: Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite: ‘Mi se pokoravamo!’, jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (el-Hudžurat, 14)

Krajnji nivo vjere je ihsan- obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zasigurno, vidi. To je krajnji i najveći korak- stanje bića gdje ste konstantno svjesni da Allah, s.v.t., potpuno zna sve što radite. Sa ovom svjesnosti dolazi želja da sebe potičete, ne samo da, radite dobra djela, već da ih usavršavate. Aiša, r.a., ne samo da je davala iz svog imetka, već je to radila na divan način na koji je izražavala poštovanje onoga koji prima. Ovo je samo jedna od njenih praksi koja je činila izuzetnom.

Ako na ova tri stepena gledate kao na serije koraka na stepenicama, shvatit ćete da nećete moći da samo u jednom koraku preskočite od dna do vrha. Ako počnete svoj put od učenja i vjere uzimajući previše, prebrzo, rizikujete da izgubite korak, srušite se niz stepenice i povrijedite.

Baš kao što je Kur’an objavljivan tokom 23 godine, islam je uvođen korak po korak. Da je odjednom došao, odjednom sa svakom odredbom i pravilom, ljudima bi bilo teško da ga počnu praktikovati. Umjesto toga, doveo je do dubokih društvenih promjena jer su ljudi dobili vrijeme za promjenu. Ashabi Poslanika, s.a.v.s., su imali vremena da nauče od islama do imana i ihsana.

Sam način postepenosti dolaska Objave, i to tokom dvije decenije, uči nas važnosti ovakvog dosljednog rada. Kada želimo da napravimo trajne promjene u našim životima i džemaatima, počinjemo malim i konstantno napredujemo. Penjemo se stepenicama i osiguravamo da imamo čvrsto postolje prije nego što krenemo naprijed.

***

Dok sam se tog dana vozila u svom novom autu, smiješila sam se sebi. Mnogo godina prije toga, poznavala sam očevog prijatelja kao dobrog oca svoje djece, kao i ljubaznog, velikodušnog vjernika. Imao je ovu reputaciju u našem džemaatu čak prije nego što sam i rođena.

Iako ne mogu znati bilo čiji nijet, činilo mi se da ga je to što zna da Allah sve vidi motivisalo da koristi svaku priliku da Mu robuje. Njegova višedecenijska dosljednost da bude dobar čovjek mu je omogućila da krene još jedan korak naprijed prilikom činjenja dobrih djela. Za njega je to postalo njegova druga priroda.

Tog dana sam znala da me je Allah, s.v.t., počastio da vidim kako se ihsan može praktikovati u našem svakodnevnom životu. Ponekad je potrebno jako malo da uradimo pa da naše dobro djelo od dobrog pređe u odlično. Ali, iako taj mali korak izgleda u očima posmatrača običan, zapravo je proizvod višegodišnjeg upornog penjanja i dosljednog ibadeta.

Da nam Allah, s.v.t., svima podari priliku da usavršavamo naš islam sve dok ne budemo u stanju da Mu savršeno robujemo.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Esma Hussejn

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba