Mijenjaju li se osjećaji ljubavi nakon stupanja u brak?

Novija studija koja je urađena na Univerzitetu u Miamiju pokazuje da osjećaj ljubavi pomaže u oslobađanju dopamina koji se nalazi unutar mozga i koji budi osjećaj žudnje i želje.

Tako je isto i s osjećajima brige koji prate ljubav, kao što je lupanje srca, suho grlo i drhtanje ruku.

Nakon stupanja u brak, mozak luči drugu materiju – oksitocin, koja daje osjećaj sigurnosti, opuštenosti i prisnosti.

Osjećaj se promijenio, a ljubav je ostala ista!

Jedna od deset osoba koje su već duže u braku ima istu hemijsku reakciju kada vidi dragu osobu kao i osoba koja je skoro stupila u brak, pokazala je studija urađena 1981. godine na Univerzitetu u Teksasu u projektu pod nazivom “Elementi jačanja vječne veze” kojim je obuhvaćeno 168 supružnika kod kojih su ove reakcije bile izražene.

Istinska ljubav koja se ne prekida i ne slabi prolaskom godina, tema je o kojoj vole pričati i muškarci i žene, naročito oni u srednjoj dobi.

Ovaj eksperiment u kojem su ljudi, koji su imali u sebi izgrađen osjećaj stalne ljubavi, podvrgnuti ispiranju mozga, potvrdio je da je ljubav i nakon toga ostala!

Jedan dio muškaraca i žena nakon četrdesete godine ruši sve oko sebe, kao da se iznenada bude, kao da žive u jeku svojih mladih dana, pokušavaju do sustignu ono što su propustili u mladosti, primjenjujući metodu anarhije, a sve to završava se rušenjem ličnosti uz dokaz: Ja sam svoju misiju ispunio i sada želim da živim samo za sebe!

Novije američko istraživanje dokazuje da ljubav aktivira dvanaest dijelova mozga čija je funkcija lučenje hormona koji daju osjećaj opuštanja i uživanja, kao pod djelovanjem opojnog sredstva.

Iako se svi ovi procesi odvijaju u mozgu, ni srce, svjetski simbol ljubavi, iz njih nije isključeno.

Ljubav izaziva novu vrstu ovisnosti: miris, uzdisaji, dodir…, u ovome leži odgovornost za porodične veze.

Ljubav ima jače dejstvo na smanjenje osjećaja bola nego morfij.

Šok osvješćenja

Kada iskrsne problem ili dođe do razdvajanja osoba, ova lučenja prestaju i postepeno se prirodno povlače zato što mozak koji je zavolio tu osobu počinje da se navikava na neke stvari ili da otkriva neke ružne osobine, kao što su škrtost, varanje i egoizam.

Kada se sve odvija postepeno i kada to mozak prihvati, tada će stanje poznato kao “apstinencijska kriza” proći bezbolno.

Ali, ako voljena osoba iznenada nestane, a druga strana se s tim ne može pomiriti, onda se ova izlučenja spuštaju na nisku razinu i javlja se bol zbog rastanka s voljenom osobom. U tom trenutku javlja se razočarenje i gubitak volje za nastavkom života, izolacija, nedostatak volje za radom, što sliči apstinencijskoj krizi nakon konzumiranja droga.

Stručnjaci iz različitih nacija, vjernici i nevjernici, u ovoj situaciji savjetuju sljedeće:

udaljiti se od pjesama i filmova s ljubavnom tematikom i od svega što budi uspomene i nježnost, i početi se baviti sportom,
uključiti se u volonterske aktivnosti, kao što je briga o siročadi, starcima, invalidima,
promijeniti mjesto boravka, namještaj, naći novi hobi, upisati se na neki edukativni kurs ili tečaj stranog jezika,
ne pričati mnogo o lošem iskustvu.

Većina ljudi ne želi da bol prestane, uživaju u samokažnjavanju i ne žele da vrijeme izliječi njihove rane.

Ljubav vidi ruže bez trnja, ali kada prsti prokrvare, onda počinju zapitkivanja.

____________________

Iz knjige: Stazama egoizma

Autor: dr. Selman el-Avda

Preveo: Muhamed Ikanović

minber.ba