Građa ljudskog mozga u svjetlu Časnog Kur’ana

Građa ljudskog mozga u svjetlu Časnog Kur’ana
Kur’an i hadis

IslamBosna.ba – Potom se pojavilo iznenađenje, koje je usmjerilo svu pažnju na zadivljujuću tajnu koja stoji iza davanja prednosti sluhu nad vidom. Ovdje su ajeti koji spominju oko i uho. U ovim ajetima možemo primijetiti da oko prethodi uhu što je obratna situacija u odnosu na sluh i vid.
Da li je anatomska i funkcionalna građa gornjih zona ljudskog mozga bila poznata stvar za vrijeme Poslanika, s.a.v.s.? (1
Takođe, da li je građa naredbodavnih zona mozga poput centara za sluh, vid i emocije, te preferencijske zone2 koja bira između alternativnih opcija, bila precizno i detaljno poznata stvar više od hiljadu godina poslije smrti Poslanika, s.a.v.s.?
Pouzdan odgovor je: NE.
Cijeli svijet nije bio svjestan ničega o cjelokupnoj i kompleksnoj građi ljudskog mozga. Svijet je počeo u zadnje vrijeme izučavati područja ljudskog mozga odgovorna za sluh, vid, osjećaje i odlučivanje. To se desilo više od hiljadu godina nakon smrti Poslanika, s.a.v.s. Posljednje pitanje bilo bi: Kakav bi bio komentar međunarodne zajednice intelektualaca ako isti otkriju sveobuhvatnu mapu anatomske i funkcionalne građe gornjih komandnih zona ljudskog mozga onako kako je to navedeno u Časnom Kur’anu? Nema sumnje da je logičan odgovor: Ovo će biti znanstveni dokaz vjerodostojnosti Poslanika, s.a.v.s., i njegove poruke, te nepobitan dokaz da je Časni Kur’an jedina vječna i preostala nadnaravnost koja je (p)održana kako bi je cijelo čovječanstvo slijedilo i da bi bila ustav za one koji žele slijediti Pravi put. Otkrijmo, onda, tajne ljudskog mozga (izvora civilizacije i organa koji čovjeku omogućuje diskrecijsku moć3). Iscrtajmo kartu ljudskog mozga sa centrima za glavne mentalne naredbe strpljivo proučavajući ajete koji se odnose na sluh, vid i srce u Časnom Kur’anu (vječnom ’idžazu). U različitim razdobljima tumači Časnog Kur’ana primijetili su sljedeće:
1 – Spominjanje čula sluha prethodi spominjanju čula vida u Časnom Kur’anu.
“I daje vam sluh i vid i razum (srce) da biste bili zahvalni.” 4 (An-Nahl, 78) i
“Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i razum (srce) smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum (srce) njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa svih strana ih je okružilo ono čemu su se ismijavali.” (Al-Ahqaf, 26).
2 – Riječ sluh dolazi u jednini, a riječ vid dolazi u množini.5
3 – Riječ srce uvijek dolazi poslije riječi sluh i riječi vid.
“On vam daje sluh, i vid, i pameti (srca); a kako malo vi zahvaljujete!” (Al-Mu’minun, 78).
4 – Riječ nijem dolazi između riječi gluh i slijep.
“Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.” (Al-Baqara, 18).
Komentatori Časnog Kur’ana pružili su vlastitu argumentaciju u tom pogledu i rekli: “Prednost ili prioritet sluha nad vidom je zbog uzvišenog položaja sluha, odnosno uha. Uho čuje sa svih strana i ono je perceptivni alat za Objavu, a osoba koja spava biva probuđena posredstvom uha.” Al-Qurtubijeva interpretacija glasi: “Većina filozofa kaže da vid ima prednost nad sluhom jer sluh može opaziti samo glas i govor, dok vid percipira cijelo tijelo, kao i boje i sve oblike.” Al-Alusi navodi u svom tumačenju da: “Zaista, sva osjetila su važna, ako opstoje u njihovom uobičajenom poretku. Smatra se da su onome koji izgubi jedno čulo smanjene perceptivne mogućnosti pa je favorizacija jednih osjetila nad drugima puka besmislica. Stoga je ideja davanja prednosti sluhu nad vidom zbog uzvišenog položaja nepravedna ili neosnovana, ali i pored toga nije supstituirana.”
Potom se pojavilo iznenađenje, koje je usmjerilo svu pažnju na zadivljujuću tajnu koja stoji iza davanja prednosti sluhu nad vidom. Ovdje su ajeti koji spominju oko i uho. U ovim ajetima možemo primijetiti da oko prethodi uhu što je obratna situacija u odnosu na sluh i vid. U 179. ajetu sure Al-Araf stoji:
“Mi smo za džehennem mnoge džinnove i ljude stvorili; oni pameti imaju –a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju (istinu) … ”
195. ajet sure Al-Araf glasi:
“Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju?”
U Suri Al-Maidah, u 45. ajetu navodi se:
“Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho …”
Ako je sluh ispred vida u prethodnim ajetima, onda oko prethodi uhu u potonjim ajetima. Stoga, ako je prednost zbog uzvišenog položaja, uho bi trebalo prethoditi oku kao što je sluh ispred vida, jer je uho sredstvo slušanja dok je oko vizuelni alat. Dakle, nije u pitanju uzvišen položaj jednog organa nad drugim već nešto drugo, znanstveni i’džaz prema svemu sudeći. Znanstvenici su otkrili centar za sluh u ljudskom mozgu, koji opaža zvukove i daje im smisao. Pronašli su i centar za vid u ljudskom mozgu putem kojeg opažamo vidljive stvari i dajemo im smisao. Otkrili su da je uho instrument centra za sluh koji prenosi glasove, a da je oko instrument centra za vid koji prenosi slike. Iako se oko nalazi ispred uha na glavi čovjeka, centar za sluh anatomski prethodi centru za vid u našem mozgu. Ovdje na vidjelo izlazi pravo čudo. Riječi sluh i vid u kur’anskim ajetima javljaju se u skladu sa lokacijskim poretkom centara za sluh i vid u ljudskom mozgu. No, čovjek osim što je obdaren sluhom i vidom posjeduje sposobnost produkcije prefinjene ljudske elokvencije. Neuroznanstvenici su otkrili područje nazvano forniks, koje se nalazi između centra za sluh sprijeda i centra za vid straga. Kada je centar za sluh u interakciji sa centrom za vid, tada područje između ta dva centra sačinjava mjesto produkcije čovjekove elokvencije. Kur’anski ajet, koji smo već naveli (gluh, nijem i slijep), fascinirajućom jedinstvenošću upućuje na elokvencijsku zonu u ljudskom mozgu. Riječ nijem koja se nalazi između riječi gluh spočetka i riječi slijep skraja ovog niza odnosi se na elokvencijsku zonu u mozgu, koja je smještena u njemu između centra za sluh sprijeda i centra za vid straga. Ako se gluhoćom smatra nedjelotvornost sluha, a ako je sljepoća nedjelotvornost vida, nijemost je prema tome nedjelotvornost govora. A budući da oni koji su opisani kao gluhi, nijemi i slijepi jesu ateisti, koji uživaju zdrav sluh, oštar vid i rječit govor, gluhoća ovdje znači perceptivnu nedjelotvornost čula sluha, sljepoća označava perceptivnu nedjelotvornost čula vida, dok nijemost postaje mentalni defekt koji se odnosi na percepciju rječitosti. 76. ajet sure Al-Nahl pruža podršku u tom smislu…

dzemat.sabah