Ko je Samija Suluhu, muslimanska predsjednica kršćanske zemlje
Jedna od samo dvije žene na čelu države u Africi, na vlast je došla slučajno. Njezina često kontradiktorna politika i izjave zbunjuju ljude željne slobode
Žena u duboko patrijarhalnom društvu. Muslimanka u većinski kršćanskoj zemlji. Porijetlom iz Zanzibara, poluautonomne regije sa svojim zakonima, običajima i kulturnim identitetom. Ovo su neke od karakteristika Samie Suluhu (Makunduchi, 64 godine), predsjednice Tanzanije, pozicije koju je preuzela slučajno nakon smrti, 17. marta 2021. godine, Johna Magufulija, dotadašnjeg čelnika.
Kao potpredsjednica, Suluhu je ustavnom odredbom preuzela položaj šefa države. Morala je vladati usred predrasuda, sumnji i nedostatka legitimiteta. Na početku svog mandata pokazala je snažnu želju za transformacijom i činilo se da otvara put prema ravnopravnosti spolova. Ali danas se gomilaju pitanja o njenoj politici i javnim izjavama, koje su često uznemirujuće. Je li ona pravi demokrata ili kozmetički reformator? Feministička ikona ili žena koja perpetuira rodne stereotipe? Suluhu, popularno poznata kao Mama Samia, donijela je neke zbunjujuće i eklektične odluke. Čini se da je samo jedna činjenica neporeciva: uz predsjednicu Etiopije Sahle-Work Zewde trenutno je jedina afrička političarka na vrhu vlasti, analizira današnji El Pais.
Suluhu je dobro započela, iako joj je njen prethodnik olakšao stvari. Sve što je trebala učiniti bilo je pojaviti se u javnosti s maskom preko usta i objaviti da je Covid ozbiljna prijetnja protiv koje molitve nisu dovoljne, kao što je Magufuli sugerirao. Ubrzo su uslijedile geste koje su nagovještavale novo doba: putovanja u inozemstvo, privlačenje stranih investitora… A ubrzo su se pojavili i prvi znakovi demokratskog otvaranja. “Činilo se kao da želi ponovno ispisati historiju zemlje modificiranjem pravnog sistema, poboljšanjem slobode medija i dopuštanjem opoziciji da protestvuje”, kaže aktivista za ljudska prava Tito Magoti. “Stvorila je nadu, posebno među obrazovanom elitom i ljudima koji su najviše predani demokratiji.”
Magoti iz prve ruke poznaje represivne mehanizme prethodnog razdoblja. Vrlo aktivan na društvenim mrežama, 20. decembra 2019. nepoznati muškarci su ga “oteli”, kako on to opisuje. Iako je policija nekoliko sati kasnije priznala da ga je uhapsila, nije otkrila gdje je i za što je optužen sve dok nije izveden pred sud četiri dana kasnije “Vodili su me s jednog mjesta na drugo prekrivenih očiju”, kaže. Konačno, protiv njega je podignuta optužnica za navodno krivično djelo “privredne sabotaže”. U zatvoru je proveo godinu dana, a pušten je početkom 2021. nakon što je ispod stola platio, kaže, 7000 eura.
Sa Suluhuinim usponom na vlast, vjerovao je u mogućnost demokratske Tanzanije nakon gotovo 60 godina pod jarmom Revolucionarne stranke (CCM, inicijali na svahiliju), stranke koja je monopolizirala administraciju od nezavisnosti od Ujedinjenog Kraljevstva u 1962. Tri godine kasnije, on gleda na Suluhu sa skepsom: “Mnoga od njezinih obećanja nisu ispunjena”, kaže on. Ovaj aktivist kađe da je predsjednica “postala stručnjak za doticanje i ostavljanje na miru” najvažnijih pitanja: reforme Ustava i izbornog sistema, koji zapravo garantuju opstanak na vlasti CCM-a.
Za Nica Mindea, istraživača specijaliziranog za tanzanijsku politiku na Institutu za sigurnosne studije (sa sjedištem u nekoliko afričkih prijestolnica), Suluhu gaji “pravu želju” za demokratizacijom zemlje, ali pokušava “pronaći ravnotežu između svoje volje i stvarnosti ” jer, tvrdi on, žestoki otpor promjenama iz jezgre CCM-a sprječava njen manevarski prostor.
“Nekoć je vladala brutalnost”, kaže Minde. “Sada je policija pozvana na demonstracije opozicije kako bi osigurala red i zakon, a medijima nije zabranjeno kritizirati vladu.” Priznaje, međutim, da te mjere “ne puštaju duboko korijenje”. I kaže da “postoji razumna sumnja da [Suluhu] ne želi ići dalje” jer bi joj status quo mogao koristiti na nadolazećim predsjedničkim izborima, zakazanim za 2025.
Za Mariju Sarungi, pokretačku snagu pokreta Change Tanzania i pristašu Chademe (glavne opozicione stranke), sve kod Suluhu je “fasada”. Uvjerena je da nikada neće progurati veliku ustavnu reformu i da Tanzanija ostaje podložna “autoritarnim strukturama koje se svijetu uspijevaju predstaviti” kao višestranački i tolerantni režim.
Sarungi također ne vidi da Suluhu ima ikakvu vrijednost za feminističku stvar. Dapače, smatra da je njezina figura kontraproduktivna: “Nanijela je veliku štetu javnosti prema ženama na vodećim pozicijama. Vidjevši njezinu nesposobnost, sve više ljudi zaključuje da nismo sposobni voditi, da je ona previše za nas.”
Predsjednica je favorizirala pristup žena krugovima moći. Trećinu njene vlade čine žene. Getrude Dyabene, voditeljica odjela za rodna pitanja u Centru za pravna i ljudska prava, radije bi “imala izabranu predsjednicu”, ali priznaje da je Suluhu postala referenca ne samo “za muslimanske žene u Tanzaniji i diljem Afrike”, već i za afričke žene u cjelini. “Mnogi od nas je vide kao pobjedu za našu stvar. Sviđa nam se što ona predstavlja Tanzaniju na svojim čestim putovanjima u inozemstvo i pokazuje da žena može savršeno obavljati predsjedničku dužnost.” Globalni indeks jaza između spolova Svjetskog ekonomskog foruma (na vrhu su Island, Norveška i Finska) pokazuje jasan napredak: 82. mjesto 2021., 64. 2022. i 48. prošle godine.
Izvor:hayat.ba
