Da li znate priču o Havli bint Ezver, najhrabrijoj ratnici muslimanki svih vremena?
Ivanka Orleanka, Mulan ili kraljica Boudicca. To su, možda, prva imena koja vam padaju na pamet kada neko pita o ženama ratnicama. Međutim, postoji još jedno, mnogo manje poznato ime, koje pripada jednoj od najznačajnijih ratnica svih vremena: Havla bint El Ezver.
Većina nas je čula priče o životu jakih i hrabrih žena u islamskoj historiji. Priče ovih žena sa kojima smo odrasli kao i drugi muslimani slušajući detalje o njihovoj oštroumnosti, odanosti, snazi i ljepoti. Ali odrastanje u ovoj eri Marvelovih junaka, navelo me da se zapitam zašto nije bilo muslimanskih žena ratnica. Žena koje su se borile, ne samo svojom riječi, nego i pesnicama i mačevima da zaštite svoju vjeru i svoje najmilije. Tako sam mislila dok nisam čula priču o Havli bint El Ezver, ratnici koja je živjela i borila se nakon vremena Muhameda s.a.w.s.
“U borbi koja je održana u Beit Lahi u blizini Ajnadina, Halid ibn Velid je ugledao viteza, u crno obučenog, s velikim zelenim šalom omotanim oko struka. Vitez se probijao kroz rimske redove kao strijela. Halid i ostali su ga pratili i pridružili mu se u borbi, pitajući se ko je taj neznani vitez.”
O Havli se malo zna, a i to se tiče ranih godina njenog života i njene porodica. Rođena je u 7. stoljeću i njena porodica je bila među prvim muslimanima. Prije preuzimanja mača, Havla je služila kao medicinska sestra u vojsci. Osim toga i njenih borbenih vještina, Havla je bila i pjesnikinja i obrazovala se u umjetnosti.
Tokom bitke na Adnajnu, Havlin brat, Zirrar ibn Ezver, komandant Rashidunove vojske, biva zarobljen u toku borbe protiv Rimljana. To je podstaklo Havlu na akciju. Prerušena u viteza i naoružana oružjem i šalom oko ramena, Havla je pratila Halida ibn Velida kada je njegova vojska otišla da spasi zatvorenike. Ona je jednom rukom srušila rimskog stražara, i krenula u boj s ostatakom muslimanske vojske iza sebe. Rafe bin Omeira Al Taei, vojnik koji je prisustvovao u istoj bici, podsjeća se kako je “vitez razbacao neprijateljske redove, nestao u sredini, pa se ponovo pojavio nakon nekog vremena noseći u ruci koplje sa koga je kapala krv.” On je dodao da iako drugi vojnici nisu znali ko je misteriozni vitez, pretpostavljali su da je Halid ibn Velid. Međutim, Halid se pojavio sa strane i zanijemio pred tim čudom kao i ostatak njegovih ljudi!
Mnogi bi pretpostavili da je, kada je otkrio Havlin identitet, Halid naredio da odstupi i vrati se svoj dužnosti medicinske sestre. Međutim, to nije bio slučaj. Nakon otkrivanja identiteta i njenog obrazloženja, Halid je naredio svojoj vojsci juriš na rimsku vojsku, sa Havlom na čelu vojske, u potrazi za svojim bratom. Umjesto da kazni Havlu što je prekoračila svoje ‘ženske dužnosti’, njen kolega vojnik je prepoznao njeno junaštvo. Ona je bez sumnje izuzetan ratnik, ali svoju najveću pobjedu je ostvarila nakon što je zarobljena u borbi. Nakon borbe, poslana je u šator gdje su neprijatelji držali druge zatvorenice. Trebale su biti prodane u roblje. Međutim, Havla se nije htjela pomiriti s ovim očiglednim porazom. Ona je ohrabrila ostale zatvorenice u šatoru da uzmu koplja i borbom su izvojevale izlaz iz zatočeništva.
Priča o Havli bint El Ezver je priča o hrabrosti, odvažnosti, i osnaživanju. To je priča islamske povijesti koja je zanemarena od strane onih nekoliko ljudi koji je znaju, priča koja je ostavljena na polici da skuplja prašinu. Priče o muslimankama koje slušamo i s kojima smo odrasli su one koje govore o muslimankama koje su bile dobre supruge i kćeri i majke. Priču o Havli treba ispričati sa strašću i podrškom. Vrijeme je da muslimanke povrate ženu ratnicu iz zaborava. Moramo poštovati i diviti se uspomeni na ženu koji je odbila dozvoliti svojoj braći i sestarama u vjeri da budu porobljeni.
Ovo je posebno važno danas kada živimo u društvu u kojem se lahko previdi uloga žene muslimanke. Bilo kakvo odstupanje od stereotipa se gleda sa očajanjem i rezultira osudom i histerijom. U doba kada je ” žena muslimanka” predmet osude, Havlina priča nas podsjeća da stojimo čvrsto tu gdje jesmo. U vrijeme kada su žene muslimanke često žrtve zlostavljanja od kako onih koji se protive islamu i onih koji ga podržavaju, priča o Havli bint el Ezver treba da nas osnaži i potakne da se zauzmemo za ono u šta vjerujemo. Moramo imati hrabrosti da poduzmemo korake naprijed kako ne bi ostali bez glasa, kako ne bi bili zaboravljeni. Žene imaju moć da utiču i potaknu promjene koje su od koristi za društvo u cjelosti. Žene su temelj obrazovanja i odgoja koji prenosi odanost, ljubav, poštenje i dobrotu, ali nemojmo zaboraviti da imamo i dužnost da razvijamo snagu, integritet i nepokolebljivu predanost pravdi.
Naučimo svoje kćerke odanosti i hrabrosti, da one mogu biti same svoj heroj a ne čekati na princa na bijelom konju da sve riješi i dovede u red.
(Izvor: Mvslim.com)
