Šta bi bilo kad čovjek ne bi griješio…

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Da vi ne griješite, Uzvišeni Allah bi stvorio narod koji bi griješio (i kajao se) i kojem bi On praštao. (Muslim) Ovo može na početku zvučati čudno- da li Allah želi da griješimo? Odgovor je ne, On ne želi da griješimo, ali On zna da hoćemo, i On želi da tražimo oprost, da Mu se vratimo, i da je On uvijek tu, spreman da nas opet prihvati.

To je dio Allahovog plana za nas. Allah nas je stvorio sa određenom naravi, a suština te prirode je slobodna volja, a posljedica toga je da mi griješimo, a ukoliko smo vjernici onda se kajemo i vraćamo Allahu. To je dio koji Allah voli- pokajanje, dobrovoljni povratak.

Allah nas nije stvorio da bi bili meleki. On već ima veliki broj meleka koji djeluju po Njegovoj zapovijedi. Bića svjetlosti, oni čuju i pokoravaju se, savršeni u svom povinovanju jer im nedostaje slobodna volja.

Ali, Allah je želio da uvede u svemir nešto drugo, stvorenje sa slobodnom voljom, stvorenje koje će izabrati da se pokorava Allahu. Ibadeti i vjera po slobodnoj volji su beskrajno vredniji od onoga što je učinjeno bez izbora. Druga strana je da stvorenje slobodne volje može griješiti, ono može biti destruktivno i buntovno. Slatko i gorko su dva nerazdvojna izraza ljudske prirode. Nadamo se da će pravda i poslušnost prevladati.

Allah nam priča u Kur’anu (El-Bekara, 30.) o tome kada je obavijestio meleke da će stvoriti čovječanstvo: A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: “Ja znam ono što vi ne znate.”

Učenjaci su rekli, između ostalog, da su džini bili stvoreni na Zemlji i da su puno zla izazvali, a to je razlog zbog čega su meleki postavili pitanje o neredu i proljevanju krvi.

Primijetite da Allah nije odgovorio melekima: „Ne, ljudi neće izazivati nered“. On je rekao: Ja znam ono što vi ne znate!

Drugim riječima, ovaj halifat možda neće uspjeti u svojim obavezama, on može prouzrokovati nered i proljevanje krvi, ali postoji nešto posebno u njemu što garantuje njegovo stvaranje, nešto što opravdava njegovo postojanje. Postoji još jedan aspekt u njemu, nešto plemenito, pa čak i herojsko.

Kada neko učini neku strašnu stvar, na primjer ubije dijete, pojedinci kažu: „Kako je Allah mogao dopustiti da se to dogodi? To pitanje izražava nerazumijevanje odnosa između Allaha i čovječanstva. Allah ne želi da griješimo. On nam daje smjernice i zapovijeda nam da ne činimo zlo. Ali, ukoliko se on fizički umiješa i spriječi ljudska bića da povrijeđuju jedni druge, On bi učinkovito ukinuo našu slobodnu volju, i mi više ne bi bili ljudi. Mi bi bilo meleki, ili bismo bili robovi čiste tjelesnosti poput drveća i zvijezda, obožavajući Allaha u skladu sa prirodnim zakonima svemira. Oduzimanje naše slobodne volje bi nas lišilo našeg potencijala za istinsku pobožnost, hrabrost pa čak i ljubav. Da li biste stvarno željeli da živite u univerzumu bez ljubavi? Kako bi to užasan gubitak bio.

Dakle tu smo, stvorenja izbora. Iskreni ali tvrdoglavi. Mi zabrljamo. Mi izdajemo sebe i druge, radimo užasne stvari, osjećamo tugu, stid i žaljenje.

Kakav je Allahov stav prema tome? On osuđuje grijehe koje počinimo, ali On čeka da Mu se pokajemo, a kada se pokajemo On to pozdravlja. Ukoliko Mu idemo puzeći, On dolazi nama hodajući, ako Mu se približavamo šetajući, On dolazi k nama trčeći, kao što je to Poslanik, s.a.v.s., rekao u hadis kudsiju: Ako Me Moj rob spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi, a ako Me spomene u društvu, Ja ga spomenem u društvu boljem od njegovog. Ako mi se približi pedalj, Ja se njemu približim lakat, a ako Mi se približi lakat, Ja se njemu približim hvat, ako on Meni ide, Ja njemu hitam. (Buhari)

Ljudi mi pišu i kažu: „Uradio sam užasne stvari, Allah mi nikada neće oprostiti, ja sam osuđen na Džehennem, osjećam se kao da sam počinio samoubistvo“.

Ovakav način razmišljanja je potpuno pogrešan. Allah će vam oprostiti. On voli da oprašta. Zato je Allahov poslanik, s.a.v.s., tražio Allahov oprost sedamdeset puta dnevno, a čak nije počinio nikakav grijeh, subhanaAllah. Niste osuđeni. Ne smijete uzeti vlastiti život, to je veliki grijeh.

Šta mislite o kome je Allah govorio kada je rekao:

Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv”. (Ez-Zumar, 53.)

On je govorio o tebi, o meni, o svakom od nas.

Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao: Onaj ko se iskreno kaje zbog grijeha koji je počinio kao da ga nikad nije počinio. Kada Allah zavoli Svog roba, njegovi grijesi mu ne mogu naškoditi. Tada je Poslanik, s.a.v.s., proučio ajete: Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.

Nemojte se ubijati zbog svojih prošlih grijeha. Mislim to bukvalno i figurativno. Nikad nemojte pomisliti da vam Allah neće oprostiti. Allah zna da smo bića sklona grijehu. On je to znao, čak prije nego što je stvorio Adema i Havu, ali On ima Svoj vlastiti plan za nas, a dio tog plana je oprost.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisao: Veal Abduldževad

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba