Da li je dozvoljeno planiranje porodice?
Pitanje:
Esselamu alejkum!
Pokušala sam naći rješenje u nekoliko knjiga koje sadrže propise i mišljenja alima o planiranju porodice, ali svi uglavnom tretiraju slučajeve u kojima muškarac insistira na djeci, a ne žena. Zapravo, mene interesira da li muž ima pravo ženi uskratiti pravo na dijete (nisu bez potomstva), a generalno nisu u stanju siromaštva ili materijalne poteškoće?
Činjenica je da žena relativno rano u odnosu na muškarca u potpunosti ostane bez mogućnosti da dobije djecu, i da generalno stanje trudnoće, rađanja i dojenja godi njenom psiho-fizičkom zdravlju. Znam isto tako da je važan princip dogovaranja i u braku, ali me jako interesuje kakav je šerijatski propis, pogotovo kad u obzir uzmemo, npr propis o ‘azlu koji očigledno vodi računa o ženi.
Odgovor:
Esselamu alejkum!
Islam afirmira brak, porodicu i potomstvo kao temeljne, šerijatom zaštićene, vrijednosti. Također, islam ohrabruje supružnike da imaju što brojnije potomstvo te da ih bojazan od siromaštva ne odvraća od toga. Međutim, islam uvažava specifične okolnosti i posebne potrebe i razloge koji se mogu javiti u pojedinačnim slučajevima te je načelno dopustio mogućnost planiranja porodice ukoliko se ukaže potreba za tim. Na ovo ukazuje poznati propis o tzv. azlu, tj. spriječavanju začeća prirodnim putem (prekidom odnosa prije ejakulacije). Analogno tom propisu, dopuštena je upotreba neštetnih kontracepcijskih metoda radi privremenog odgađanja začeća. I u slučaju ‘azla, kao i ne/planiranja porodice potrebna je saglasnost oba supružnika. Kad je riječ o konkretnom pitanju, ulema ima podijeljeno mišljenje o tome, pa i u okviru hanefijskog mezheba. Ranija ulema (iz klasičnom perioda) uvjetovala je dopuštenost izbjegavanja začeća saglasnošću supruge, dok kasnija ulema to dopuštenje ne uvjetuje prethodnom saglasnošću supruge, iako je ono svakako poželjno, pozivajući se na princip „iskvarenosti vremena“ (fesadu zeman) te uvažavajući činjenicu da u ovom slučaju pored općih, zajedničkih, mogu postojati i neki posebni interesi i razlozi kod svakog od supružnika. Pretežno je mišljenje da se tu radi o zajedničkim pravima i obavezama te da je dogovaranje i sporazumna odluka ispravan put i rješenje u ovom pitanju. „Sporazum i nagodba (sulh) je najbolje rješenje“ – navodi se u Kur’anu.
