KOJI ODGOJNI STIL RODITELJI TREBAJU IZABRATI

Svaka majka i otac imaju vlastiti odgojni stil koji je baziran na njihovoj ličnosti, porijeklu i iskustvima. Eksperti kažu da postoje četiri odgojna stila:

popustljivi;
onaj koji dopušta apsolutnu slobodu;
autoritativni;
onaj koji sve kontroliše.

Ovi stilovi imaju svoje prednosti i mahane, ali generalno ojačavaju samopoštovanje ili ga totalno uništavaju. Peti stil je idealan: pažljiv, ali koji zna gdje je granica između dopustivog i nedopustivog.

Ako vaš stil postane ekstreman, samopoštovanje vašeg dje­teta će vjerovatno biti osakaćeno. Iako većina roditelja spada između previše popustljivih i onih koji sve kontrolišu, mora­te poznavati prednosti i mahane vašeg roditeljskog stila i biti spremni na korekcije kako biste se približili idealnom stilu. Sada ćemo opisati svaki od navedenih odgojnih načina, kako biste lakše pronašli stil kojem pripadate.

1. POPUSTLJIV

Popustljiv otac često ima problema postaviti granicu iz­među dopustivog i nedopustivog ponašanja. Njegovi komen­tari su ovakvi: „Uredu Aiša, možeš ostati gledati televiziju. Znam da voliš ovaj program.“ Ili će reći: „Zar me nisi čula kad sam te zvao na večeru. Sjedi, a ja ću ti podgrijati hranu kako ne bi jela hladno.“ Vidite kako je ovaj otac veoma pažljiv, ali slab u postavljanju pravila.

2. DOPUŠTA APSOLUTNU SLOBODU

Majka koja dopušta slobodu svojoj djeci bit će prezauzeta svojim problemima i neće imati vremena da se bavi problemi­ ma svoga sina. Ona će reći: „Ahmede, ako misliš da sam glupa, to je tvoj problem.“ Također će reći: „Uradi to sam. Zauzeta sam.“ Ovakva majka nije pažljiva i slaba je u postavljanju pra­vila.

3. AUTORITATIVAN

Autoritativan otac u večini slučajeva neće poslušati svoju kćerku niti će pokazati imalo poštovanja prema njenim rije­čima ili idejama. Njegovi komentari su sljedeći: “Vrijeme je za krevet i o tome nema rasprave.“ „Večeras si zakasnila na veče­ru, a to znači da nećeš večerati.“ Ovakav otac nije pažljiv, ali je veoma jak u postavljanju pravila.

4. SVE KONTROLIŠE

Roditelji koji sve kontrolišu paze i postavljaju pravila za svoju djecu, ali često pretjeruju u kontroli djece. Ovo je če­sta pojava kada je riječ roditeljima koji teže perfekcionizmu. Njihovi komentari su sljedeći: „Esma, bježi s poda jer ćeš se isprljati.“ Ili će reći: „Ali, ja želim da ovo obučeš kada kreneš u džamiju.“ Ovakvi su roditelji veoma pažljivi, ali imaju previše pravila.

5. BALANS IZMEĐU PAŽNJE I POSTAVLJANJA PRAVILA

Islam promovira umjerenost glede svih situacija. U Kur’anu se kaže: „I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu…“ (Kur’an, 2,143)

Idealni roditelji jesu oni koji dostignu balans između pre­tjerane pažnje i previše pravila. Oni su strogi glede pravila, ali ipak daju djeci određenu slobodu unutar tih pravila. Njihovi su komentari ovakvi: „Sumeja, voljela bih da sam ti mogla dopustiti da još gledaš televiziju, ali sutra je škola i trebaš se dobro odmoriti.“ „Ali, ponovo si zakasnio na večeru. Kako ćemo to riješiti?“ Ovakvi su komentari ilustracija idealnog balansa između ohrabrenja i discipliniranja djece.

Većina roditelja će se prepoznati u nekoj od spomenutih kategorija. Vaš cilj jeste ojačati vaše dobre strane, a popraviti slabosti kako biste došli na nivo idealnog roditelja. Navest ćemo neke prijedloge koji će vam u tome pomoći.

Budite pošteni prema sebi – Zaokružite citat koji vam je najbliži. Pronađite stil u kojem se vidite i s kojim se možete identificirati.
Ohrabrite samo sebe – Napravite listu vaših prednosti i napišite kako će vaša djeca od njih imati koristi.
Ohrabrite vašu djecu – Identificirajte jednu od svojih slabosti? Kakvu poruku ona šalje vašoj djeci? Šta ćete uraditi ove sedmice kako bi ih ta poruka ohrabrila? Možete li im reći da vam je žao zbog toga i prilagoditi vaš stil kako bi ispravili tu slabost?
Porazgovarajte s učenim članovima društvene zajednice, a posebno s onima koji posjeduju i određeno vjersko znanje i praktično iskustvo u odgoju dobre djece pune samopouzdanja. Redovno se viđajte s tim ljudima i učite iz njihovih iskustava.
Donesite odluku – Bez obzira na to koji je vaš odgojni stil, donesite odluku i obećajte sami sebi da nećete pretjerano štititi i ponižavati vašu djecu, niti ćete od njih tražiti perfekciju u svemu što rade. Konačno, i Allah Uzvišeni veli: „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih…“ (Kur’an, 2,266) Poslanik, a.s., rekao je: „Šta god vam naredim, uradite što više možete.“ (Buhari i Muslim)

Ponovo ćemo naglasiti nekoliko važnih savjeta:

Roditelji uvijek trebaju naglasiti svojoj djeci da je sve što od njih traže bazirano na Allahovim i Poslanikovim, a.s., naredbama. Djeca će na ovaj način osjetiti da imaju posla sa nečim mnogo većim od njihovih roditelja, a to su Allah Uzvišeni i Muhammed, a.s. Znaju da kad poslušaju svoje pobožne roditelje, onda su ustvari poslušali Allaha i Poslanika, a.s.
Odgoj djece jeste najčasnija uloga. Roditelji moraju biti svjesni ove činjenice. Oni pripremaju sljedeću generaciju da ispuni pravu svrhu života na Zemlji. Oni ustvari trebaju osjetiti da je beba koju drže u naručju osoba koja će sutra preuzeti odgovornost i donositi ozbiljne odluke koje mogu utjecati na sve muslimane, a možda i na cijeli ljudski rod.
Roditelji moraju shvatiti da oni ne samo da moraju djecu podučiti onome što je ispravno, a što nije, već im i pružiti i potrebna oruđa, kriterije, koja će im pomoći da donesu prave odluke u bilo kojem društvu, uključujući i moguće neprijateljski nastrojeno okruženje. Vi, kao roditelji, nećete uvijek biti sa svojom djecom i zato je važno da ih od malih nogu učite da koriste znanja i vještine koje posje­duju u donošenju pravilnih odluka u različitim situacija­ma.
Cilj je odgojiti djecu punu samopouzdanja i samopošto­vanja, koja čvrsto vjeruju u ono što kažu, kao i u ono što rade. Ova sigurnost i samopoštovanje trebaju biti balan­sirani. Također trebaju biti bazirani na sposobnosti djece da razviju i iskoriste potencijal koji im je Allah Uzvišeni podario. Sigurnost i samopoštovanje ne smiju biti bazi­rani na maltretiranju, ismijavanju ili potcjenjivanju druge djece.
Kao roditelji, želite odgojiti djecu koja su fleksibilna, otvorena i poštena. Ona trebaju shvatiti da i druga djeca imaju ista prava kao i oni.
Savjetovanje djece bez ličnog primjera ne pomaže u pro­cesu terbije. Djeca rade ono što vide. Ti si ono što radiš, a ne ono što govoriš. Mozak pati događaje i registruje slike.

Dio poglavlja iz knjige: „ODGOJI DIJETE U ISLAMU, suočavanje s izazovima islamskog odgoja”, Izdavač: Libris, Sarajevo, 2007. god.