Pitanje: Je li zabranjeno bavljenje ekstremnim sportovima, kao, naprimjer, skok s užetom, skok s padobranom, iz aviona, i tome slično?
Pitanje: Je li zabranjeno bavljenje ekstremnim sportovima, kao, naprimjer, skok s užetom, skok s padobranom, iz aviona, i tome slično?
Odgovor: neka je velika hvala Allahu, džellešanuhu, Koji je stvorio čovjeka i objasnio mu, posredstvom objave, šta je za njega korisno a šta štetno. U hadisu stoji: “Zabranjeno je nanositi štetu i uzvraćati štetom” (Ibn Madža, Ahmed i Malik. Ovaj su hadis kao dobro predanje prihvatili En-Nevevi, Ibn Redžeb, Ibn Salah i šejh El-Albani). I ove su Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi jedno od pet osnovnih pravila u islamskom pravu. S druge strane, islam od svojih pripadnika traži spremnost, snagu i sposobnost snalaženja u svim, pa i ekstremnim, uslovima života. Nemalo je primjera koji potvrđuju da su muslimani – kad su slijedili načela islama – bili sposobni izdžrati ono što se u osnovi ne može podnijeti.
Iako islam od nas traži bavljenje onim što jača naše tijelo i umne sposobnosti, znamo da skok s užetom čovjeku ne donosi nikakvo iskustvo niti kod njega utvrđuje ratnu vještinu, već se onaj ko se bavi tim pogibeljnim sportom izlaže trajnim ozljedama, ako se dogodi kakva greška ili nepredviđena okolnost koja može dovesti do nesreće, ili pak smrti. Dozvoljeno je baviti se skokom s padobranom, iz letjelice, ako čovjek ima namjeru da razvije ratne vještine – savremeni način ratovanja, kako Vam je poznato, nalaže postojanje jedinica obučenih za djelovanje skakanjem s padobranom. No, diskutabilno je baviti se sportskim padobranstvom. U velikoj je opasnosti onaj ko izgubi život baveći se ekstremnim sportovima, u kojima je nesreća očitija negoli sretan završetak. I snosit će posljedice zbog nepromišljenosti, na Danu konačnog i strašnog polaganja računa pred Allahom, Znalcem svih tajni. A bit će odista težak trenutak kad čovjek bude pozvan da položi račun za svoja djela.
Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, upitan je: “Je li dozvoljeno da se čovjek bavi sportovima u kojima se izlaže opasnostima, pa i neizbježnoj smrti”, na šta je odgovorio: “Zabranjeno je da se čovjek bavi onim poslom koji je opasan, u kojem se može povrijediti ili čak poginuti…”
Pa ipak, neki učenjaci dozvoljavaju bavljenje ekstremnim sportovima, uz određene uvjete. U hanefijskom djelu “Ed-Durrul-muhtar” stoji sljedeće: “…i također je dozvoljeno da se čovjek bavi opasnim sportovima ako je profesionalac i ako prevladava mišljenje da mu se neće ništa dogoditi (…); a dozvoljeno je zabavljati se posmatrajući izvođenje takvih opasnih poduhvata.”
Da bi, prema mišljenju ovog hanefijskog učenjaka, bilo dozvoljeno bavljenje ekstremnim sportovima, moraju se ispuniti sljedeća tri uslova:
1. onaj ko se time bavi mora biti profesionalac;
2. mora imati uvjerenje ili prevladavajuće mišljenje da mu se neće ništa dogoditi; ako se samo nada, ne pozivajući se na svoje i tuđe iskustvo i nepogrešivost tehnike da će poduhvat obaviti sretno, tad je zabranjeno;
3. ne smije taj poduhvat izvoditi zarad novčane nadoknade kladeći se u svoje sposobnosti.
Ovdje se, na osnovu prethodnog citata, nameće i četvrti uvjet: da se time bavi samo u nekim prigodama, kao, naprimjer, o bajramskom veselju, i tome slično. Dakle, oni učenjaci koji su dozvolili bavljenje ekstremnim sportovima postavili su uslove koji se ne mogu lahko ispuniti. A bolje je da se čovjek sustegne od svega onoga čime sam sebe baca u propast. Allah najbolje zna, On je naš čuvar i zaštitnik.
Abdurrahman Kuduzović
