HADIS O ISLAMSKOM PONAŠANJU
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
«Šest je dužnosti muslimana prema muslimanu: kada ga sretneš da ga poselamiš, kada te pozove (na veselje i sl.) da mu se odazoveš, kada zatraži savjet da ga posavjetuješ, kad kihne i kaže: ’Elhamdu lillahi’ (Hvala Allahu) da mu kažeš: ’Jerhamukellah’ (Allah ti se smilovao), kada se razboli da ga posjetiš i kada umre da mu odeš na dženazu. »[1]
Biografija prenosioca ovog hadisa
Ebu Hurejre, puno ime mu je Abdurrahman ibn Sahr Ed-Devsi. Jedan je od ashaba koji je najviše pamtio hadise i najviše ih prenio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Nadimkom Ebu Hurejre (vlasnik male mačke) nazvao ga je sam Poslanik, s.a.v.s., zbog male mačke koju je uvijek nosio sa sobom. Primio je islam sedme godine po Hidžri i stalno je bio uz Poslanika, s.a.v.s. Učestvovao je s njim u bitkama sve do Poslanikove smrti. Jednom je bio namjesnik Medine.
Kada je hilafet preuzeo Omer b. Hattab, r.a., postavio ga je kao svog namjesnika u Bahrejnu. Poslije toga najviše je boravio u Medini sve do svoje smrti 59. godine po Hidžri.
Komentar hadisa
U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., je spomenuo šest obaveza ili vadžiba – dužnosti muslimana prema muslimanu. Njima se svaki pojedinac islamskog društva uči šta ima od prava, a šta ima od obaveza. Sada ćemo pomenuti ova prava sa pojašnjenjem:
1. Nazvati selam svome bratu muslimanu kada ga sretnemo, jer nam je obaveza svakog muslimana da što više naziva selam i da ga širi. Musliman je dužan nazvati selam drugom muslimanu, svejedno poznavao ga ili ne, iz razloga što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., tako naredio u jednom hadisu:
“Nazivaj selam onome koga znaš i onome koga ne znaš.”[2]
Nazvati selam nekome je sunnet a odgovoriti na selam je vadžib/obaveza. Ako je selam upućen jednoj osobi onda je odgovor fard-ajni, (pojedinačna obaveza tom čovjeku) a ako bude upućen grupi onda je fard-kifaje. (ako odgovori neko od skupine onda spada obaveza sa ostalih).
2. Odazvati se pozivu brata muslimana, kada on pozove druge na nekakvo veselje (vjenčanje, akika i sl ). Dužnost muslimana je da se odazove pozivu sam ili sa grupom, zato što je u tome jačanje bratskih veza i međusobne ljubavi.
3. Posavjetovati drugoga, tj. kada čovjek musliman dođe u nedaću i tešku situaciju pa od drugoga zatraži da ga posavjetuje, taj je dužan da ga krajnje iskreno posavjetuje i pri tome ga ne vara i ne škrtari u savjetima.
4. Reći “Jerhamukellahu”. Kada čovjek musliman kihne i nakon toga glasno kaže: “El-hamdulillahi”, što znači: “Hvala Allahu,” onak ko je to čuo dužan mu je tada odgovoriti: “Jerhamukellahu” što znači: “Allah ti se smilovao”. Nakon toga onaj koji je kihnuo treba da kaže: “Jehdikumullahu ve juslihu balekum” (Allah vas uputio i popravio vaše stanje) ili “Jehdina ve jehdikumullahu” (Allah uputio i nas i vas). To je naš islamski bonton da jedni drugima učimo dovu i molimo za uputu.
5. Posjeta bolesnika je sunnet po idžma’u (konsenzusu) i to je isto za onoga koga čovjek poznaje i za onoga koga ne poznaje, bližnjima i daljima, a kome od njih je sevapnije otići u posjetu, različiti su stavovi učenjaka po tom pitanju.
6. Slijeđenje ili ispraćanje dženaze je sunnet po idžma’u. U to spada klanjanje dženaze, učestvovati u nošenju i zakopavanju mejjita/umrlog. Dužnost muslimana je da isprati dženazu svoga brata jer to spada u obavezu poštivanja prema njemu.
Neke poruke ovog hadisa
– Izvršavanje ovih naredbi je stvar koja tretira odnos i dužnosti muslimana prema muslimanu;
– Reći nekome “Jerhamukellahu” je uslovljeno time da on prije toga kaže “El-hamdulillahi”; -Dužnosti muslimana prema muslimanu ne prestaju samom smrću, nego se nastavljaju i nakon nje klanjanjem dženaze i učenjem dove za njega.
[1] Hadis je zabilježio Muslim 14/368 (5616) Kitabus-selam.
[2] Muttafekun alejhi.