Kod koga se nađu tri stvari osjetit će slast imana
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
«Kod koga se nađu tri stvari osjetit će slast imana: da mu Allah, dž.š., i Njegov Poslanik budu draži od svega drugog, da voli čovjeka samo u ime Allaha, da mrzi povratak u nevjerstvo (kufr) -nakon što ga je Allah, dž.š., od toga spasio- kao što mrzi da bude bačen u džehennemsku vatru.»[1]
Biografija prenosioca ovog hadisa
Ovaj hadis prenosi mladi ashab Enes ibn Malik, Ebu Hamza El-Ensari, r.a. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stigao u Medinu Enes, r.a., je tada imao 10 godina, pa ga je majka dovela Poslaniku i rekla: “Allahov Poslaniče, ovo je dječak Enes i neka te on služi. Poslanik, s.a.v.s., ga je primio i dječak ga je služio sve do Poslanikove smrti. Enes, r.a., kaže:
“Služio sam Poslanika deset godina, pa mi nikada nije rekao: “Uf” niti je za neki posao, koji sam uradio, rekao “zašto si to uradio?”, niti za nešto što nisam uradio, “zašto to nisi uradio.”[2]
Enes, r.a., je umro u Basri 93. godine po Hidžri i on je posljedni ashab koji je u tom gradu umro.
Komentar hadisa
Nevevi –rahimehullah- kaže: “Ovo je vrlo važan hadis i smatra se jednim od temelja vjere.”
El-Kadi Ijad –rahimehullah- je rekao: “Osjetio je slast imana onaj koji je zadovoljan da mu Allah bude Gospodar, islam vjera i Muhammed poslanik.”
Malik kaže: “Ljubav u ime Allaha je vjerska obaveza.”
Drugi učenjaci kažu: “Slast imana znači osjećati zadovoljstvo kod izvršavanja naredbi, podnositi teškoće u sticanju Allahovog, dž.š., zadovoljstva i tome davati prednost nad dunjalučkim užicima.”
U to se, također, ubraja ljubav čovjeka prema Allahu, dž.š., u izvršavanju naredbi i ostavljanju zabrana, ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., i voljeti nekoga u ime Allaha, dž.š., sve je to rezultat ljubavi prema Allahu, dž.š.
Ko se okiti sa ove tri osobine osjetiće slast imana:
1. Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., jer Allah, dž.š., kaže:
“Reci: -Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.”[3]
“Reci: -Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah svoju odluku ne donese. A Allah grešnicima neće ukazati na pravi put.”[4]
A što se tiče ljubavi prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ona mora biti jača od ljubavi prema samom sebi, kao što to kaže Uzvišeni Allah:
“Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira: prijateljima svojim možete oporukom nešto da ostavite. To u Knjizi piše.”[5]
Kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
“Neće niko od vas vjerovati (potpuno i ispravno) dok mu ja ne budem draži od njegovog djeteta, njegovog roditelja, (njega samog) i svih ljudi.”[6]
Da nije bilo Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., kojeg je Allah, dž.š., poslao svojom milošću ljudima, ne bismo bili ovo što jesmo, tj. muslimani, ni mi ni naši roditelji, ni naša djeca i svi bi bili upropašteni kao i mnogi drugi narodi.
Zahvalni smo Allahu, dž.š., i nadamo se šefa’atu/zauzimanju našeg Poslanika za nas na Sudnjem danu.
2. Ljubav u ime Allaha dž.š.
Musliman je dužan da voli u ime Allaha, dž.š., i da mrzi u ime Allaha, dž.š., onoga ko zaslužuje mržnju kao što se kaže u predaji koju bilježi Nesai, koja glasi:
“Da voli u ime Allaha, dž.š., i da mrzi u ime Allaha, dž.š., zato što je ljubav u ime Allaha, dž.š., i mržnja u ime Allaha, dž.š., sastavni dio imana.” Ovo mišljenje zastupa Buharija i drugi učenjaci.
Ljubav u ime Allaha dž.š. prema muslimanu mora biti bez obzira na njegovu naciju, boju, bogatstvo ili položaj, jer Poslanik, s.a.v.s., u drugom hadisu kaže:
“Neće niko od vas ispravno vjerovati dok ne bude želio svome bratu (ili svome komšiji) ono što želi sebi.”[7]
Prema tome vjernik ne smije mrziti vjernika, bez obzira ako se s njim u nekim stvarima i razilazio.
3. Zahvalnost što smo muslimani
Musliman treba da se zahvaljuje Allahu, dž.š., na najvećoj blagodati, a to je blagodat vjere islama. Treba da mrzi povratak u nevjerstvo, tj. da postane ateist/nevjernik ili sljedbenik neke druge religije kao što mrzi da bude bačen u džehennemsku vatru. Radi toga treba da molimo Allaha, dž.š., da nas učvrsti na pravom putu i da nam kao i ostalim muslimanima dadne pravi islamski život i lijep završetak na ovom svijetu.
Poruke ovog hadisa
Muslimanu je obaveza da se okiti sa ova tri svojstva kako bi okusio slast imana.
Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s, mora biti iznad svega drugog. Ljubav u ime Allaha, a i mržnja onoga ko to zaslužuje u ime Allaha je dio imana.
[1] Muttafekun alejhi. Buharija 1/60 (16) Kitabul-imanu i Muslim 2/204 (163) u istom poglavlju.
[2] Hadis je sahih a zabilježio ga je Tirmizi, Eš-Šemailu, sažetak, str. 181 (292)
[3] Sura Alu Imran, 31.
[4] Sura Et-Tevbe, 24.
[5] Sura El-Ahzab, 6
[6] Hadis je zabilježio Muslim.
[7] Hadis je zabilježio Muslim 2/206 (168).
