Islamske teme

Da li je džennet Adema, a.s., na nebesima ili zemlji?

Uvijek, i iznova, se rasplamska rasprava o tome da li je Džennet, iz kojeg je Adem, a.s., izveden onaj vječni, ahiretski Džennet, ili se radi o bašti (el-dženneh) u nekom dijelu ovog svijeta.

Većina ljudi, vođena emocijama i emotivnim razlozima, smatra da se ovo odnosi na nebeski, ahiretski Džennet.

S aspekta arapskog jezika, riječ dženneh daje se svakoj bašti, kao što stoji u ajetu: Mi smo ih iskušali, kao što smo iskušali vlasnike bašte (dženneh). Dokazi o tome nisu kategorički i mogu se tumačiti na više načina i ovo je tema oko koje ne postoji konsenzus. U ovakvim pitanjima najbolje je ostaviti otvoren prostor i ne zatvarati vrata pred različitim stavovima i viđenjima, bez kritika, ne smatrajući niti jedan stav kategoričnim, pripisivati ga ehli-s-sunnetu ili opisivati stavove drugih kao zablude i novotarije i ono što se suprotstavlja kur’anskom tekstu.

Imami en-Nevevi i el-Kurtubi prenose stav da postoji konsenzus islamske uleme da je Džennet u kojem je bio Adem, a.s., nebeski, dok neki učenjaci drugo mišljenje pripisuju mu’tezilima.

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje navodi da je stav učenjaka selefa i ehlu-s-sunneta da je džennet o kojem se govori Džennet na nebesima, dodajući: Onaj ko kaže da je to bašta na Zemlji, u Indiji ili Džiddi ili na nekom drugom mjestu, taj pripada grupaciji filozofa i ateista ili grupaciji apologeta novotara. Ovo je stav koji zastupaju filozofi i mu’tezile, a sljedbenici ehli-s-sunneta odbacuju ovaj stav. Učenjaci ehli-s-sunneta i selefu-s-saliha odbacuju ovakvo mišljenje. (Medžmu’u el-fetava, 347/4)

Allah neka oprosti šejhu Ibn Tejmijji, on je jedan od izvanrednih imama ovog ummeta, ali ne može se prihvatiti potpuno sud jednog čovjeka ukoliko postoji razilaženje. Neki istraživači djela šejhu-l-islama u ovom i sličnim pitanjima, ograničavaju se samo na jedan tekst i time zatvaraju raspravu o određenoj temi. Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje o ovom pitanju ima i drugih mišljenja, tako da u djelu Kitab en-nubuvve kaže: Ispravnije, od ova dva mišljenja, jeste da je Ademov džennet bio džennet zaduženja i da nije bio na nebesima. Iblis je ušao u Ademov džennet, džennet zaduženja, nakon što je prognan sa nebesa. Ovaj džennet je bio na nekom uzvišenju na Zemlji, na istoku, te je Adem, nakon što je okusio sa zabranjenog drveta, protjeran iz njega. Kada se riječ ‘džennet’ upotrebljava u Kur’anu, osim osnovnog značenja, ona ima i značenje bašte. (en-Nubuvvat, 704-705/2)

Imam Ibn el-Kajjim je ovo pitanje izložio u svojim djelima Miftahu dari-s-se’ade i u djelu Hadi el-ervah i detaljno naveo argumente i jedne i druge grupacije, prenoseći dug tekst od el-Munzira b. Se’ida el-Belutija koji zastupa stav da je to džennet na Zemlji.

Postoji i treće mišljenje, koje zastupa imam el-Maverdi u svome et-Tefsiru a koje navodi da se radi od džennetu na nebesima, ali da to nije vječni Džennet. Er-Razi je, u svome tefsiru Mefatuhu el-gajb izabrao mišljenje suzdržavanja od davanja odgovora na ovo pitanje.

Prošireno mišljenje imama Ebu Hanife i njegovih učenika jeste da je to džennet na Zemlji,a neki ovo mišljenje pripisuju i Sufjanu b. Ujejni, a prenosi se takvo mišljenje i od Ibn Abbasa, a Allah najbolje zna. Ovaj stav se množe vidjeti u brojnim djelima, poput el-Hidaje ila bulugi en-nihaje, Tefsiru el-Kurtubi, Hadi el-ervah, Mifathu dari es-se’ade i sl.

Adem je stvoren na Zemlji i nema predanja da ga je Uzvišeni uzdigao na nebesa.

Iz vječnog, ahiretskog Dženneta neće izlaziti njegovi stanovnici.

U ahiretskom Džennetu nema obaveza i zabrana, nema lažnog zaklinjanja i grijeha.

U ahiretski Džennet ne može ući Iblis kako bi unosio smutnju njegovim stanovnicima.

U ahiretskom Džennetu nema spavanja, a Hava je stvorena dok je Adem spavao.

Ovo su neki argumenti, ali, ni na osnovu njih ne možemo pouzdano tvrditi da je ovo džennet na Zemlji, jer postoji i nama nepoznata, gajb, strana svega ovoga, a možda se opis spomenutog dženneta u Kur’anu shvati tek na Sudnjem danu.

Hubut, silazak, upotrebljeno u ajetu, ukazuje na silazak sa visočijeg na niže mjesto, ali isto tako označava i dolazak iz nekog mjesta u drugo na Zemlji: …ihbitu Misre. I ovdje nam, svakako, nije cilj preferirati jedno mišljenje nad drugim već:

1. Potvrditi ono što je Ibn Nafi’ el-Maliki kazao: Prešutjeti ovu temu je bolje. (Hadi el-ervah, str. 23). Ova tema se tiče teoretisanja i nema prepreke ako se priča o tome zaobiđe i ne raspravlja puno.

2. Ne treba kritizirati nikoga ko je prihvatio jedno od mišljenja koje je ulema ranije iznijela, bilo da se radi o jačem ili slabijem mišljenju, sve dok se to mišljenje temelji na nekom od argumenata i ne suprotstavlja se kategoričkim argumentima i jasnom i vjerodostojnom tekstu koji ne podliježe različitim mogućnostima tumačenja. Na ovakvim principima treba odgajati učenike od samog početka i ne nastojati potencirati teme oko kojih dolazi do sukoba i razilaženja.

Džennet je prebivalište naših roditelja, njihov dom i zbog toga je čovjeku, nužno, potreban dom. Sreća se ogleda u tome da dom bude prostran, da je opskrbiljen vodom i lijepom baštom. Problem savremenog čovjeka jeste dom, mjesto stanovanja. Mnogi ljudi ne posjeduju stan i čitav svoj život provedu u tome da dođu do stana, makar i malehnog, gdje će provesti dane svoje starosti. Uz stan i sa stanom je potrebno i: …u njemu nećeš ni ogladnjeti niti go biti… i: …niti ćeš ožednjeti niti žegu osjetiti…

Još od prvog čovjeka, dok je bio u Džennetu, Uzvišeni Allah ga je nadahnuo njegovim zagarantiranim pravima. S druge strane, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je podučio svoga ashaba, Mu’aza b. Džebela, r.a., Allahovom pravu kod ljudi i pravu ljudi kod Uzvišenog Allaha, kao što to bilježe imami Buhari i Muslim u svojim Sahihima. Pa, koja počast, položaj i priznanje čovjekovih prava je veličanstvenije od ovoga?!

Lagodan život u tom džennetu, bogatstva pohranjena u Zemlji: …i jedite ono što hoćete iz njega… i konstantan, ravnopravan razvoj trebali bi biti dovoljni i obuhvatni za cjelokupno čovječanstvo, da nije pohlepe snažnih i njihovog eksploatisanja i sadašnjeg i budućeg bogatstva.

Ademu nije obećano da će se zasititi, jer nekada se čovjek može zasititi i razboljeti ili zaboraviti gladne. Sitost nije uvijek i svakada, u svakom trenutku, potrebna, vrijednost sitosti shvatamo tek onda kada se pojavi osjećaj gladi. Zbog toga se u ajetu ističe odsustvo gladi, neodjevenosti, žeđi i vreline. Da li je Adem, a.s., iskusio glad, neodjevenost, žeđ i vrelinu prije nego je ušao u džennet? Samo Allah zna!

Mi trebamo nastojati doći do Dženneta ugodnim postupcima i dobročinstvom prema drugima, a na dunjaluku postoji džennet u koji, ako ne uđemo, nećemo ući ni u ahiretski Džennet, a to je blizina Uzvišenom Allahu i stalan zikr.

Adem, a.s., je izašao iz Dženneta, ali je sa sobom na Zemlju donio nešto; donio je ljepotu, ljepotu mirisa džennetskog drveća, ljepotu duše i ljudsku prirodu koja se nije promijenila, zaklanjanje stidnih mjesta koje je naučio kod drveta s kojeg je pojeo i ljubav koja je ispunila srca naših roditelja od prvog trenutka i od prvog pogleda.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Related Articles

Back to top button