DA LI JE SVAKI POJEDINAC ODGOVORAN ZA SVOJA DJELA
Prenosi se od Muaza ibn Džebela, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao:
«Neće se čovjek ni pomjeriti na Sudnjem danu sve dok ne bude bio upitan za četvero:
-za svoj život, u što ga je proveo,
-za svoju mladost, u čemu ju je proveo,
-za svoj imetak, kako ga je zaradio i u što ga je potrošio,
– i za svoje znanje, da li je radio po njemu.»[1]
Biografija prenosioca ovog hadisa
Muaz ibn Džebel El-Ensari El-Hazredži je jedan od ashaba koji su prisustvovali sastancima na Akabi, zatim i u Bici na Bedru. Primio je islam u osamnaestoj godini života, a postao je hafiz Kur’ana još za vrijeme života Allahova Poslanika, s.a.v.s. Bio je od cjenjenih ashaba i najbolje je poznavao propise o halalu i haramu. Radi toga Poslanik, s.a.v.s., ga je poslao u Jemen da bude kadija i učitelj. Omer ibn Hattab, r.a., ga je postavio za namjesnika u Šamu i tamo je umro 18. godine po Hidžri. On je tada imao samo 38 godina.
Komentar hadisa
U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas podsjeća na polaganje računa na Sudnjem danu i obavještava nas da će svaki čovjek posebno biti pitan za četiri stvari a to su:
1. O svom životu, tj. kako je proveo godine, mjesece, dane, sate i trenutke na ovom svijetu i kako ih je iskoristio, u dobru ili u zlu? Pa ako ga je potrošio u dobru i dobročinstvu blago se njemu, a ako ga je potrošio u zlu onda se teško njemu.
2. O svojoj mladosti, a u drugom rivajetu Tirmizi spominje “O svome tijelu” tj. Kada je bio u cvatu mladosti, kako ju je potrošio? Je li to bilo u džihadu na Allahovom putu, rukom, jezikom ili perom, u naređivanju da se čine dobra djela ili u odvraćanju od loših, govoreći samo istinu potpomažući vjeru i gradeći svoju zajednicu ili je mladost potrošio u igri i zabavi, uživajući u nasladama ovog svijeta.
3. O svome imetku, tj. biće pitan o imovini koju je stekao. Kako ga je zaradio, na halal ili na haram način? Na koji je način došao do njega? Je li to bilo načinom onako kako šerijat dozvolio ili ne? Pa ako je došao do njega na dozvoljen način on je od pobjednika i biće sretan, ako je od onih drugih teško se njemu! Zatim će biti pitan ponovo o onom imetku koji je zarađen na šerijetski dozvoljen način, u što ga je potrošio? Da li je ispoštovao Allahovo, dž.š., pravo u tom imetku (redovno dajući zekat na njega) i da li ga je dijelio u ime Allaha u dobrotvorne svrhe?
4. O svom znanju, tj. da li je radio po njemu i druge tome podučavao? Da li se je on okoristio njime i da li ga je prenosio drugima ili ga je krio i škrtario s njime? Pa, ako ga je primjenjivao u dobre svrhe, onda je uspio i spasio se, a ako je s njime postupao drugačije onda je propao i biće nesretan.
Poruke ovog hadisa
– Svaki će čovjek biti pitan pred svojim Gospodarem o svojim djelima koja je učinio na ovom svijetu,
– Doista je čovjekov život, njegova mladost, imetak i znanje najvažnije što posjeduje, ako ih iskoristi i usmjeri pravim putem,
– Život, imetak i znanje su zlo i belaj ako se koriste u ono što je loše.
[1] Hadis je sahih, a zabilježili su ga Taberani, El-Mu’džemul-kebir 20/60(111), Tirmizi 7/101 (2532) i drugi. Pogledaj Et-Tergib vet-terhib, 1/125.
