DJELA KOJA SPAŠAVAJU OD KAZNE
Seid ibn Musejjib -rahimehullah- prenosi od Abdurrahmana ibn Semure, r.a., koji kaže:
«Sjedili smo jednog dana u Medini kad je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., te nam reče: -Sinoć sam usnio čudan san:
Vidio sam čovjeka od mog ummeta kako mu je došao melek smrti (Azrail) da mu uzme dušu, pa dođe njegovo dobročinstvo prema roditeljima te udalji meleka smrti od njega,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je bio izložen patnji u kaburu, pa mu dođe njegov abdest i spasi ga od toga,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kojeg su opkolili šejtani, pa dođe njegovo spominjanje Allaha dž.š. (zikr) i otjera šejtane od njega,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kojeg su opkolili i uzeli meleki kazne, pa dođe njegov namaz i spasi ga iz njihovih ruku,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je skapavao od žeđi, i kad god bi se primakao mome havdu (vrelu, pojilištu) bio bi spriječen i otjeran, pa dođe njegov post mjeseca Ramazana te ga napoji i ugasi mu žeđ,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako ide pored poslanika koji su sjedili u halkama, kad god se primakne nekoj od tih halki bude udaljen, pa dođe njegovo vjersko kupanje (od džunupluka) te ga uze za ruku i dovede ga da sjedne pored mene
– vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je bio okružen tminom i mrakom sa svih strana a on je u tom mraku zbunjen, pa dođoše njegov obavljeni hadždž i umra te ga izvede iz tog mraka na svjetlo,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako se rukom štiti i zaklanja od plamena vatre i njene vrućine, pa dođe njegova sadaka (milostinja) koju je udjelio te napravi pregradu između njega i vatre, te načini hlad nad njegovom glavom,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako se obraća vjernicima, a oni s njim ne govore, pa dođe njegovo čuvanje rodbinskih veza i reče: -O vjernici, on je čuvao rodbinske veze pa pričajte i kontaktirajte s njim, te ljudi počeše s njim govoriti i rukovati se,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kojeg su uhvatile zebanije (meleki koji se brinu za red u Džehennemu), pa dođe njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla pa ga ote iz njihovih ruku i dade ga melekima milosti,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako kleči, a između njega i Allaha, dž.š, je zastor, pa dođe njegovo lijepo ponašanje (ahlak), uze ga za ruku i uvede ga kod Allaha dž.š.,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta, a knjiga njegovih djela se približava njegovoj lijevoj ruci, pa dođe njegov strah od Allaha, dž.š., i uze tu knjigu te je stavi u njegovu desnu ruku;
– vidio sam čovjeka od mog ummeta, a vaga njegovih dobrih djela je lagahna, pa dođoše njegova umrla (poginula) djeca i ojačaše njegova dobra djela,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako stoji na ivici Džehennema, pa dođe njegova dova (puna nade) upućena Allahu, dž.š., i spasi ga od toga, te on prođe,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako pada u vatru, pa dođoše njegove suze koje je prolio iz straha prema Allahu dž.š. i spasiše ga,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako je stao na Sirat-ćupriji (iznad Džehennema) i ljulja se poput palmine grane na jakom vjetru, pa dođe njegovo lijepo mišljenje o Allahu dž.š. i učvrsti ga,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako pužući ide preko Sirat-ćuprije, nekad poklekne i spotakne se, pa se pridrži. Zatim dođe njegovo donošenje salavata na mene pa ga uspravi, učvrsti mu noge i spasi ga,
– i vidio sam čovjeka od mog ummeta kako dolazi pred džennetska vrata koja se pred njim zatvoriše, pa dođe njegov iskreni Kelime-i-šehadet (Ešhedu en la ilahe illallah) te mu otvori vrata i uvede ga u Džennet.»[1]
Biografija prenosioca ovog hadisa
Abdurrahman ibn Semure, r.a., je poznati ashab koji je prihvatio islam na dan kada su muslimani osvojili Mekku. Učestvovao je u osvajanju Sidžistana i u drugim bitkama. Također je učestvovao bici na Mu’ti. Živio je u Basri i umro u njoj 50. godine po Hidžri.
Poruka ovog hadisa
Ovo je vrlo važan hadis i trebao bi svaki musliman da ga nauči, razumije i primjenjuje u svome životu, upravo zbog toga što u sebi sadrži ovih osamnaest vrlina, svojstava i odlika koje bivaju razlogom da zaštite vjernika od kazne. Molim Uzvišenog Allaha, dž.š., da nam pomogne da se ovim osobinama ukrasimo, ne bismo li zaslužili Njegovu milost i zadovoljstvo. (amin).
[1] Hadis je sahih li gajrihi, a zabilježili su ga Taberani u El-Mu’džemul-kebiru 25/281 (39) i Ebu Musa El-Medini. Pogledaj El-Vabil es-sajjib od Ibn Kajjima El-Dževzijje, strana broj 105.
