Dobročinstvo i pažnja prema jetimima

Jedna od posljedica ratova, zemljotresa, poplava i drugih elementarnih nepogoda jeste pojava velkog broja jetima.

Ratovi koji su vođeni u nedavnoj prošlosti (BiH, Hrvatska, Kosovo, Čečenija, Palestina, Afganistan i Irak) imaju za posljedicu na hiljade i desetine hiljada siročadi. Promjene koje su nastale u društveno-političkim odnosima u zemlji, nakon raspada bivše Jugoslavije, a posebno poslije rata, izazvale su vrlo izražene oblike porodične dezorganizacije. Porast razvedenih brakova, ogroman broj djece bez roditelja, nemogućnost ispunjenja osnovnih dužnosti roditelja prema djeci, povećan broj vanbračne djece, nedovoljno korištenje instituta usvojenja, samo su dio teške životne zbilje koju je donio rat. Statistički podaci o djeci bez roditeljskog staranja, djeci iz nepotpunih porodica u BiH alarmantni su.

Ovakvo stanje aktualiziralo je pitanje kako najbolje zaštiti interese djece, kako im pomoći, tim više što su usljed rata i politike genocida na prostoru BiH prekršena najelementarnija praca djece: pravo na život, ishranu, zdravstvenu zaštitu, pravo na socijalni i zdravstveni status djece. Kako zaštiti djecu, posebno onu bez roditelja, na koji način osigurati im pravo na porodicu, na ime, na nacionalnost,garantirati njihov, etnički, kulturni, jezički i vjerski kontinuitet?

Jetimi ili siročadi su djeca bez jednog ili oba roditelja. Status jetima imaju djeca dok su još mala, slaba, nisu punoljetna i nemaju mogućnosti sebi zaraditi. Abdurrezzak navodi predanje, s lancem prenosilaca od Alije, koji navodi od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Nema sirotinjskog statusa nakon što se stekne zrelost.“

Dobročinstvo i pažnja prema jetimima je sastavni dio, jedan segment islamske socijalne misli. Kur’an mu posvećuje najveću brigu i time ukazuje na veliku društvenu odgovornost prema djeci bez roditelja. Društvo mora naći načina da zbrine ovu djecu, da im omogući pravilan odgoj i obrazovanje. Svaki musliman je dužan davati određeni doprinos za zbrinjavanje siročadi. Isto tako je dužan da, ako je već siroče u njegovom skrbništvu, prema njemu korektno postupa, čuva i unapređuje njegovu imovinu.

Suza siročeta

Islam se brine o jetimima. Mnogi kur’anski ajeti i hadisi Poslanika, s.a.v.s., podstiču na brigu o jetimima. Među prvim objavljenim surama je i sura „Ed-Duha“ u kojoj Allah, dž.š., kaže:

„Zato siroče ne ucvili, tj. ne postupaj s njim grubo i ne ponizi ga“. (Ed-Duha, 9).

Takođe Allah, dž.š., kaže: „Vi pažnju jetimu ne ukazujete“. (El-Fedžr, 17).

„Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Pa to je onaj koji grubo odbija jetima“. (Maun, 1-2).

Prenosi se od Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: „Zaista, kada siroče zaplače, zbog njegovog plača potrese se Aršur-Rahman, i Allah dž.š. kaže melekima: „O meleki, ko je taj koji je rasplakao ovo siroče čiji je otac pod zemljom (u kaburu)?“ Na to meleki odgovaraju: „Gospodaru naš, Ti to bolje znaš“. Zatim Allah dž.š., kaže: „O meleki, budite svjedoci da Moje zadovoljstvo na sudnjem danu pripada onom ko utješi ovo siroče i udovolji njegovoj potrebi“.

Jetim je osjetljiv prema tome kako ljudi gledaju na njega, te se stoga prema njemu mora postupati blago, bez sile, grubosti i ružnih riječi. To islam zahtjeva od nas. Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ja i staratelj jetima ćemo u Džennetu biti ovako blizu“, pa je pokazao kažiprstom i srednjim prstom. To znači da je staratelj jetima od najbližih ljudi Poslaniku, s.a.v.s. Skrbnikom jetima se smatra ko god pomogne jetima, kao i majka koja vodi brigu o svojoj djeci koja su ostala bez oca. U hadisu od Poslanika, s.a.v.s., se navodi da je rekao: „Ja sam prvi kome će se otvoriti džennetska vrata, tj. prvi koji će ući u Džennet je Muhammed, pa ću vidjeti ženu koja žuri da me sustigne, tj. kako žuri kao da hoće da uđe, zajedno samnom, pa ću je upitati: „Ko si ti?“ Ona će odgovoriti: „Ja sam žena koja sam ostala neudata sa svojom djecom dok nisu odrasli“. Ona je ta koja će žuriti za Poslanikom, s.a.v .s, da bi bila prva koja će ući u Džennet zajedno sa njim.

Pomaganje jetima je solidarnost starijih sa mlađima u društvu, jačih sa slabijima, ublažavanje bola zbog gubitka najdražih, zaštita nezbrinutih i nadoknada roditeljske pažnje. To je staranje muslimanskog društva da mu mlađi ne bi bili izloženi skitanju i smutnji. Time muslimansko društvo štiti i sebe – da ne bi bilo izloženo Božijoj kazni zbog toga što ugroženima nije ukazalo pažnju i zaštitilo ih.

Kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s, u slijedećim hadisima: „Želiš li da ti srce bude blago i da ostvariš svoje želje“? Budi milostiv prema jetimu, pomiluj ga po glavi i nahrani onim čime se ti hraniš. Srce će ti bili blago i svaka će ti se želja ispuniti“. (Hadis bilježi Bejheki).

„Allahu je najdraža ona porodica koja se brine o jetimu“. (Hadis prenosi Ebu Umame).

„Najbolja muslimanska kuća je ona u kojoj živi jetim prema kojem se postupa na lijep način, a najgora muslimanska kuća u kojoj živi jetim, a prema njemu se postupa na loš način“. (Hadis su zabilježili Ibn Madže i Ibn Mubarek).

O strogoj zabrani trošenja imetka siročadi

Staratelj je dužan čuvati imetak jetima, raditi na njegovom uvećavanju, te mu ga predati kad postane punoljetan u prisustvu svjedoka. Allah, dž.š., kaže: „I pitaju te o siročadi! Reci: „Pomoći njima je dobro! A ako budete s njima zajedno živjeli, pa to su braća vaša! Allah zna razliku između pokvarenjaka i dobročinitelja! Da je Allah htio, mogao je propisati ono što vam je teško“. (El-Bekare, 220).

„I ne približujte se imetku siročeta, osim ako želite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetan. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu zaista odgovarati“. (El-Isra, 34).

„Oni koji bez ikakvog razloga troše imetke siročadi – doista u svoje trbuhe vatru trpaju i oni će u ognju gorjeti“ (EN-Nisa, 10).

U koliko budu trošili imovinu siročadi bez valjanog razloga, oni time jedu vatru koja će plamtjeti u njihovim trbusima na Sudnjem danu. Među sedam najvećih grijeha za koje nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., naređuje da ih se klonimo spada i trošenje imovine siročeta. Muhammed, s.a.v.s., kaže: „Čuvajte se sedam zala koja upropašćuju onog koji ih čini: širka (pripisivanje Allahu druga), sihra (vračanje), ubijanja na pravdi Boga, kamate, imetka jetima (siročeta), bježanje sa bojnog polja i potvore za blud poštene i čestite muslimanke“. (Hadis bilježi Buharija i Muslim).

Ibn – Merdevejh navodi predanje od Ebu – Bereze da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Na Sudnji dan neki ljudi će biti oživljeni iz svojih kabura s plamenom vatre u ustima“. Neko je upitao: „Allahov Poslaniče, ko su oni?“, a on je kazao: „Zar ti nije poznato da Allah, dž.š., kaže: „Doista oni koji nepravedno troše imetke siročadi…..“

„I siročadima imanja njihova dajte, hrđavo za dobro ne podmećite, i imetke njihove s imecima vašim ne trošite, jer je to doista veliki prjestup“. (En-Nisa, 2).

Uzvišeni Allah, dž.š. naređuje da se imovina siročadi u potpunosti preda njima kada postanu punoljetna i zabranjuje da se priključi svojoj imovini. Riječi iz gornjeg ajeta: „Hrđavo za dobro ne podmećite“, odnosi se na neke muslimane koji su uzimali debele ovce iz imovine siročeta, pa bi umjesto njih dovodili mršave ovce. Isto tako oni bi uzimali pravi dirhem i na njegovo mjesto ostavljali krivotvoreni dirhem, govoreći: „Dirhem za dirhem“. Mješanje imetka siročeta sa vlastitim imetkom, kako bi ih skupa trošili je zaista veliki prijestup, tj. veliki grijeh.

„I iskušavajte siročad dok ne stasaju za brak, pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njihove! I ne trošite ih rasipnički i u žurbi, dok oni ne odrastu! Ko je imućan nek se uzdrži, a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno. A kada im imetke uručujete, to učinite u prisustvu svjedoka, jer dosta je što će se pred Allahom račun polagati“. (En-Nisa, 6).

Šerijatski pravnici kažu: „Kad dječak postane punoljetan i sposoban u svojoj vjeri i imetku, s njega spada zabrana raspolaganja imovinom i predaje mu se imovina koja je u nadležnosti staratelja“.

Ako je staratelj siromašan može trošiti imetak jetima samo onoliko koliko je potrebno. Postoje razilaženja među učenjacina – da li će to vratiti kada mu se poboljša situacija? Preovladava mišljenje da ne treba vraćati, jer to i Kur’an toleriše, a uzeo je to kao naknadu za svoj rad dok je bio siromašan.

Prenosi se kako je neki čovjek pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „Nemam imetka, a imam siroče kod sebe“? On mu je rekao: „Troši imetak svoga siročeta, ne rasipajući, ne pretjerujući, niti uzimajući to za sebe, odnosno ne čuvajući pritom svoj imetak“, ili kako je rekao: „Ne otkupljujući svoj imetak njegovim“.

Allah, dž.š. naređuje starateljima da u prisustvu svjedoka predaju imovinu siročadi kada postanu punoljetni kako ne bi došlo do nijekanja preuzetog dijela. Predaja imetka se mora izvršiti u potpunosti i bez ostatka. Kao što staratelj želi da se odnosi prema njegovim nasljednicima, tako se i on treba odnositi prema nasljednicimna koje nadzire.

preporod.com