Islamske teme

Veza između ibadeta i lijepog ponašanja: Klanjaš namaz a ružno se ponašaš

Svi ibadeti u islamu ukazuju i vode ka lijepom i ispravnom ponašanju onoga ko ih redovno obavlja.

Mnoštvo je dokaza za ovu činjenicu. Istaknimo ovdje samo neke. Kada je riječ, naprimjer o namazu uzvišeni Allah kaže: „I obavljaj namaz; namaz zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno.“(el-Ankebut,45)

Jasno je, dakle, da obavljanje namaza muslimana odvraća od nedoličnog ponašanja, ružnog govora itd. Zar se onaj ko pet puta dnevno čini sedždu svome Gospodaru ne prisjeti svojih namaza i svoga Gospodara kada hoće da učini nešto ružno, ili da pred sobom i drugima učini nešto nedolično, da uvrijedi drugogga muslimana, da lažno posvjedoči, zakine na vagi…?! Na međusobnu povezanost ibadeta, posta i ponašanja eksplicitno ukazuje sljedeći hadis: „Post nije samo ustezanje od jela i pića već je post ustezanje od besmislenog i bestidnog govora. Ako te neko psuje i viče, reci: ‘Ja postim! Ja postim!“(Ibn Huzejme, Sahih, 7:282)

I u svim drugim ibadetima u islamu lahko je uočiti tu neraskidivu vezu između određenog ibadeta i ponašanja. „Namaz, post, zekat, hadž i njima slični ibadeti iz islamskog učenja“-ističe Muhammed el-Gazali-„upravo trasiraju put do saavršenih vrlina i čistih manira, zahvaljujući kojima život dobija svoj značaj i važnost. Radi ovih plemenitih manira- koji su povezani s takvim životom ili stvaraju uvjete za njega – ovi ibadeti zauzimaju važno mjesto u Allahovoj vjeri.“(Karakter muslimana,13)

Slučajevi suprotni ovome, tj. ukoliko nas naši namazi, postovi, zekati, sadake itd. ne udalje od nedoličnog ponašanja i nevaljalih djela, nedvojbeno svjedoče samo jedno: Nedostatak čvrstoga imana i neiskrenost u vjeri, što, na koncu vodi ka džehennemu vječnom prebivalištu. U tom smislu opominje nas hadis od Ebu Urejrea, r.a, u kome stoji da je on ispričao sljedeće: „ Jednom prilikom neki čovjek reče Allahovome Poslaniku, a.s: ‘Božiji Poslaniče, ima jedna žena koja je poznata po tome što puno klanja, puno posti i puno sadaku dijeli, ali ona bihuzuri svoje komšije svojim jezikom!’ Allahov Poslanik, a.s, reče: ‘Ona je za džehennema.’ Isti čovjek nastavi: ‘A ima jedna žena koja je poznata po tome da ne posti baš puno, rijetko kad sadaku daje, a slabo i klanja, ma u sadaku daje koji komadić sira, ali ona ne bihuzuri svoje komšije svojim jezikom.’ Allahov Poslanik a.s, na to reče: ‘Ona je za dženneta.“(Musned Ahmedov, 40:2)

Prema tome, onaj ko uznemirava i zlostavlja svoje komšije zaslužuje naoštriju osudu, a na Sudnjem danu najstrožiju kaznu. U jednom drugom hadisu za takvu osobu Poslanik, a.s., rekao je: „ Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje!“ „Ko, Božiji poslaniče“, upitaše ashabi. „Onaj od čijeg uznemiravanja komšije nisu sigurne“, odgovori Poslanik, a.s (Musned Ahmedov,16:80) Pomoću ova dva hadisa dolazimo do spoznaje da loš ahlak jeste, ustvari, nifak (dvoličnjaštvo).

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić

Related Articles

Back to top button