GRIJEH JE UZROK ZABORAVA!

A onaj koji ne vjeruje, pa, neka te ne zabrinjava nevjerovanje njegovo. Nama će se svi vratiti i Mi ćemo ih o onome šta su radili obavijestiti; Allahu su, uistinu, poznate svačije misli. (Lukman, 23.)

Koliko je grijeha na koje će te Allah podsjetiti, a ti si ih bio zaboravio? Koliko je nedaća koje si prikrio, a Gospodar će ti ih razotkriti? Kada Allah upita: “Sjećaš li se tog i tog grijeha?”; u drugoj predaji stoji: “Uradio si to i to, tada i tada.”

Slomljen, znajući da je griješio, rob će reći: “sjećam se Gospodaru.” Kroz vrijeme, koje uzima dio nas, živimo, radimo određene stvari, prisutni smo duhovno i fizički u djelovima naših dobrih ili loših javnih ili tajnih postupaka… a ipak zaboravljamo.

U nekom određem danu uradio si neki grijeh, a sve je zapisano u Knjizi, Gospodaru ništa nije skriveno. On ništa ne zaboravlja, Njega ništa ne umara. On te podsjeća, obavještava… Osim zaborava određenih grijeha, na koje će nas Uzvišeni podsjetiti, ljudi su, prvenstveno zbog lutanja sposobni da sami sebe zaborave, kao što se navodi u Kur’anu:

“I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.” (El-Hašr; 19.)

Ovim ajetom se naređuje bogobojaznost i zabranjuje vjernicima da preuzimaju svojstva onih koji su Ga, ostavljajući bogobojaznost, zaboravili.

On nam također govori kako je one koji su ostavili bogobojaznost, kaznio tako što je učinio da sami sebe zaborave, tj. da zaborave ono u čemu je dobro za njih, ono što ih može spasiti Njegove kazne i dati im vječni život u neprekidnom uživanju i blagodatima.

Kad šejtan u potpunosti ovlada čovjekom, učini da čovjek potpuno zaboravi Allaha:

“Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha. Oni su na šejtanovoj strani, a onī na šejtanovoj strani će, sigurno, nastradati.” (El-Mudžadele, 19.)

Grijeh je dakle, uzrok ovladavanja šejtana čovjekom, a kada šejtan ovlada, insanom – čovjekom, onda taj isti čovjek postaje zaboravan prema ibadetima, prema Allahu i prema svojim najčešće lošim postupcima u životu.

Šejtan na mnogo načina djeluje na čovjeka. Jedan od njih je da čovjekove loše postupke koje je on omalovažio prikrije, u najmanju ruku umanji, dok mu uljepšava grijehe čineći ih prihvatljivim i „ispravnim“.

Tako nešto je šejtan učinio s Ademom a.s. Neprestano mu je došaptavao dok nije zaboravio Allahovu naredbu:

“A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio.” (Taha, 115.)

Musaov, a.s., saputnik rekao je Musau, a.s.:
“Ja sam zaboravio onu ribu – sam šejtan je zaboravio da je zaboravim, da ti je ne spomenem.” (El-Kehf, 63.)

Allahov Poslanik Jusuf, a.s., tražio je od druga iz tamnice da ga, kad izađe iz zatvora, spomene vladaru. Šejtan je učinio da taj čovjek zaboravi spomenuti Jusufa a.s., pred vladarom te je Jusuf a.s., još nekoliko godina ostao u zatvoru. Jesmo li se nekad zapitali, šta je uzrok našeg zaborava?

Previše griješimo a premalo razmišljamo o ovome.

Pokornost Allahu i strah od Njega, ojačava stabilnost psiho-fizičke svijesti kod čovjeka, a nepokornost, odnosno griješenje, slabi psihičku stabilnost te je glavni uzrok zaborava kod čovjeka.

Ibn Kajjim kaže: “Strah od Njega udaljava te od griješenja prema Njemu, nada u Njegovu milost podstiče te na pokornost prema Njemu, a ljubav prema Njemu vodi te Njemu.”

Zbog pokornosti Uzvišenom su stvoreni ljudi i džini:

“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju” (Ez-Zarijat, 56.)

Pomenuli da zaborav najčešće dolazi zbog nepokornosti Stvoritelju svih svjetova. U čemu je onda lijek? Lijek protiv zaborava je zikr, jer šejtana tjera spominjanje Allaha:

A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga…” (El-Kehf, 24.)

– Poslao u prilog:

Brat Suad Macic

dzemat.sabah