Islamske teme

Ibn Kajjim el-Dževzije: Ko su oni na koje je Allah izlio Svoje blagodati?

Ko su oni na koje je Uzvišeni Allah spustio i izlio Svoje blagodati? To su oni kojima je Uzvišeni Allah podario spoznaju istine, te su je spoznali i shvatili, a onda u svojim djelima i svojim postupcima tu istinu sproveli i praktikovali. Oni su ti koji idu putem spasa, svi ostali kreću se putevima propasti. Zbog toga nam je Uzvišeni Allah naredio da svakodnevno, više puta, govorimo: Uputi nas na Pravi put, put onih na koje si izlio Svoje blagodati, a ne na put onih na koje Si se rasrdio, niti na put onih koji su zalutali (el-Fatiha, 6-7).

Svaki čovjek je u prijekoj potrebi spoznati i shvatiti ono što mu koristi i donosi dobro u životu na ovom svijetu, ali i u životu koji mu predstoji, kao i da nastoji time se okititi, a kloniti se onoga što mu šteti i ne koristi. Kada objedini ove dvije stvari, onda je na Pravome putu. Ukoliko mu bude nedostajalo spoznaje i shvatanja onoga što mu koristi i onoga što mu šteti, onda će krenuti putem onih koji su zalutali. Ukoliko, pak, shvati uputu, ali u isto vrijeme mu budu nedostajala djela i praktično slijeđenje Pravoga puta, onda je krenuo putem onih na koje se Uzvišeni Allah rasrdio.

Čovjeku je potrebna uputa u svakom trenu i sa svakim dahom, u svim okolnostima i svim situacijama. Evo nekih situacija kroz koje čovjek prolazi:

Prva situacija jeste kada čovjek dođe u situaciju da bude bez upute, ne znajući za uputu. Takvom čovjeku je potrebno da traga za uputom i usmjerenjem na istinu.

Druga situacija jeste kada je čovjeku jasna uputa, ali on namjerno postupa suprotno uputi. Takav čovjek je u potrebi za pokajanjem.

Čovjek nekada niti je spoznao niti je praktično primijenio uputu. Takav čovjek je lišen upute, i kao spoznaje i kao praktičnog sprovođenja.

U nekim situacijama čovjek slijedi uputu u jednom segmentu, ali je ne slijedi u drugom segmentu. Takav treba doviti za potpunom uputom u svim aspektima.

Ima ljudi koji slijede uputu u njenim osnovama i principima, ali ne i u sekundarnim stvarima, takav čini dovu za uputu i u sekundarnim stvarima.

Nekada čovjek može biti upućen na Pravi put, ali mu je potrebna uputa unutar Pravog puta. Uputa na Pravi put je jedno, a uputa unutar tog Pravog puta je nešto drugo. Vi znate da neki čovjek, naprimjer, zna put do nekog grada, ali se ne zna adekvatno kretati tim putem. Da bi stigao do cilja, njemu je potrebna uputa i unutar tog puta kojim se kreće ka svom odredištu. Tako, naprimjer, trebao bi znati koje je vrijeme odgovarajuće da putuje tim putem, na kojem mjestu uzeti vodu, u kojoj količini ponijeti vodu, da li praviti pauzu na jednom ili na drugom mjestu unutar istog puta. Ove upute poznaje samo onaj ko istinski poznaje put, ali ih može zanemariti neko ko smatra da ide pravim putem, pa na tom putu stradati i ne stići do odredišta.

U nekim okolnostima čovjek nije siguran da li je nešto loše ili dobro, pa dova za uputom podrazumjeva to.

Nekada čovjek može biti uvjeren da čini dobro i da je blizak Allahu, a on zapravo čini pogrešne stvari. On je u potrebi da bude prebačen iz takvog stanja u drugačije, a to će postići samo Allahovom uputom.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Related Articles

Back to top button