ISKRENOST I LIJEP NIJJET U SVAKOM POSLU
Omer ibn El-Hattab, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
«Djela se cjene prema namjerama i svakome pripada ono što je naumio. Čija Hidžra bude u ime Allaha i Njegova Poslanika ona je u ime Allaha i Njegova Poslanika, a čija Hidžra bude radi dunjaluka kojim bi se okoristio ili žene kojom bi se oženio njegova Hidžra je radi onoga zbog čega ju je i učinio.»[1]
Biografija prenosioca ovog hadisa Ebu Hafs, odnosno, Omer ibn El-Hattab, r.a. je poznati ashab i drugi halifa. Njega je Poslanik, s.a.v.s., nazvao El-Faruk (onaj koji rastavlja istinu od neistine). Njegova pravednost se navodi kao primjer. Rođen je 40 godina prije Hidžre, a primio je islam pet godina prije
Hidžre. Njegovim prihvatanjem islama Allah, dž.š., je ojačao muslimane.
Ibn Mesud, r.a., kaže: «Nismo mogli javno klanjati kraj Kabe dok nije Omer, r.a., prešao na islam.» Kada je umro prvi halifa, Ebu Bekr, r.a., muslimani su Omeru, r.a., učinili bej’u (prisegu). To je bilo 13. godine po Hidžri. Tako je on postao drugi halifa. U vrijeme njegove vladavine islam se proširio na područje Sirije, Iraka, Kudsa, Medaina i drugih mjesta. On je prvi koji je nazvan sa Emirul-mu’minin (vladar pravovjernih) i prvi koji je uveo hidžretski kalendar i osnovao bejtul-mal (državnu blagajnu). Na njegovom prstenu je bilo ugravirano: «Dovoljna ti je smrt kao opomena, o Omere.» Od Poslanika je prenio 537 hadisa. Ubio ga je Ebu Lu’lu El-Fejruz – Perzijanac, nožem iz zasjede, dok je klanjao sabah-namaz 23. godine po Hidžri.
Vrijednost ovog hadisa
Ovo je jedan od temeljnih hadisa u islamu. Ranije generacije su smatrale poželjnim da svoje knjige počnu upravo sa ovim hadisom podsjećajući i sebe i druge na važnost iskrenog nijeta/namjere. Vidimo da je i Buharija počeo svoj Sahih upravo sa ovim hadisom. Također je Nevevi -rahimehullah- počeo mnogo svojih knjiga sa ovim hadisom kao što su: Rijadu-s-salihin, El-Ezkar, 40 Nevevijevih hadisa i slično.
Abdurahman ibn Mehdi kaže: “Ko želi da napiše knjigu neka je počne sa ovim hadisom”. Ebu Abdullah kaže: “Nema nijednog hadisa Božijeg Poslanika koji je obuhvatniji, važniji i korisniji od ovog hadisa.”
Šafija kaže: “Ovaj hadis se smatra trećinom islama.”
Bejheki ovo objašnjava i kaže da čovjek radi djela srcem, jezikom i ostalim djelovima tijela, a nijetu je mjesto u srcu. Ibn Abbas, r.a., kaže: “Čovjek će biti sačuvan prema svome nijetu i ljudima se daje i sudi prema njihovim nijetima.”
Povod izreke ovog hadisa
Abdullah ibn Mesud, r.a., kaže: „Među nama je bio jedan čovjek koji se zaručio sa ženom zvanom Ummul-Kajs. Ona se nije htjela udati za njega sve dok on ne učini Hidžru, pa kada je on zbog navedenog razloga učinio Hidžru mi smo ga zvali Muhadžir Umul-Kajs.“
Neki propisi iz ovog hadisa
Ovaj hadis ukazuje da je ispravnost nijeta garancija primanja nekoga djela, pa ako valja nijet valja i djelo, a ako ne valja nijet ne valja ni djelo.
Da bi neko djelo bilo primljeno učenjaci uslovljavaju dva uvjeta:
1 – da bude u ime Allaha dž.š.,
2 – i da bude u skladu sa načinom kako je to činio Allahov Poslanik, s.a.v.s.
[1] Muttefekun alejhi. Buharija 1/9(1) Kitabu bed’il-vahi i Muslim 13/55 (4904) Kitabul-džihad.
