Kada umrlog stave u mezar, kabur će ga stisnuti i od tog stiska se neće moći spasiti niko, bez obzira bio star ili mlad, dobar ili griješnik. U hadisima se spominje da se ni Sa’d ibn Muaz, r.a., nije mogao spasiti od tog stiska, iako se radi njegove smrti potresao Arš, otvorila se nebeska vrata i što mu je dženazi prisustvovalo sedamdeset hiljada meleka.
Poslanik, a.s., je rekao: “Kabur ima svoj stisak. Da se iko od njega spasio, spasio bi se Sa’d ibn Muaz.” Čak ni djeca neće biti pošteđena tog stiska. Hazreti Osman, r.a., kada bi stao pored nečijeg kabura, toliko bi plakao da bi mu se brada natopila suzama, govoreći: “Kabur je prva ahiretska stanica, i ako se čovjek tu spasi, onda je ono što nakon toga slijedi sve lakše. A ako se tu ne spasi, onda je ono što slijedi sve teže.”