Kako raditi na sebi? (II dio)

Treće: učenje Kur’ana. Sve ono što smo ranije spomenuli sadržano je u Kur’anu: Allahova lijepa imena i svojstva i Allahove naredbe i zabrane. Učenje Kur’ana jeste ibadet, ali i recept za sretan život:

„Od Mene će vam Uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.

A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Kijametskom danu slijepim ćemo ga oživiti.” (sura Taha, 123 i 124)

Učenje Kur’ana donosi velike blagodati. Učeći Kur’an mi odgajamo svoju dušu. Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, je bio najljepše ćudi, a njegov ahlak je bio Kur’an. Aiša, radijallahu anha, o njegovom ahlaku je rekla: “Njegov ahlak je bio Kur’an.“ (bilježi Ahmed)

Druženje sa Kur’anom utječe na čovjekov moral, na njegov iman, na njegov odnos prema svijetu. Makar i nemao primarnu namjeru da uči Kur’an sa tim ciljem, Kur’an će ga odgajati i mijenjati ukoliko se bude družio s njim.

Najbolji način da čovjek istrenira svoju ličnost jeste da započne pamtiti Kur’an napamet- hifzati. U tom procesu pamćenja Kur’ana treniraju se različite osobine poput pouzdanja u Uzvišenog Allaha, sabura, ustrajnosti, ambicioznosti, preciznosti, tačnosti, poštovanja drugih (u prvom planu muhaffiza)… Također, tokom procesa učenja hifza dolazi do izražaja razumijevanje hadisa Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem: „Sveži (devu) i osloni se na Allaha.“ (bilježi Tirmizi) Tako, čovjek nauči da bez aktivnosti ne može djelovati, da nije ispravno ne raditi ništa a govoriti da se oslanjamo na Allaha, ali i da uspjeh u konačnici zavisi samo od Allaha.

Kada bi me neko pitao šta bi mu bila najkorisnija investicija u ličnom životu i životu bližnjih, dobio bi odgovor da je to učenje Kur’ana i druženje s njim, te utjecanje na druge tako da zavole učenje i slijeđenje Kur’ana i njegovih poruka.

Četvrto: stalno preispitivanje nijjeta (namjere). Ako radimo bilo šta, a svejedno nam je šta je osnova naših djela i zbog čega sve to radimo- onda smo izgubili naš životni kompas. Svaki put kada nakon nekog djela preispitamo svoj nijjet mi zapravo radimo na sebi. Svaki put kada prije nekog djela postavimo sebi pitanje zbog čega ga radimo, mi se suočavamo sami sa sobom. To je istinski rad na sebi: čistiti nijjet, čistiti srce, čistiti ono što je između roba i Gospodara.

Važno je napomenuti da treba prestati očekivati od ljudi, da ne treba raditi zarad njihovog zadovoljstva, nagrade i sl. Takva namjera nas udaljava i od Gospodara i od ljudi, jer ljudi uglavnom ne uzvrate onako kako smo očekivali što bude uzrokom mnogih frustracija.

Peto: udaljiti se od negativnih informacija i svega što negativno utječe na nas. Smanjiti nivo informacija kojima bombardujemo svoju svakodnevnicu. Smanjiti utjecaj svega onoga što u nama budi pesimizam.

Šesto: planirano trošiti vrijeme. Postoje ljudi koji bi, nažalost, sve oko sebe kritikivali, osudili u mijenjali, međutim, kada je u pitanju rad na sebi tu nisu kadri ni svojim vremenom upravljati niti sebe mijenjati.

Sedmo: pažljivo birati društvo. Društvo ljudi koji su daleko od Allaha i koji nemaju ama baš nikakve životne ciljeve ne može na naš život utjecati pozitivno niti motivirajuće. Zbog toga se treba udaljiti od takvih ljudi i birati sebi za društvo kvalitetne ljude, prije svega na polju vjere a zatim i svega ostalog u čemu ne postoji vjerska prepreka.
_____________

*Pokušajte sebi postaviti pitanja u vezi navedenog. Ukoliko su vaši odgovori uglavnom ne, to znači da hitno trebate početi raditi na sebi i mijenjati vlastite navike.

Nastavit će se, inšallah.

Izvor:n-um.com