KO ĆE BITI U ALLAHOVOM HLADU NA SUDNJEM DANU
Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
«Sedam osoba će Allah dž. š. uvesti u Svoj hlad onog dana kada ne bude drugog hlada osim Njegova hlada: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u pokornosti Allahu, dž.š., čovjeka čije je srce vezano za džamiju, dvojicu ljudi koja se vole u ime Allaha, u ime Njega se sastaju i rastaju, čovjeka kojeg pozove lijepa i bogata žena da učini s njom blud a on to odbije i kaže: ’Ja se bojim Allaha!’, čovjeka koji daje sadaku tako tajno, da mu njegova lijeva ruka ne zna šta mu udjeljuje desna ruka i čovjeka koji se u samoći sjeti Allaha pa mu oči zasuze. »[1]
Komentar hadisa
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas obavještava u ovom hadisu o tegobama Sudnjeg dana, kada ljudi budu stajali pred Gospodarem svjetova. Sunce će se toga dana približiti i njegova toplota će se povećati pa će se ljudi znojiti a toga dana neće biti drugog hlada osim hlada ispod Allahovog Arša. Allah, dž.š., će toga dana u svoj hlad uvesti sedam vrsta ljudi ili žena, a to su:
1. Pravedan vladar – emir, vođa, upravitelj i slično, ili svako onaj koji bude zadužen za nešto od stvari muslimana pa u tome bude pravedan. Najljepše opisan pravedan vladar je onaj koji slijedi Allahove naredbe stavljajući svaku stvar na njeno mjesto ne idući ni u jednu krajnost. Zato je ovaj hadis počeo sa spominjanjem pravednog vladara zbog velike važnosti i brojnih koristi za muslimane. U jednom drugom hadisu kaže Poslanik, s.a.v.s.:
“Najdraži čovjek Allahu, dž.š., na Sudnjem danu i najbliže mjesto do Njega će imati pravedni vladar.”[2]
2. Mladić odrastao u pokornosti Allahu, dž.š. – tj. odrastao je privržen ibadetu, ustrajao u njemu i na tome ostao “sve dok ga smrt ne zadesi” kao što to stoji u drugoj predaji, koju prenosi Selman u istom kontekstu:”Mladić koji je potrošio svoju mladost i svoju aktivnost u ibadetu Allahu Uzvišenom ” kako je to objasnio Hafiz Ibn Hadžer.
Ovdje je posebno spomenut mladić jer se obično smatra da strast kod njega prevladava i da je kod njega više izražena snaga u slijeđenju hirova (strasti) nego kod zrelog čovjeka. Zaista je mladićeva pokornost Allahu u godinama mladosti jača i sigurnija za njegovu vjeru i bliža je bogobojaznosti.
3. Čovjek čije srce je vezano za džamiju, – tj. čovjek jakom ljubavlju privržen džamiji, odnosno, klanjanju u džema’atu. To ne znači njegov neprestani boravak u njoj. Dokaz za to se nalazi u Malikovom rivajetu gdje se kaže da je njegovo srce vezano za džamiju, kad iziđe iz nje pa sve dok se ne vrati na slijedeći namaz.
U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Kada vidite čovjeka da redovno posjećuje mesdžide posvjedočite da je musliman, kaže Uzvišeni Allah u Kur’anu: -Allahove džamije grade samo oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju.”[3]
4. Dva čovjeka koja se vole u ime Allaha, na tome se sastaju i rastaju – tj. uzrok njihova sastajanja bila je ljubav u ime Allaha i ustrajnost na tome sve dok ne odu sa mjesta sastanka i rastaju se iskreni u toj ljubavi.
Drugo značenje ovog hadisa je da se njih dvojica vole u ime Allaha, ali ako jedan od njih bude ustrajavao u grijesima, ovaj prvi se rastaje od njega u ime Allaha, bez obzira što ga je mnogo volio, jer mu je Allahov hator draži od bilo čijeg.
U ovom hadisu imamo podsticaj na međusobnu ljubav u ime Allaha, jer je voljeti onoga, ko to zaslužuje i mrziti onoga ko to zaslužuje, u ime Allaha sastavni dio imana.
5. Čovjek kojeg je pozvala ugledna žena da učini blud s njom, pa on kaže da se boji Allaha – podrazumijeva čovjeka koga je pozvala žena koja ima ugled i položaj i ponudila mu se da učini grijeh s njom, a on se sustegao od toga i rekao: ”Ja se, doista, bojim Allaha Gospodara svijetova!” Allah će mu radi toga za uzvrat dati da bude u Njegovom hladu, kada ne bude drugog hlada, jer strpiti se na poziv tako opisane žene stvarno je teško i za to je potreban veliki iman u srcu. On se strpio i sustegao od takve žene samo radi Allaha, mada se do takve žene vrlo teško može doći i to je bio veliki izazov.
6. Čovjek koji daje sadaku tako da njegova lijeva ruka ne zna šta udjeljuje desna. U ovom hadisu opisana je vrijednost tajne sadake. Učenjaci kažu da je sadaka dobročinstvo, a njeno prikrivanje je bolje jer je bliže iskrenosti i daleko od toga da bi nas neko vidio. Što se tiče propisanog zekata, njegovo javno davanje je bolje, kao što je bolje javno obavljati fard-namaze u džamiji. Dakle, obavljanje fard dužnosti je bolje javno, dok je nafile bolje obavljati u tajnosti, kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
“Zaista je najbolji namaz čovjeka onaj kojeg obavlja u svojoj kući osim fard-namaza.”[4]
7. Čovjek koji se sjeti i spomene Allaha u samoći pa mu zbog toga oči zasuze -tj. iz strahopoštovanja i ljubavi prema Gospodaru. Želi se reći da on spomene Allaha u samoći, čist od okretanja nekom drugom mimo Njega. Veliki su fadileti (koristi) od plača iz straha i pokornosti prema Allahu i radi potpune iskrenosti u tome. Da nije iskrenosti ko bi inače zaplakao u samoći. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u drugom hadisu kaže:
“Ko se sjeti Allaha pa mu oči toliko zasuze da počnu padati na zemlju, a sve iz straha prema Allahu, dž.š., taj neće biti kažnjen na Sudnjem danu.”[5]
Poruke ovog hadisa
– Spominjanje ljudi u ovom hadisu ne podrazumjeva da će na Sudnjem danu Allah dž.š. u svoj hlad uvesti samo muškarce nego i ljude i žene koji to zasluže,
– Podsjećanje na strahote Sudnjeg dana je opomena da se pripremamo za njega,
– Vrijednost tajne sadake i pokornosti Allahu dž.š. je velika, – Dijeliti sadaku i raditi brojne lijepe poslove treba činiti desnom rukom jer je to od islamskog bontona – ponašanja.
[1] Muttefekun alejhi. Buharija 2/143 (660) Kitabul-ezan i Muslim 7/122 (2377) Kitabuz-zekat.
[2] Hadis je hasen a zabilježio ga je Tirmizi.
[3] Sura Et-Tevbe, 18, a ovaj hadis je hasen. Zabilježili su ga Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Hibban i Hakim.
[4] Hadis je zabilježio Buharija.
[5] Hadis je zabilježio Hakim od Enesa, r.a. Pogledaj Fethul-Bari 2/147 i Šerh Sahih Muslim 7/123.
