KOJI ČOVJEK JE UŠAO U KABUR BOŽIJEG POSLANIKA A.S. I VIDIO MU DIO TIJELA?
Ovaj događaj zabilježio je Imam Hakim, rahimehullah u svom kapitalnom djelu „El-Mustedrak“, riječima: “Za vrijeme namjesništva Omera ibn Abdulaziza, r.a., jedno jutro u Medini su osjetili zemljotres. Kad si izašli iz svojih kuća, jedan od temelja na koji se oslanjao zid Aišine, r.a., sobe u kojoj je umro i ukopan Poslanik, savs, bio je napuknut. Dakle, temelj uz koji je bio Poslanikov, savs, mezar bio je napuknut, a iz jednog kabura je virila noga, odnosno donji dio noge do članka. Osjetili smo nevjerovatan miris, čitava Medina je mirisala neopisivo jakim mirisom, nismo mogli da otkirijemo o kakvom je mirisu riječ. Narod se ubrzo okupio. Omer ibn Abdulaziz, rhm, je odmah pozvao Kasima ibn Muhameda ibn Ebi Bekra, r.a., sa njim je došao i Salim ibn Abdullah ibn Omer, r.a., te drugi unuci ashaba.
Kad su došli do mjesta gdje se pojavila noga, Omer ibn Abdulaziz, r.a. im reče da uđu unutra i da vide čija je noga. Ušli su unutra i uzeli nogu u ruku, bila je topla, kao da je jučer ukopana, iako je prošlo vrijeme Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije, Hasana, Muavije, Jezid ibn Muavije, Mervan ibn Hakema, Abdulmelik ibn Mervana..sve do namjesništva Omer ibn Abdulaziza, noga je bila kao noga od živog čovjeka.
Salim ibn Abdullah ibn Omer, r.a. je uzeo nogu i pogledao je, pitali su ga da li je ovo noga njegovog djeda Omera ibn Hattaba, r.a. a on je rekao da nije, zatim je ušao kroz pukotinu i rekao im da vidi kabur Poslanika, savs, opisao ga je u detalje, onda im je rekao da vidi kabur Ebu Bekra i Omera, r.a. Kad je izašao, rekao je da je noga iz kabura Poslanika, savs. Njegovo tijelo je bilo netaknuto. Istinu je rekao Poslanik,savs: “Doista je Allah zabranio zemlji da jede tijela poslanika.“ (Ibn Madže)
Sličan slučaj zabilježio je i Hafiz Ibn Kesir, rhm, u svom djelu „El-Bidaje ve-n-Nihaje“ – „Početak i kraj“. Tadašnji halifa Velid ibn Abdulmelik ibn Mervan naredio svom namjesniku u Medini, Omeru ibn Abdulazizu da kupi prostorije u kojima su živjele Poslanikove, savs žene a koje su se nalazile oko Poslanikove, savs džamije, kako bi proširio samu džamiju i kako bi se kabur Poslanika, savs našao unutar same džamije kako je i danas. Ulema Medine se pobuni, govoreči da se ne bi smjele dirati prostorije u kojima su boravile Poslanikove, savs, žene, nego da ostanu kakve jesu kako bi buduće generacije vidjele skromnost i zuhd Poslanika, savs, i njegove porodice.
Međutim Omer ibn Abdulaziz, rhm, je izvršio naredbu halife Velida i počeo sa rušenjem. Kad su počeli rušiti prvu sobu do džamije, zid sa istočne strane od Aišine sobe u kojoj su bila tri mezara se srušio. Onda je Omer naredio da se ponovo taj zid izgradi, kad su počeli da kopaju temelje za novi zid, iz kabura se pojavila noga. Ukopali su malo dublje a bliže kaburovima, zemlja se obrušila oko kabura i noga se ukazala. Bila je čitava, kao da je jučer ukopana.
Omer ibn Abdulaziz se prepao da nije noga Poslanika, savs, međutim njegov strah je otklonuo Abdullah ibn Ubejdullah rekavši da je to noga (stopalo) njegovog djeda Omera ibn Hattaba, r.a. Omer ibn Abdulaziz je umotao nogu te je vratio nazad u kabur i završio izgradnju zida.
Saudin Cokoja, prof. / www.novihorizonti.ba
