Kreni od sebe

Onog momenta kada poželiš da se okreneš prema nekom drugom i uperiš svojim prstom u njega, sjeti se ovog ajeta iz Kur‘ana Časnog: „O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili.“ (sura al-Maida, 105)

**

Prije nekoliko dana, u razgovoru sa omladinom, spomenuh da mi najteže bude kada sretnem insana koji nije u vjeri a okićen je plemenitim osobinama i onoga koji je u vjeri, posjeduje sva vidljiva obilježja vjere, ali njegov odgoj duše je zastranio i zaostao. Vjera je cjelokupan naš život. Islam je najdivnija vjera koja obuhvata sve segmente ljudskog života. Islam nas uči i usmjerava da budemo od onih koji su korisni zajednici, od onih koji rade na sebi, i od onih koji gdje god da dođu sa sobom donose bereket, blagostanje i kod drugih izazivaju osjećaj ugode.

Poznato nam je već iz životnog iskustva da ljudi koji ogovaraju druge, koji traže mane svim ljudima sa kojima se sretnu i kojima je uvijek drugi kriv za njihove lične propuste, uglavnom su nezadovoljni i neispunjeni ljudi, ljudi koji nemaju snage da se suoče sa vlastitim slabostima. Takvi bježe od odgovornosti, i radije će se cijeli dan baviti drugima, nego li pet minuta sobom.

Takvu osobinu u Kur’anu nalazimo kod nevjernika i grješnika: “Ulazite u Džehennem s narodima, sa džinima i ljudima koji su prije vas bili i nestali!” – reći će On. I kad god neki narod uđe, proklinjat će onaj za kojim se u nevjerovanju poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada će običan puk reći o glavešinama svojim: “Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!” -“Za sve će biti dvostruka!” – reći će On – “ali vi ne znate.” (sura Al-Araf, 38)

Ovaj ajet ne navodim sa ciljem da tražite druge u njemu, već da se vratite sebi i zapitate: da li za sve u svome životu krivim druge. Da li sam neko ko pri prvom padu, prvom neuspjehu okreće se i gleda koga će prvog optužiti za svoj neuspjeh. Da li sam neko ko radije priča o manama svog prijatelja, prijateljice, komšije, rodbine ili nekog koga uopšte ne poznaje, nego li o svojim vlastitim manama i propustima. Ako vam je odgovor na ova pitanja pozitivan, onda se postavlja pitanje koliko SEBE pronalazimo u gore spomenutom ajetu. I odgovor, da prst možemo i trebamo uvijek i jedino uperiti u sebe. Druge ne možemo kriviti, odgovornost je lično na nama samim.
__________________

Za razliku od nevjernika i grješnika, vjernik odmah reaguje, preispitujući sebe. Vjernik prije nego optuži druge „prekori“ sam sebe. Preispita sam se. A divna li je duša kojom se Uzvišeni Allah zaklinje. Vjernik se kaje i traži oprost od Gospodara svoga. Ako je pogriješio prema nekom insanu, traži halal i trudi se da ispravi grešku, da namiri štetu i slično.

U Kur’anu imamo nekoliko primjera načina na koje vjernik postupa prilikom svojih grešaka.

Najjasniji takav primjer jeste primjer Adema, alejhisselam, i njegove supruge Have, r.a., u odnosu na Iblisa, l.a.

Imamo scenu u kojoj Iblis, l.a., dvostruko griješi: prvi put kada se nije pokorio Ademu, a. I drugi put kada je zaveo lažima Adema, a.s., zbog čega je Adem a.s. i bio protjeran iz Dženneta. Prilikom odbijanja sedžde, Iblis, l.a., spominje Adema- Adem je lošiji od njega i ne zaslužuje sedždu, tj pokornost i poštovanje. On dokazuje i raspravlja sa Uzvišenim Allahom, ali nikako ne priznaje svoju grešku. Također, nakon što je zaveo Adema i Havu, opet ne spominje svoju podlost, zavist i slično. Adem, a.s., i Hava su pogriješili, ali njihova reakcija nije bila traženje opravdanja već direktno priznanje greške bez rasprave i dokazivanja, te traženje oprosta i poniznost.

Isto to imamo i u slučaju Musa, alejhisselam, kada je ubio čovjeka nehotice. On je odmah shvatio da je to šejtansko djelo, ali nije rekao Gospodaru, šejtan me je zaveo, čovjek me je pozvao da ga branim i slično. Umjesto toga, on iskreno i iz srca kaže: “Gospodaru moj”, reče onda, “ja sam sebi zlo nanio, oprosti mi!” I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.“ (sura Al-Qasas, 16)

Istinski vjernik je spreman uvijek da se suoči sam sa sobom i da prizna svoju grešku. I kada želi promjenu, spreman je da mijenja sebe, na prvom mjestu, prije iniciranja bilo čije promjene. Jer, vjernika zanima njegov odnos prema Gospodaru. A ko više voli svoga Gospodara od samog sebe, tome nije problem podrediti svoj nefs. I uvijek neka nam je na umu rečenica: kreni od sebe.

Gospodaru, zabavi nas nama samima i sačuvaj nas od onih koji veću brigu brinu o drugima nego li što brinu o sebi. Amin.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
Izvor:n-um.com