“Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas”

Ako se njime rukovodi, ovo kur’ansko pravilo ostavit će veliki trag na muslimana. Ono je spona između muslimana i vjerovanja u kader, sudbinu, a to je veliki temelj islamskog vjerovanja. U vezi s borbom na Allahovu putu, Allah, džellešanuhu, objavio je: “Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate” (el-Bekara, 216), a u vezi s rastavom, Gospodar je rekao: “A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onom prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (En-Nisā, 19)

Ovo kur’ansko pravilo, ukratko, znači da čovjeka može zadesiti nešto što mu se ne sviđa ili pak nesreća zbog koje bi se mogao nerazumno ponašati ili tugovati, misleći da će ga ona sasvim uništiti ili da će osiromašiti i, gle, odjednom čovjek ustanovi da je ta nesreća dobro za njega, a da on to nije ni pretpostavljao. Suprotno tome, može se dogoditi da čovjek poželi ostvariti neko ovozemaljsko dobro i zarad njega žrtvuje sve što ima, a naposlijetku mu to donese štetu.

Čitaoče, pouzdano znaj da će ti postupanje u skladu s ovim kur’anskim pravilom donijeti sretan i smiren život, te da nećeš patiti od stresova, za razliku od mnogih ljudi koji tuguju i pate zbog onog što ih je nekad snašlo.

Kur’anska kazivanja, historija i sadašnjost obiluju golemim poukama i praktičnim dokazima istinitosti i važnosti pravila o kojem govorimo. Da bismo utješili zabrinute i nevoljnike, ovdje ćemo spomenuti samo neke pouke.

Jedna brižna majka bacila je svog sina u rijeku dok je bio dojenče. Ako razmisliš o tome, zapazit ćeš da je ova žena, to jest Musaova majka, najviše strahovala od toga da njezin sin Musa padne u ruke faraonu i njegovim pristalicama. A upravo se to i dogodilo, no to je imalo lijepe posljedice. Na lijepe posljedice ukazuje završetak navedenog kur’anskog ajeta: “Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekara, 216)

Pomno razmišljanje dovest će nas do zaključka da se kur’ansko pravilo o kojem govorimo odnosi i na nevolju koja je zadesila vjerovjesnike Jusufa i njegova oca Jakuba.

Tu je i kazivanje o dječaku koga je, prema Allahovoj zapovijedi, ubio el-Hidr, koji je takav svoj postupak ovako objasnio: “‘…što se onog dječaka tiče, roditelji su njegovi vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, dadne boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg’” (el-Kehf, 80, 81). Uputno je da se zadržimo na značenju ovog ajeta i da se zapitamo: “Koliko je bezdjetnih ljudi koji zbog toga osjećaju tjeskobu?” Posve je prirodno da čovjeku bude teško zbog toga što nema djece, ali nije uredu da neprestano tuguje i da ta tuga i osjećaj lišenosti poroda unište njegov život. Neka o ovom ajetu razmisle supružnici kojima je Gospodar svjetova uskratio djecu, veliku ovozemaljsku blagodat, ne samo da će prestati tugovati nego će biti smireni i širokogrudi. Oni, usto, na svoju sudbinu trebaju gledati pomirljivo, znajući da im je Mudri Allah uskratio tu blagodat iz Svoje samilosti, jer oni ne znaju: možda bi im dijete donijelo golemu nesreću, zagorčalo život i ukaljalo ugled.

Ummu Selema, radijallahu anha, kazivala je: “Čula sam da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govori: ‘Koga god muslimana zadesi nesreća i on, izvršavajući Božiju naredbu, rekne: ‘Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti! Allahu, nagradi me zbog strpljenja u ovoj mojoj nevolji i nadomjesti je boljim od nje!’, Allah će mu dati bolji nadomjestak.’ Pošto je umro moj muž Ebu Selema, pomislila sam: ‘Ko će meni biti bolji muž od Ebu Seleme, jednog od prvih muhadžira?!’ No, ipak, izgovorila sam ovu dovu, i Allah, džellešanuhu, dao mi je nadomjestak: udala sam se za Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Čitaoče, pokušaj zamisliti kako se Ummu Selema, radijallahu anha, osjećala kad je izgubila muža! Isto se tako osjećaju i savremene žene koje ostanu bez muža, najčvršće veze u životu, i po svemu se vidi da žele reći: “Ko će meni biti bolji od mog muža?” Nakon što se Ummu Selema, radijallahu anha, strpjela i izgovorila zikr koji se izgovara prilikom nesreće, Plemeniti Allah dao joj je nadomjestak o kakvom nije ni sanjala. I žena koja vjeruje u dragog Allaha ne treba smatrati da je sreća jednostran pojam. Ne osuđujem nikog zbog kratkotrajne tuge, jer je to pojava koje nisu bili pošteđeni čak ni vjerovjesnici ni poslanici, već želim skrenuti pažnju na to da čovjek ne dozvoli da upropasti svoj život nakog gubitka voljene osobe ili vjerskog autoriteta za koga se vezao.

Između ostalog, tu je i istinita priča o putniku koji je prespavao let avionom, u kojem je bilo više od tri stotine putnika. Nakon što se probudio, ustanovio je da je avion poletio tek prije nekoliko minuta, te je osjetio veliku tjeskobu i golemu tugu. Ali, ubrzo nakon toga objavljeno je da se isti taj avion srušio te zapalio i da su svi putnici i članovi posade izgorjeli. Zar je ovog čovjeka snašlo kakvo zlo uslijed toga što je propustio let? Nije, naravno, ali hoće li iz ovog ko uzeti pouku!?

Na osnovi svega što smo rekli, musliman se treba osloniti na Uzvišenog Allaha i treba poduzeti sve potrebne korake kad je riječ o poslu kojim se bavi, a ako se ipak dogodi ono što nije predvidio, a što mu nije po volji, neka ima na umu pravilo sadržano u kur’anskom ajetu: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekara, 216)

www.minber.ba